Bila je ovo još jedna nevjerojatna atletska godina, godina u kojoj su nas ponovno oduševljavali Mondo Duplantis, Eliud Kipchoge, Yulimar Rojas, Shelly-Ann Fraser-Pryce i mnogi drugi, ali ako moramo izabrati jednu priču godine, onda je to apsolutno čudesna Sydney McLaughlin, žena koja je u posljednjih godinu i pol okrenula atletski svijet naglavačke. Na Svjetskom prvenstvu u Eugeneu četvrti je put u samo 13 mjeseci srušila svjetski rekord na 400 m prepone, a tih 50.68 nam i danas zvuči toliko nezamislivo i nestvarno. Pisali smo nedavno, izuzmemo li krajnje sumnjive osamdesete, i prema bodovnim tablicama Svjetske atletske federacije (WA) rezultat koji je istrčala McLaughlin najjači je ženski svjetski rekord.
Koliko je velik i nevjerojatan taj rezultat, najbolje će dočarati podatak da bi s njime bila sedma u finalu Svjetskog prvenstva na čistih 400 metara. Dakle, s deset prepona je bila brža od nekih finalistica na 400 m “glat”! I to je zasigurno jedan od razloga što je u nedavnom razgovoru za NBC potvrdila da će se sljedeće sezone okušati i u novoj disciplini.
- Ne mislim da ćemo još odustati od 400 m prepone, ali definitivno se želimo proširiti i na 400 metara i vidjeti što je tamo moguće napraviti - rekla je Amerikanka.
Nadovezala se time na ono što je njezin trener Bob Kersee najavio još prije nekog vremena - Sydney će pokušati srušiti svjetski rekord na 400 metara koji još od 1985. godine s 47.60 drži Marita Koch, atletičarka iz Istočne Njemačke. O kakvom se rezultatu radi, reći će podatak da se u povijesti ispod 48 sekundi spustila još samo Jarmila Kratochvilova, još jedna atletičarka iz tadašnjeg istočnog bloka koja je 1983. istrčala 47.99. U novijoj povijesti se Mariti Koch najviše približila Salwa Eid Naser koja je 2019. trčala 48.14.
- Taj svjetski rekord stoji toliko dugo i nitko mu se nije približio. Dakle, definitivno želimo to probati i vidjeti što možemo učiniti - najavila je McLaughlin.
Trčala je, dakako, ona ponekad 400 metara, ali nikad nije bila ozbiljnije posvećena toj disciplini. Osobni rekord joj je 50.07, dakle prilično daleko od Koch, ali kad krene sa specifičnim treninzima za 400 m, ne sumnjamo da će napredovati velikim koracima. Sve do svjetskog rekorda? To ćemo tek vidjeti. Za mišljenje smo pitali Igora Čordaša, trenera čije atletičarke Andrea Ivančević i Nikolina Horvat drže hrvatske rekorde na 100 m, 100 m prepone i 400 m prepone. Malo je za reći da je i njega oduševilo ono što je Sydney napravila ove sezone.
- Pratim atletiku dugo i mogu reći da je ta utrka bila jedan od najuzbudljivijih atletskih događaja koje sam ikad vidio. Prije svega treba znati da je već s 15 godina imala rezultat oko 55 sekundi na 400 m prepone, a oko 90 posto seniorki cijelu karijeru radi za takav rezultat. Dakle, ona je krenula s desetog kata, dok neki kreću iz podruma. Kad se poklopi jedan takav izvanserijski talent, a očito je i mentalno i fizički jaka, onda dobijete ovakve rezultate za povijest - ističe Čordaš.
Pred Sydney je, dakle, novi izazov.
- Naravno da je nakon rezultata koji je istrčala sada malo prazna, pojavljuju se pitanja “što još mogu više napraviti od ovoga” i to je uvijek jako teško. Obično iza takvih rezultata sljedeća sezona bude malo slabija jer jednostavno ponestaje motiva. Zato si je ona pokušala pronaći novi izazov u rušenju tog rekorda na 400 m. Vidjeli ste rezultat koji je istrčala u štafeti 4x400 metara na SP-u, doduše s letećim startom, ali svejedno fantastičan rezultat koji govori da napad na Koch nije uopće utopija i da bi doista mogla uspjeti u tome s malo drugačijim načinom treniranja.
U toj štafeti istrčala je posljednju dionicu za impresivnih 47.91, što je sedmi rezultat u povijesti unutar štafete i drugi u posljednje 33 godine.
- Treba ipak znati da su 400 m prepone i 400 m tehnički drugačije discipline i drugačije se trče. Utrka na 400 m je puno dinamičnija, agresivnija, dok je 400 m prepone racionalnija utrka u kojoj mora postojati neki raspored snaga jer imaš određeni razmak između prepona zbog kojeg cijelo vrijeme moraš kontrolirati brzinu da ne dođeš preblizu ili predaleko preponi. Samim time, budući da si racionalniji, ostaje ti više energije za kraj. Na 400 m moraš u prvom dijelu utrke nabrati brzinu i biti agresivniji i onda pokušavaš u drugom dijelu održavati brzinu koliko god možeš. Tu nije toliko bitna snažna izdržljivost kao na 400 m prepone gdje je ta sposobnost dominantna jer imaš deset prepona zbog kojih prekidaš svoje aktivnosti, ideš u zrak, pa silaziš dolje. Da bi u tome uspio moraš raditi na snažnoj izdržljivosti, na promjenama ritma, što kod 400 m nije slučaj jer se sve događa u nizu, bez prekida.
Ponavlja još jednom Čordaš - McLaughlin je svakako u stanju srušiti Maritu Koch koliko god se njezin rekord činio nedostižnim.
- Sydney je toliko disciplinirana i fokusirana i ako prebaci koncentraciju na novu disciplinu, ako bude dobro pazila i birala utrke, ima šanse. Posebno na velikim natjecanjima kad bude imala i odgovarajuću konkurenciju. Što se tiče Koch, postoji naravno opravdana sumnja u sve rezultate koji su tada postizani, ali eto, rodio se jedan izvanserijski talent koji se, uz svu današnju tehnologiju, konačno može približiti tim granicama. To što ona pokazuje zaista bi moglo biti - to. Bit će je svakako zanimljivo gledati, držim joj fige da uspije.
dfefwefwewef
Je li izvedivo da na istom velikom natjecanju osvoji zlata na 400 m i 400 m prepone? Dogodine će se te discipline na SP-u u Budimpešti jednim dijelom preklapati, ali raspored na OI u Parizu 2024. bi joj mogao ići na ruku.
- Ako planira napasti svjetski rekord na SP-u, a obično se najbolji rezultati trče na velikim natjecanjima za koja se tempira forma, gdje je staza dobra i gdje su sve najbolje konkurentice, onda ne znam koliko bi joj pametno bilo da se iscrpljuje drugom disciplinom. Želi li istrčati svjetski rekord, mislim da će biti kriva odluka ako krene u obje discipline.
Puno se nakon ovogodišnjeg rekorda pričalo o njezinim emocijama, točnije o izostanku istih. Nakon što je prošla ciljem i istrčala jedan od najvećih rezultata u atletskoj povijesti, dugo je trebalo da se na njezinom licu pojavi bilo kakav osmijeh.
- Fascinantna je kao sportašica, ali inače mi njezin karakter nije baš simpatičan baš zbog toga što nema emocija. Ona je ubojica, ima svoj zadatak i ispuni ga, izbaci čahure i ide dalje. Više volim emotivne sportaše poput Karstena Warholma koji potrga dres nakon utrke. Ali, takva je kakva jest i treba je takvu prihvatiti.