Pothvat miljenika ZG publike: ‘Bilo je trenutaka kad sam mislio da mi je karijera gotova‘

Jedan dan. Točno toliko je trajala natjecateljska sezona Ryana Crousera u 2025. godini. Jedan dan, ali sasvim dovoljan da osvoji još jedan naslov svjetskog prvaka i da još malo oteža posao svakom tko će mu u budućnosti pokušati oduzeti status najvećeg bacača kugle svih vremena. I kad se čini da je sve protiv njega, kad se čini da će ga netko napokon skinuti s trona, 201 centimetar visoki i 145 kilograma težak div iz Oregona pronađe način da opet bude najbolji.

Prvog dana Svjetskog atletskog prvenstva u Tokiju 32-godišnji Amerikanac osvojio je zlato bacivši kuglu 22,34 metra, što samo po sebi možda i ne bi bila toliko fascinantna vijest da Crouseru to nije bilo prvo i jedino natjecanje ove sezone. Još lani kad je po treći put postao olimpijski pobjednik borio se s ozljedom lakta, a ove se godine situacija pogoršala. Magnetna rezonanca pokazala je artritis, koštane izrasline i oštećenu zglobnu kapsulu, tako da je proteklih mjeseci pokušao sanirati štetu injekcijama plazme. U dugom razgovoru s novinarima u mix-zoni nakon subotnjeg trijumfa priznao je da je bilo trenutaka kada je mislio da je njegova sportska priča završena.

- Bilo je razdoblja kad je izgledalo da bi to mogao biti kraj moje bacačke karijere. Pitanje više nije bilo samo kako se vratiti bacanju, nego kako imati funkcionalan lakat do kraja života - otkrio je trostruki olimpijski i svjetski prvak, te autor četiri najduža hica u povijesti.

Bacao je uz bolove i na Japanskom nacionalnom stadionu, ali i takav je jedini uspio prebaciti granicu od 22 metra, već 287. put u karijeri! Istini za volju, u proteklim godinama kad je kuglaško ludilo bilo na vrhuncu, ovih 22,34 mu na nekim natjecanjima ne bi bilo dovoljno ni za postolje, ali i njegovi su najveći konkurenti ove sezone ipak malo pali i nisu uspjeli iskoristiti njegovu ranjivost.

Crouser je tako postao tek drugi čovjek u povijesti koji je osvojio tri uzastopna svjetska naslova u bacanju kugle, nakon Švicarca Wernera Günthöra kojem je to uspjelo krajem osamdesetih i početkom devedesetih. I još jedna zanimljivost - SP kojem je Tokio bio domaćin prije 34 godine bilo ujedno i posljednje na kojem na kuglaškom postolju nije bilo barem jednog Amerikanca. Taj američki niz je, eto, nastavljen i na 17. prvenstvu zaredom zahvaljujući čovjeku koji je šest puta slavio na Memorijalu Ivana Ivančića i postao miljenik zagrebačke publike.

BEN STANSALL Afp

Ove ga godine nismo zbog tog nesretnog lakta nismo imali prilike gledati na Fontanama, ali ne sumnjamo da će mu Zagreb opet biti na popisu obveznih destinacija kad se uspije u potpunosti vratiti u tračnice.

- Svako prvenstvo ima neki svoj poseban aspekt, ali ovo je ono na koje sam najponosniji. Ovo je bilo prvi put da sam bacao punom snagom od prošlog rujna, tako da stvarno nisam znao u kakvoj sam formi. Često kad bacam dobro, točno znam koliko je daleko, ali ovaj put baš nisam imao taj osjećaj jer jednostavno nemam dovoljno tih ponavljanja na visokom intenzitetu - rekao je, pa još jednom ponovio:

- Osvojiti zlato s ovakvom neprikladnom pripremom nešto je na što sam jako ponosan. Bilo je puno sumnji, iskreno.

Pomalo ironično, predsjednik Svjetske atletske federacije Sebastian Coe izjavio je dan prije početka SP-a kako mu je upravo bacanje kgle najdraža discipline, nakon onih u kojima je sam osvajao medalje, 800 i 1500 m. Zašto ironično? Zato što Coe i njegovi suradnici posljednjih godina podcjenjuju sve tehničke discipline, a posebno bacačke, pa tako kugla (kao ni disk) neće biti dio novog Ultimativnog prvenstva koje će inauguralno izdanje imati dogodine u Budimpešti i koje će okupljati samo nekolicinu najboljih po disciplinama uz vrlo bogate novčane nagrade. Nije Crouser propustio priliku nakon zlata spomenuti tu temu.

- Vrlo je razočaravajuće što nismo dio Ultimativnog prvenstva. Zato sam pokrenuo svoje natjecanje World Shot Put Series i nastavit ću ga razvijati dogodine s obzirom na to da očito nećemo imati nijedno natjecanje veliko globalno natjecanje iduće sezone.