OLIMPIJSKA POBJEDNICA VRAĆA SE NAKON GOTOVO DVIJE GODINE 'Jedva čekam stati na zaletište, nakupilo se u meni jako puno gladi'

Dugo, predugo je nije bilo na natjecanjima. Još od kolovoza 2017. i Hanžekovićeva memorijala. Lakat ju je na gotovo dvije godine udaljio od atletskih borilišta, operacija je bila neizbježna, ali Sara Kolak je danas napokon zdrava i spremna za nove pobjede. Čekanju je napokon došao kraj, olimpijska pobjednica u bacanju koplja vraća se 20. lipnja na mitingu u Ostravi i bit će to odmah jaki test jer na startnoj su listi i Kineskinja Huihui Lyu i Čehinja Nikola Ogrodnikova, trenutno dvije prvoplasirane bacačice na svjetskoj ljestvici.

Malo je reći da 23-godišnja Ludbrežanka iščekuje povratak s velikim nestrpljenjem. - Osim što mi je vruće i što je gužva na cesti, sve je super - veselo se javila iz Celja gdje obavlja posljednje pripreme.

Lakat više ne zadaje nikakve probleme?

- Ma, super sam stvarno, da bi riječ rekla. Lakat je dobar, sluša, ne žali se. Sve je u redu.

Iako je prvotni plan bio da u sezonu krene mjesec dana ranije, na mitingu Dijamantne lige u Šangaju, s trenerom Andrejem Hajnšekom je ipak revidirala odluku.

- Razlog je što je Svjetsko prvenstvo dosta kasno, pa smo tome prilagodili i pripreme, špica je tek krajem rujna i početkom listopada. Htjeli smo još trenirati, da sve odradimo po planu, i stvarno mislim da je to bila dobra odluka. Nikamo mi se ne žuri, jer je sezona duga. A osim toga, vrijeme je bilo nikakvo, u trenucima kad bih se trebala pripremati za Šangaj, poklopilo se da je padala kiša i da po tjedan dana nisam mogla izaći van bacati koplje i trenirati normalno. Kamo god sam išla na pripreme, bilo je isto, i na moru je bila kiša i vjetar. Sad je konačno lijepo vrijeme, pa bacam bez problema, bez gledanja vremenske prognoze. Sad samo tražim hlad između serija, ha-ha-ha.

Želim samo uživati

Kakav je osjećaj čekati prvo natjecanje nakon gotovo dvije godine?

- Uh, skoro dvije godine, majko mila... Jedva čekam. Ne znam kako to drukčije opisati. Svaki put kad komentiramo to kad sam posljednji put bacala, javi se taj osjećaj da jedva čekam otvaranje sezone, da stanem na zaletište s kopljem, da pokažem na čemu sam radila dvije godine, da vratim taj osjećaj i uživam.

Trener je još prije nekoliko mjeseci najavio kako bi Sara već na prvom mitingu mogla bacati preko 65 metara. Ona o brojkama ne želi.

- Već sam samoj sebi rekla da se brojkama uopće ne želim ograničavati. Minus, plus, malo, puno - ne vidim čemu to. Isto je i na treninzima, kad mjerimo hice, uopće me to ne zanima. Zanima me, prije svega, tehnički dio jer metar je bitan na natjecanju, a prije natjecanja se ne želim opterećivati nikakvim brojkama, ne želim si stavljati neki limit jer uvijek može bolje. U mislima mi je samo to da krenem, to je prvo i najbitnije. A o brojkama ćemo na kraju sezone, jesam li zadovoljna ili ne, jesam li očekivala to ili ne.

Kad je već spomenula tehniku, je li zahrđala u protekle dvije godine?

- Ima još puno posla, jedan dan ti se neke stvari dobro poklope, druge ne. Pa onda idući dan obrnuto. Sad sastavljam male dijelove koji bi se na natjecanju trebali sklopiti u kompletnu sliku, da cijeli hitac bude kako treba. Kažem, jedan dio popravim, pa drugi malo zašteka. Pa malo ruka požuri, ali mislim da žuri jer jedva čeka da baci. Radim na tome da dođem na natjecanje i da o tome više uopće ne razmišljam, da se opustim, da budem u svom filmu i da uživam.

Imam dosta rezerve

O brojkama neće, ali optimizam je uoči cijele sezone velik. Ogroman.

- Uvijek, uvijek, uvijek! Nema razloga za negativno razmišljanje, od tog zadnjeg natjecanja se nakupilo toliko gladi, toliko motivacije, toliko želje za radom i napretkom. Dosta toga sam ispravila, trudim se ispraviti još neke stvari jer uvijek može biti bolje, još uvijek imam dosta rezerve. Ma, samo da krenem...

SP u Dohi je vrhunac sezone. Sadašnja borba s vrućinama bi joj mogla biti dobra priprema za ono što je čeka u Kataru gdje će vjerojatno biti pakleno.

- Baš smo jučer komentirali, u Dohi me nitko neće pitati je li mi vruće ili ne. Sad trpim da bi mi poslije bilo bolje. Tko zna, možda mi u Dohi bude i hladno, ha-ha. Ma ne opterećujem se, svima će nam biti isto, ne samo kopljašicama nego svima. Kažem, možda je i bolje da sad treniram po vrućini, tijelo se mora naviknuti na 30+, mora maksimalno raditi na svim temperaturama, tako da se neću žaliti. Bolje ovo nego da opet počne kiša, pa da opet nema koplja tjedan dana.

Drži li konkurenciju na oku? Koplje je na visokoj razini, Huihui je bacila 67,72, Ogrodnikova 67,40, još tri djevojke su prebacile 65 metara. Priča se polako zahuktava, a sada se priključuje i Sara.

- Znam da je počela Dijamantna liga, pogledam otprilike kako se kreću rezultati, ali taman kad su mitinzi, ja sam na treningu. Cure se natječu, sad ću im se i ja polako pridružiti, a vratila se nakon poroda i svjetska rekorderka Barbora Špotakova. Bit će zanimljivo, koplje je uvijek zanimljivo jer je izjednačeno, ne možeš sa sigurnošću odrediti tko je najbolji i tko će pobijediti. Možda su neke cure trenutno slabije, jer špica je tek u rujnu i listopadu i svi drugačije tempiraju formu. Doha je svima prioritet i treba složiti plan da tijelo izdrži tako dugu sezonu i da budeš u najboljoj formi za SP.