Prošli je mjesec napunila tek 23 godine, a već je osvojila - sve. Nema više nijedne velike titule koju u svoj životopis nije upisala zlatna djevojka iz Dnjipra Jaroslava Mahučih, a kao šlag na tortu ovo je ljeto dodala i svjetski rekord. Ukrajinskoj visašici uspjelo je ono što su gotovo četiri desetljeća neuspješno pokušavale napraviti brojne izazivačice, nadmašila je rezultat koji je 1987. postavila bugarska atletičarka Stefka Kostadinova. Tog srpanjskog popodneva u Parizu je preletjela 2,10 m i upisala se u povijest, a samo nekoliko tjedana kasnije vratila se u isti grad i osvojila posljednji veliki naslov koji joj je nedostajao, onaj olimpijske pobjednice.
Sretna i tužna istovremeno
Kad tome dodamo da je u lipnju u Rimu obranila i naslov kontinentalne prvakinje, nije bilo iznenađenje kad je u subotu proglašena europskom atletičarkom godine. Kao što nikakvo iznenađenje nije ni to što je za najboljeg atletičara izabran vladar skoka s motkom, Šveđanin Mondo Duplantis, koji je tri puta ove godine popravljao vlastiti svjetski rekord, te poput Jaroslave dodao tome olimpijsko i europsko zlato.
Mahučih se na pozornici u Skoplju pojavila u svečanom izdanju s ogrlicom oko vrata na kojoj se isticao privjesak “Dnjipro”. Samo dan ranije u novom krvavom napadu na njezin rodni grad Rusi su ubili petero ljudi, uključujući jedno dijete.
- Ova je godina bila najuspješnija u mojoj karijeri. Mnogi snovi su mi se ostvarili, srušila sam svjetski rekord i donijela olimpijsko zlato Ukrajini. Za mene kao sportašicu i Ukrajinku svaka je pobjeda prilika da skrenem pažnju na situaciju u svojoj zemlji i inspiriram buduće generacije - rekla je Mahučih u emotivnom govoru.
- Ovo je poseban trenutak za mene, pogotovo zato što se događa u izazovnom vremenu za moju zemlju. Ali, sretna sam što sam ovdje zbog svih mojih ljudi u Ukrajini, nadam se da će im ovo donijeti barem malo sreće u ovo vrijeme. Svaka je pobjeda prilika da pokažemo da se borimo i da nastavljamo to činiti na svim poljima. Ova nagrada je za sve Ukrajince.
Njezine su riječi bile posve očekivane jer mlada je atletičarka jedna od najaktivnijih ukrajinskih javnih osoba kad je u pitanju širenju svijesti o strahotama koje se događaju u njezinoj domovini. Gotovo da nema dana da na društvenim mrežama ne prikazuje sumornu stvarnost života u Ukrajini, uključujući i posljedice raketnog napada koji je uništio sportski centar u Dnjipru u kojem je počela karijeru.
Iznimno joj teško pada to što najljepše trenutke svog sportskog puta i uspjehe za koje je naporno radila ne može proživljavati onako kako je to zaslužila i što ih mora slaviti daleko od obitelji i prijatelja. Dobro se sjeća trenutka kad su je 24. veljače 2022. probudili zvuci detonacija i kad je krenula ruska invazija na Ukrajinu.
- Oko pola pet ujutro probudila me eksplozija. Prvo sam pomislila da je možda nešto drugo u pitanju, ali kad sam čula drugu, znala sam da je počeo rat - prisjetila se prije nekoliko mjeseci u razgovoru za Guardian.
Nakon što je prve dane invazije provela u rodnom Dnjipru, gdje je dostavljala humanitarnu pomoć, Mahučih je odlučila da je najbolji način da pomogne svojoj zemlji povratak sportu. Desetak dana kasnije, kad je velik dio njezine zemlje već bio pod opsadom, odlučila je riskirati putovanje u Beograd na Svjetsko dvoransko prvenstvo. Put do glavnog srpskog grada trajao je tri dana, uz nekoliko promjena ruta, izbjegavanje cestovnih blokada i slušanje eksplozija i sirena za zračnu uzbunu. Iako danima nije trenirala na odgovarajući način, njezin motiv i inat su bili jači od svega i u Štark Areni je preskočila 2,02 metra i osvojila zlato.
Rusi ne bi smjeli nastupati
U zadnje dvije i pol godine trenirala je u Njemačkoj, Estoniji i Belgiji, a trenutno utočište joj je u Portugalu. Iako je svugdje lijepo primljena, jasno je da ništa ne može zamijeniti njezin Dnjipro.
- Roditelji i sestra me podržavaju, odmah su mi rekli da moram braniti našu zemlju na sportskom borilištu i govoriti medijima što se događa. Iskreno, kada sam odlazila u ožujku 2022., mislila sam da ću se brzo vratiti, da će rat završiti za tjedan dana. Stvarno sam vjerovala da će se ljudi diljem svijeta okupiti i da će rat završiti za nekoliko dana. Ali, stvari nisu ispale kako sam mislila. I živimo u toj realnosti već više od dvije godine - rekla je prije nekoliko dana za ukrajinski Sport.
Sve osvajače zlata na Olimpijskim igrama Svjetska atletska federacija nagradila je s po 50.000 dolara. Najveći dio tog iznosa Mahučih je uplatila za pomoć svojoj zemlji, dio za ranjene vojnike Azova, a dio za jednu bolnicu.
- Svaki put kad dođe do raketnog napada pomislim da mogu izgubiti svoje roditelje, svoju obitelj. Na žalost, puno djece je ostalo bez roditelja. Živimo u 21. stoljeću. Imamo tehnologiju, imamo slobodu, svijet ide naprijed. Trebali bismo putovati i razmjenjivati iskustva, ali ne možemo.
Zbog svega što se događa, mlada Jaroslava je jedna od najglasnijih zagovornica zabrane nastupa ruskim sportašima na međunarodnoj sceni.
- Rusi su teroristi, pokazuju to već više od dvije godine. Svaki put kad vidim ruske ili bjeloruske sportaše, pomislim na sve živote i sve domove koje su uništile njihove zemlje. Iz solidarnosti s Ukrajinom, međunarodne federacije ne bi trebale dopustiti nastupe ruskim i bjeloruskim sportašima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....