Prije tri godine u Dohi bio je čudo, apsolutna senzacija na svjetskom tronu. Karipska državica Grenada, otok s nekih 113.000 stanovnika, nije bila nepoznanica na atletskoj karti zahvaljujući olimpijskom pobjedniku i svjetskom prvaku na 400 metara Kiraniju Jamesu. No, da će ta Grenada dobiti i svjetskog prvaka u bacanju koplja, u to je malo tko vjerovao.
Anderson Peters je, međutim, sve razuvjerio iskoristivši te vruće i sparne večeri u Dohi slabiji dan najvećih favorita. No, ako je netko pomislio da će mladić koji se školovao na Sveučilištu Mississippi State biti priča za jedan dan, grdno se prevario. Istina, lani se na Olimpijskim igrama u Tokiju nije uspio plasirati u finale, ali ove je godine uskrsnuo. Došao je u Eugene kao vlasnik tri od četiri najbolja hica sezone, uključujući i onih 93,07 bačenih u vjetrovitoj Dohi, i opravdao status favorita. I to u velikom stilu. Triput je tijekom finala prebacio 90 metara, što su ranije uspjeli napraviti samo Jan Železny i Johannes Vetter, i došao do novog zlata. Prvi je koji je spojio dva naslova nakon Železnog koji je to napravio 1993. i 1995. Olimpijski pobjednik Neeraj Chopra nije ga mogao pratiti, morao se zadovoljiti srebrom.
- Većina bacača preferira vjetar s leđa, ali ovaj put je puhao u prsa, tako da je bilo malo zahtjevno, ali uspio sam. Nikad nije lako obraniti naslov tako da sam jako sretan što mi je to uspjelo iako sam se nadao daljim hicima - priznao je 24-godišnjak.
Rekord je stariji od mene
Do ove godine osobni mu je rekord iznosio 87,31 m, a ove je sezone već 16 puta prebacio tu daljinu. Ne čudi stoga da su se i apetiti povećali.
- Imam samo 24 godine. Svjetski rekord je stariji od mene, ali vjerujem da je moguće srušiti ga - odaslao je Peters “prijetnju” u smjeru Jana Železnog koji je od 1996. nedodirljiv sa svojih 98,48.
Najviše mu se približio Vetter s 97,76, a i Peters je sa spomenutih 93,07 od ove godine u Top 5 svih vremena. Uvjeren je da će do vrhunca doći u kasnim dvadesetima i da bi tada mogao poslati rekord Železnog u povijest.
Zanimljivo, Petersovi su bacački dan počeli kad je kao klinac pokušavao dohvatiti mango s drveća. Smije se kad prepričava da su to bili prvi pokazatelji njegova talenta.
- Za mene je bacanje uvijek bilo prirodno. Kao djeca, redovito smo bacali kamenje kako bismo srušili mango i jabuke s drveća. Znate, naša su stabla manga bila stvarno visoka - objasnio je svojedobno uz smijeh.
S deset se godina prvi put okušao u bacanju koplja i odmah je srušio školski rekord, ali nije se odmah zaljubio u ovu disciplinu. Nimalo neobično za karipski otok, htio je postati sprinter.
- Usain Bolt je u to vrijeme bio na sceni, gledao sam ga kako ruši svjetske rekorde, pa sam želio biti sprinter. Trčao sam u štafeti za svoju zemlju na CARIFTA igrama, ali onda sam zadobio nekoliko ozljeda, pa sam se oko 14. godine vratio bacanju koplja.
Nakon što su mu srušene iluzije da će postati novi Bolt ili novi Kirani James, Peters je odlučio postati novi Keshorn Walcott, prva kopljaška senzacija s Kariba. Atletičar iz sprinterske velesile Trinidada i Tobaga osvojio je senzacionalno zlato na Olimpijskim igrama u Londonu 2012.
- Keshorn je imao veliki utjecaj na moj život. Godinama sam uspoređivao njegovu statistiku sa svojom.
I preko 100 metara
Infrastruktura za bacanje koplja u Grenadi je vrlo skromna. Peters je obično trenirao na travnatom terenu bez zaletišta i imao je samo dva ili tri koplja.
- Trener se znao šaliti da mi je redovito trčanje po koplja i njihovo čupanje iz trave dobar kondicijski trening.
Uz Kiranija Jamesa, Peters je danas najslavniji stanovnik Grenade.
- Živimo na malom otoku i svatko svakoga poznaje. Mene su poznavali i prije, ali to što sam postao svjetski prvak im je otvorilo oči. I bacanje koplja je postalo ozbiljnija disciplina, svi misle da znaju bacati. Djeca se udaljavaju se od ideje da postanu sprinteri i sada ih je sve više u bacanju koplja.
I za kraj još jedan pogled prema svjetskom rekordu.
- Dugi niz godina se mislilo da je nemoguće dostići Železnog, ali Vetterovi rezultati su pokazali da je moguće više nego što mislimo. Mislim da je čak moguće baciti i preko 100 metara. To motivira svakog kopljaša.