Kažu da je ponekad potrebno dotaknuti dno da bi se mogao odgurnuti natrag prema vrhu. Za Saru Kolak to je dno u figurativnom smislu bilo prošlogodišnje atletsko Prvenstvo Hrvatske u Karlovcu na kojem prvi put otkad je seniorka nije uspjela osvojiti naslov u bacanju koplja, a da priča bude gora, na tom su se natjecanju hvatali i posljednji bodovi za plasman na Olimpijske igre u Parizu. Nekoliko je dana trajala neizvjesnost hoće li olimpijska pobjednica iz Rio de Janeira uopće upasti na pariške Igre, a kad je potvrđeno da je ipak prošla kroz ušicu igle, to kao da je bio trenutak u kojem se napokon "odgurnula od dna", trenutak u kojem se u njoj konačno probudio inat nakon nekoliko sezona velike rezultatske krize.
Uoči samih Igara, kad su se po medijima vrtjele razne analize i prognoze, Saru Kolak nitko nije vidio u borbi za postolje. Nije to bilo podcjenjivanje, već su činjenice govorile da više od dvije godine njezino koplje nije letjelo preko granice od 60 metara, a preko 64 metra još tamo od 2019., da je u tom razdoblju promijenila nekoliko trenera, te nanizala seriju neuspješnih nastupa u kvalifikacijama - od Olimpijskih igara u Tokiju, preko svjetskih prvenstava u Eugeneu i Budimpešti, do Europskog prvenstva u Münchenu. No, onda se u Parizu napokon dogodio toliko očekivani "klik" i Sara je na Stade de Franceu opet podsjetila na svoje najbolje dane.
Zablistala je već u kvalifikacijama bacivši 64,57 m i zauzevši drugo mjesto, da bi tri dana kasnije u finalu završila na četvrtom mjestu (63,40), ostavši samo 28 centimetara udaljena od postolja. Zlatna olimpijka iz Rija, osvajačica europske bronce, vlasnica desetog rezultata svih vremena (68,43) konačno se vratila tamo gdje joj je mjesto i sada napunjena samopouzdanjem i bez tereta na leđima ulazi u novu sezonu. U kojoj ćemo je, nadamo se, ponovno gledati na velikim daljinama i u borbi za svjetski vrh.
- Zdravlje je super, nemam se kaj žaliti. Imam super fizioterapeuta koji brine o meni, tako da se stvarno odlično osjećam, dobro treniram i to je to - izvještava 29-godišnja Ludbrežanka.
Natjecateljsku godinu je zapravo otvorila još sredinom ožujka na Europskom bacačkom kupu u ciparskoj Nikoziji gdje je s hicem od 59,66 m osvojila broncu, ali bio je to samo test i svojevrsno razbijanje monotonije treninga.
- Tamo smo išli s ciljem da vidimo gdje sam jer ipak se na natjecanjima vide neke stvari koje mogu biti bolje, na čemu još trebaš raditi, u kojem smjeru ideš i na što se moraš fokusirati u daljnjem pripremnom razdoblju. Bilo mi je super i zbog toga što se nisam natjecala još od lanjskog Hanžekovićevog memorijala, pa je trebalo malo razbiti ritam treninga, a i rezultat je bio solidan.
Pravi početak sezone tek slijedi, a dogodit će se tamo gdje je bio završetak prošle - na Hanžekovićevom memorijalu. Zagrebački miting prebačen je s rujna na svibanj (22. - 24.), pa će mnogim našim atletičarima biti početna stanica ove sezone.
- Da, prvo je Hanžek, otvaramo ljetni dio na domaćem terenu, a onda bi trebao biti miting u Oslu, ali za to još čekam potvrdu, jer u posljednje vrijeme ništa oko Dijamantne lige nije sigurno. U lipnju je i Ostrava, a poslije toga ide nastup za reprezentaciju u drugoj europskoj ligi u Mariboru. To mi je na neki način poznati teren još od kadetskih i juniorskih dana, a i sada sam ljeti često u Mariboru jer su jako dobro sredili atletski objekt i uvjeti su odlični. U srpnju bi trebao biti Luzern, ali za to također još čekamo potvrdu. Zasad smo napravili plan za prvi dio sezone, a bude li rezultata, neke će stvari možda biti puno lakše.
U Dijamantnoj ligi je nismo gledali još od 2022. i mitinga u Chorzowu.
- Sad je bila Dijamantna liga u Kini, odlučili smo da nećemo ići tamo, a nisam ni upala. Dan poslije Hanžeka je Rabat, a tu ću definitivno dati prednost domaćem mitingu kojem se jako veselim. I time su već dvije Dijamantne lige ove sezone prošle. A i veliku ulogu kod upadanja u Dijamantnu ligu igraju menadžeri. No, meni je ionako najvažniji cilj ove sezone rujan i Svjetsko prvenstvo u Tokiju, sav fokus je na tome.
I ono što je posebno važno, ove sezone se više ne mora toliko opterećivati mitinzima i famoznim renkingom jer već ima u džepu normu za SP koju je ispunila u Parizu.
- To je definitivno velika razlika u odnosu na posljednjih nekoliko godina. Sada je puno, puno lakše.
Vratimo se još malo na ono što je prvo čeka - nastup pred domaćom publikom na zagrebačkom mitingu na kojem drži i rekord (66,42).
- Sviđa mi se što je miting ove godine u ranijem terminu, to će atletičarima više odgovarati jer kad je na kraju sezone, poslije velikog natjecanja, puno je teže dobiti jaču startnu listu po željama organizatora. Vjerujem da će sada u ranijem terminu biti super i nadam se da nemaju problema, da im sve ide po željama. Ima disciplina koje će biti i dan kasnije u Rabatu, ali svejedno mislim da će biti super jer organizacija u Zagrebu je uvijek odlična. Pred domaćom publikom je uvijek lijepo, i kad se natječem i kad se ne natječem. Jako je važno za nas atletičare da imamo tako veliki miting kod kuće.
Kakvim bi rezultatom mogla počastiti domaću publiku na Mladosti, 24. svibnja?
- Dobro se osjećam, super treniram, jako sam zadovoljna, ali znate da se ne bavim predviđanjima i ne volim se ograničavati jer znam da je rezultat samo posljedica dobrog rada, tako da ćemo vidjeti kako će biti taj dan. Odradili smo tri tjedna priprema u Splitu, ove godine nismo imali toliko sreće s vremenom, ali iskoristili smo najbolje što smo mogli i bilo je baš super.
Kako danas s odmakom gleda na prošlu sezonu i povratak u svjetski vrh?
- Odlična sezona, pogotovo drugi i najvažniji dio s Parizom. Taj prvi dio je bio znatno drugačiji, ali vidjela sam neke stvari koje mi pašu i pomažu, a koje ne, tako da sada imam dobar pogled na sve. Naravno da je lijepo biti najspremniji na najvećem natjecanju. Ja i inače volim velika natjecanja, a Pariz je stvarno bio poseban, ne znam hoću li više ikad doživjeti takvo što. Po pitanju publike i atmosfere, to je bilo najbolje veliko natjecanje na kojem sam bila. Svjetsko prvenstvo u Londonu je isto bilo odlično, ali ovo je bilo baš posebno. Još su mi i mama i tata bili tamo, tako da mi je Pariz stvarno ostao u jako jako lijepom sjećanju.
Je li i žar pred novu sezonu veći nakon što je pokazala da i dalje ima u sebi velike daljine?
- Uvijek je velik, nemam problema sa žarom i motivacijom. Ali, normalno da je nakon ovih nekoliko godina lakše krenuti u pripreme za novu sezonu kada prošlu završiš tako dobro. Da, stvarno se veselim, ali idem korak po korak, natjecanje po natjecanje, pa ćemo vidjeti kakva će biti ova sezona.
Često je prijašnjih godina, nakon slabih rezultata na velikim natjecanjima, ponavljala da je sigurna da ima puno rezerve, što je u Parizu napokon i dokazala. Osjeća li da te rezerve ima još, da u sebi ima još dalje hice?
- Uvijek! Jako volim ovaj sport, jako volim koplje, dobro treniram i baš sam se nekako ponovno povezala sa spravom. Opet osjećam veselje zbog ovoga što radim i znam da je sve super dok god dobro treniram. Jasno je da je cilj sada uhvatiti konstantu, ali opet kažem, dobar rezultat je samo posljedica dobrog rada i pripreme, a ja ima dobru ekipu oko sebe i na meni je samo da dajem sve od sebe i da se natječem. Normalno je da uvijek ima stvari na kojima treba još malo poraditi, ali osjećaj s kopljem je stvarno dobar, točno znam gdje sam i igram se. Puno, puno mi je lakše nego kaj je bilo zadnjih nekoliko godina.
Motivira li je još više činjenica da je SP ove godine u Tokiju, tamo gdje je s tri neispravna hica u olimpijskim kvalifikacijama 2021. na neki način krenula njezina silazna putanja?
- Je, normalno da je tako, ali općenito me svako veliko natjecanje motivira. Postoji razlika između 2021. i ove godine. Posložila sam stvari, dobro se osjećam, ali Tokio je tek u rujnu, imamo još puno posla i puno natjecanja da uđem u pravi ritam. Bitno je samo da ostanem zdrava i da treniram ovako kao sada, pa ćemo vidjeti.
Sviđa li joj se ideja da se svjetska prvenstva od sada održavaju na samom kraju sezone i da nakon njih više nema velikih mitinga?
- Nisam previše razmišljala o tome, ali nemam s time nikakav problem. Zanimljivije mi je to da su, za razliku od prijašnjih godina, kvalifikacije i finale dan za danom. Uvijek smo imali barem dan pauze, a lani u Parizu i dva. Nisam još nikad probala ovakav format, tako da ne mogu ništa pretpostavljati, na meni je da se spremim i da odradim ta dva dana najbolje što mogu.
Žensko koplje je posljednjih godina vrlo zanimljivo i nepredvidivo. Na prošla dva SP-a i Igrama u Parizu, medalje je osvajalo sedam različitih atletičarki.
- Što je više dobrih rezultata, to je bolje za popularnost koplja. Bavim se tom disciplinom i jasno je da želim da bude da najvišoj razini, da je ljudi prate, da se priča o tome i da ne bude samo sprint u fokusu.
Komentari (0)