Gdje se održavaju razni izbori i dodjeljuju nagrade, tamo gotovo u pravilu ima i puno kompromisa i prijepora. Ništa drugačije nije ni u Svjetskoj atletskoj federaciji (WA) koja od 1988. pri kraju svake sezone proglašava najbolje atletičare svijeta. Do 2023. svake je godine biran po jedan atletičar i atletičarka, a onda su u WA bez ikakve najave odstupili od toga i proglasili šestero atletičara godine! Točnije najboljeg atletičara i atletičarku u trkačkim disciplinama na stazi, u tehničkim disciplinama te u izvanstadionskoj atletici. Nakon silnih kritika, lani su ipak malo modificirali koncept, pa je uz najbolje u spomenute tri kategorije ipak vraćen i izbor u apsolutnoj kategoriji.

Preglasane tri sjajne trkačice

Ove su nedjelje u Monte Carlu tako priznanja za najbolje atletičare u 2025. godini pripala nedodirljivom vladaru motke Armandu Duplantisu i svjetskoj prvakinji na 400 metara Sydney McLaughlin-Levrone. Popularni Mondo je, dakako, najbolji i u kategoriji tehničkih disciplina, najbolji trkač na stazi je svjetski prvak na 800 metara Emmanuel Wanyonyi, dok je nagrada za izvanstadionsku atletiku otišla u ruke pobjedniku Londonskog i Berlinskog maratona Sabastianu Saweu. Uz McLaughlin-Levrone koja je najbolja atletičarka na stazi, nagrađene su i svjetska prvakinja u skoku u vis Nicola Olyslagers (tehničke discipline), te Maria Perez koja je osvojila svjetske naslove u hodanju na 20 km i 35 km (izvanstadionska atletika).

Međutim, kao što smo i spomenuli u uvodu, ni ovogodišnji izbor nije mogao proći bez prijepora, a najviše ih je vezano uz Sydney McLaughlin-Levrone. Profili World Athleticsa zatrpani su negativnim komentarima i to još od trenutka kad je objavljeno da su finalistice u kategoriji trčanja Sydney i svjetska prvakinja na 400 m prepone Femke Bol. Ne zato što ljubitelji atletike imaju nešto protiv njih, već zato što su bez finala ostale atletičarke koje ove godine na papiru ipak imaju jače argumente.

Melissa Jefferson-Wooden osvojila je svjetske naslove na 100, 200 i 4x100 m, pritom je s 10.61 srušila i rekord svjetskih prvenstava, te došla na četvrto mjesto ljestvice svih vremena. Beatrice Chebet postala je svjetska prvakinja na 5000 i 10.000 m, te srušila svjetski rekord na kraćoj od dvije spomenute dionice. Faith Kipyegon je potvrdila status kraljice na 1500 m, u toj je disciplini četvrti put osvojila svjetsku krunu, te još jednom srušila svjetski rekord, a dodala je tome i srebro na 5000 m. Nijedna od njih nije došla ni do finala, a kamoli do nagrade, iako su Chebet i Kipyegon dobile najviše glasova navijača. Preglasali su ih, međutim, članovi Vijeća WA i nejasno definirani članovi “WA obitelji”.

Uistinu čudesna atletičarka

Svjetska atletska federacija još je jednom potvrdila i da su joj bacačke discipline “neželjeno dijete”. Pokazala je to programom novopokrenutog Ultimativnog prvenstva iz kojeg su jednostavno izbačeni muška i ženska kugla i disk, kao i žensko kladivo, a što se tiče ovogodišnjeg izbora, teško je objasniti kako mjesta čak ni u finalu nije bilo za trenutno najbolju diskašicu svijeta Valarie Allman koja više od dvije godine nije poražena, a u aktualnoj je sezoni imala osam od deset najboljih rezultata na svijetu.

Vratimo se ipak glavnim ovogodišnjim laureatima. Tu je potrebno naglasiti da je Sydney McLaughlin-Levrone, čak i ako se slažete da je ove godine bilo onih s jačim argumentima od nje, uistinu impresivna, čudesna atletičarka. Najprije je pokorila svijet na 400 m prepone, šest puta rušila svjetski rekord, a lani u Parizu po drugi put osvojila i olimpijsko zlato, a onda se odlučila prebaciti na 400 metara “glat”. I u vrlo kratko vremenu je došla do takve razine da je u finalu Svjetskog prvenstva u Tokiju istrčala drugi rezultat u povijesti (47.78). Približila se na samo 18 stotinki svjetskom rekordu Marite Koch koji se četiri desetljeća činio nedodirljivim i to je zasigurno bio i glavni motiv za njezin izbor.

- Wow, stvarno sam zapanjena što sam osvojila ovu nagradu. Atletika je najbolji sport na svijetu, a ja želim i dalje pokazivati da atletičari spadaju među najbolje sportaše na planetu. Za mene je 2025. bila godina izlaska iz zone komfora i pomicanja mentalnih i fizičkih granica, a isti cilj sam si postavila i za sljedeću godinu - poručila je putem video-poruke McLaughlin-Levrone koja se nije pojavila u Monaku.

Još dugo nema namjeru stati

Ako ništa drugo, oko izbora Monda Duplantisa doista nije bilo nikakvih prijepora. Šveđanin je danas najveća zvijezda svjetske atletike, čovjek koji je odveo skok s motkom do nezamislive razine. U 2025. je ostao neporažen na 16 natjecanja, osvojio svjetske naslove u dvorani i na otvorenom, te još četiri puta popravljao svjetski rekord, dovevši ga do nestvarnih 6,30 metara.

- Nadam se da ću nastaviti pomicati granice i da ću još dugo ‘gnjaviti’ sve koji moraju glasati za mene. Nevjerojatno sam strastven u onome što radim, opsjednut sam skokom s motkom i volim sam sebe gurati naprijed. Nadam se da mogu inspirirati sljedeću generaciju da se okuša u atletici i u skoku s motkom. Ako potaknem barem nekoliko ljudi da to probaju, odradio sam svoj posao - istaknuo je švedski genijalac.