Probuđeno čudo iz Ludbrega: ‘Na scenu sam ušla s dvije medalje, nikad nisam imala priliku učiti iz poraza‘

Ne vjerujemo da je na Olimpijskim igrama u Parizu bilo sretnije i nasmijanije osvajačice četvrtog mjesta od Sare Kolak. Obično ta četvrta mjesta ili "drvene medalje", kako ih je netko prozvao, u prvom trenutku znaju izazvati tugu i razočaranje jer ste svjesni da vam je olimpijsko postolje pobjeglo za dlaku, bilo da se radi o nekoliko centimetara, stotinki ili o porazu u dvoboju za broncu. No, lice Sare Kolak je te pretposljednje olimpijske večeri u Parizu krasila iskrena sreća i široki osmijeh. Imali smo osjećaj kao da bi najradije i ona otrčala počasni krug s osvajačicama odličja. Iako nije izborila pobjedničko postolje, četvrto mjesto na Stade de Franceu i hitac od 63,40 m (u kvalifikacijama i 64,57) za nju su doista bili poput male pobjede.

Malo joj je tko vjerovao uoči odlaska na Olimpijske igre, ali ne možemo nikoga kriviti za to. Dugo je, predugo nije bilo u svjetskom vrhu, čak pet godina njezino koplje nije padalo na ovakve daljine. Štoviše, prije Pariza pune dvije godine nije uspjela prebaciti ni 60 metara, a nanizala je i seriju neuspješnih nastupa u kvalifikacijama - od Igara u Tokiju, preko svjetskih prvenstava u Eugeneu i Budimpešti, do Europskog prvenstva u Münchenu. Tek je na ovogodišnjem EP-u, prije dva mjeseca u Rimu, prekinula taj crni niz i ušla u finale, ali i tamo je ostala "debelo" ispod 60 metara i završila na 11. mjestu, tako da se ni to baš nije moglo smatrati naznakom boljih dana.

TOM DUBRAVEC Cropix

Zato je njezina pariška eksplozija doista bila iznenađenje za sve i jedna od najljepših vijesti za hrvatsku atletiku. Jer, nemojmo zaboraviti Sara Kolak je olimpijska pobjednica iz Rio de Janeira, osvajačica europske bronce iste godine, vlasnica desetog rezultata svih vremena (68,43)... Sara treba hrvatskoj atletici i sportu i zato je lijepo ponovno je gledati punu samopouzdanja i nasmijanu. Takva se pojavila i u četvrtak u Zagrebu na predstavljanju 74. Hanžekovićevog memorijala...

- Da, bila sam u Parizu jedna od najsretnijih s četvrtim mjestom jer znam koliko je truda uloženo u to i koliko je teško bacati tako daleko na velikom natjecanju. Poslije Prvenstva Hrvatske sam čekala jesam li uopće upala na Olimpijske igre, bila sam tada 33. po renkingu, a danas sam deseta, i normalno je da sam sretna i ponosna. Odradila sam u glavi onako kako sam htjela, bila sam najbolja kad je najviše trebalo. Nakon toliko rada, truda i svega ostaloga, jako cijenim to četvrto mjesto. Bila sam i 2017. četvrta na Svjetskom prvenstvu u Londonu, ostala sam tada bez medalje za 31 centimetar i bila sam ljuta zbog toga. A sada drugačije gledam stvari. Imam već i normu za Svjetsko prvenstvo u Tokiju sljedeće godine i na kraju mogu reći da se sve isplatilo. Sav trud koji smo moja ekipa i ja uložili pokazao se na najvećoj sceni - kaže Sara.

U Parizu joj je postolje pobjeglo za 28 centimetara, toliko je ispred nje bila Čehinja Nikola Ogrodnikova koja je u pravom trenutku izvukla iz sebe hitac kakav nije bacila tri godine.

- Ma nisam uopće žalila zbog toga, nisam išla tako daleko, cura je jednostavno bila bolja i zasluženo me pobijedila. Dala sam sve od sebe, borila sam se, to se vidjelo i po rezultatima, a tog dana je tih 63,40 bio moj maksimum. A razmišljati što bi bilo kad bi bilo, od toga se ne živi. Presretna sam i ponosna na svoj rezultat.

Stigla ga je i proslaviti u rodnom Ludbregu.

- Nisam bila doma od travnja, dosta smo putovali jer sam se htjela što bolje pripremiti za Pariz. Zato sam sada uzela nekoliko dana odmora, bila malo kod kuće s mamom i tatom, družila sam se i s prijateljima, s ljudima koji su me podržavali i kad nije bilo rezultata. Svi su oduševljeni i presretni. Bilo mi je super. Kratko, ali slatko.

Jasno je da rezultat iz Pariza i povratak u svjetski vrh otvaraju i mogućnost povratka na najveće svjetske mitinge. Žensko koplje je ove nedjelje u programu mitinga Dijamantne lige u Chorzowu, ali Sara ne mijenja odavno zacrtani plan.

- Normalno je da su se nakon Pariza otvorile neke opcije, ali to sve ionako rješava menadžer. Olimpijske igre su bile veliko emocionalno pražnjenje i zato smo se odlučili odmoriti nekoliko dana i držati se plana koji imamo od početka sezone kada smo si Hanžek postavili kao jedan od prioriteta. Stisnut ćemo još ova dva tjedna i to je to za ovu sezonu.

TOM DUBRAVEC Cropix

Spomenula je nastup na Prvenstvu Hrvatske u Karlovcu krajem lipnja. Izgubila je tada od Lucije Cvitanović, bio joj je to zapravo i prvi poraz u domaćoj konkurenciji otkad je seniorka, nije uzela nijedan bod za svjetski renking... Što joj je u tim trenucima prolazilo glavom?

- Normalno je da me bilo strah hoću li se plasirati na Olimpijske igre, jer gotovo sve zemlje su u tom terminu imale svoja državna prvenstva i trebalo je vidjeti kakvi će biti rezultati. Mogla sam samo čekati jesam li upala ili ne. I kad je potvrđeno da idem na svoje treće Olimpijske igre, duboko sam udahnula, podvukla crtu i rekla samoj sebi da jednostavno neke stvari u glavi moram pustiti. Odlično sam trenirala nakon toga, veselila se svom trećem olimpijskom nastupu i ovaj rezultat je posljedica toga.

U sljedećih godinu dana ne treba brinuti o tom neugodnom sustavu renkinga jer norma za SP u Tokiju je u džepu.

- Jako su podigli norme u posljednjih nekoliko godina, sve kako bi taj sustav renkinga postao broj 1. Naučila sam koliko je teško boriti se da upadneš na velike mitinge koji donose najviše bodova i zato mi je sada baš lijepo, super je znati da mogu mirno ući u sezonu jer imam normu. Već je jako dugo nisam imala za velika natjecanja.

Kad danas opet s vrha pogleda prema posljednjim godinama, što je bio najveći problem koji ju je udaljio od dobrih rezultata? Tehnika, samopouzdanje ili nešto treće?

- Sve pomalo. Jednostavno, trebalo je napraviti dobru bazu po pitanju apsolutno svega. Prije sam uvijek bila dobra, ali nisam imala priliku učiti iz poraza. Pa ja sam na svjetsku seniorsku scenu ušla s dvije medalje. Trebale su se nakon svega neke stvari posložiti, trebala sam naučiti neke stvari koje nikad nisam naučila.

Nećemo više o prošlosti, pogledajmo radije u budućnost. Dogodine je SP u Tokiju, tamo gdje je s tri neispravna hica u kvalifikacijama na neki način krenula njezina silazna putanja. Možemo li je u drugom pokušaju u japanskoj prijestolnici gledati u borbi za postolje?

- Do Svjetskog prvenstva je puna godina dana, ima još jako puno posla. Imam taj rezultat iz Pariza, imam normu, ali to nije garancija da će sve sjesti na svoje mjesto. Još uvijek treba naporno raditi, truditi se i ne stati. Meni je trenutno prioritet upravo taj rad, taj proces, a kad dođe trenutak, normalno da ću se boriti, da ću dati sve od sebe da predstavim svoju državu najbolje što mogu. Ali, idemo korak po korak. Pričekajmo da završi ova sezona, onda ćemo sjesti i napraviti plan priprema. Prošla zima nam nije bila toliko teška jer je bilo prilično toplo u Rijeci, ali vidjet ćemo što će biti idućih mjeseci.