Bila je to gotovo savršena vježba, vježba koja je neuništivog Filipa Udea lansirala u finale Europskog prvenstva u Münchenu. Čakovčanin je odradio sjajan posao u kvalifikacijama i premda su naši bili u prvoj od tri skupine i ostalo je još jako puno gimnastičara koji su trebali nastupiti do četvrtak navečer, ocjena 14,433 nije ostavljala nimalo dvojbe da ćemo Udea u nedjelju od 14.23 sati gledati u borbi za medalje. Na koncu je bio četvrti u kvalifikacijama.
- Ovo mi je 20. europsko prvenstvo ako računamo i juniorska, i deveto pojedinačno finale. Baš sam brojao dok sam hodao da si malo zaokupim misli.
Iza njega su dva srebra, u Lausannei 2008. i Mersinu 2020. godine.
- Medalja iz Mersina mi je draža, jer to mi je bilo najstresnije natjecanje u životu. S padom sam ušao u finale, valjda jedini u povijesti, i na kraju mi je najviše sreće donijelo to prvenstvo. To mi je bila prekretnica u karijeri, ne znam bih li trenirao dalje da sam to zeznuo.
Uz dva europska srebra, ima i jedno olimpijsko i jedno svjetsko.
- Ne razmišljam o medalji ovdje, ali ako bude do kraja karijere sreće ili se svemir tako posloži, volio bih osvojiti jedno zlato na velikom natjecanju. Uvijek sam bio drugi, drugi, drugi i to me tjera dalje. Možda mi se sreća osmjehne da dođem i do zlata, ali ako ne, nema veze, ne mučim se s tim.
Izvedba u kvalifikacijama je bila sjajna.
- Sav sam se naježio, ponosan sam na sebe. Imao sam osjećaj da lebdim da moram usporiti jer ću pasti. Još su i Robi i Mateo odradili svoje vježbe i znao sam da mi nema druge nego da moram i ja. A i ne da mi se odmah u petak voziti doma, htio sam ostati malo dulje, ha-ha.
Ponavljao je koliko je ponosan na sebe i ima puno pravo na to.
- S 36 godina sam u vrhu. Mnogi su me puno puta otpisali, ali ja se ne dam.
Velike medalje je osvajao 2008., pa 2014., pa 2020. Svakih šest godina.
- Sad bi bilo dobro da smanjim taj razmak bar na dvije godine, pa da ide tako do kraja karijere.
I još jedan pogled na kvalifikacijsku vježbu.
- Znam imati problema sa saskokom, nije u pitanju snaga, nego ga tehnički krivo radim. I sad sam si rekao "pa nemoj da cijela dvorana gleda nekog njonju kako pada s konja". Zbog tog osjećaja doskoka s konja treniram, za taj osjećaj živim.
Imao je i još jednu želju za kraj.
- Nadam se da će i Tin Srbić biti u finalu da možemo nastaviti igrati PlayStation, ha-ha.
Želja mu se nije ostvarila, ali u tom je trenutku naišao i Tin i dobacio:
- Ma ostat ću ja, moja je soba ionako do kraja rezervirana pa ću si uzeti godišnji.
Da, najbolji hrvatski gimnastičar napravio je više pogrešaka, puno se ljuljao na preči i sve mu je to donijelo ocjenu 13,466. Pisali smo već o tome, Tin je ove sezone morao drastično mijenjati vježbu zbog novih pravila i još uvijek nema pravu sigurnost, što se vidjelo i jučer. Bio je drugi nakon prve skupine, ali već je nakon druge postalo jasno da neće biti ništa od finala. Na kraju je završio na 25. mjestu.
- Preživio sam, nisam čak toliko ni razočaran, samo tužan što nije ispalo bolje. Toliko mi je ta vježba nova da ne stignem razmišljati o sitnicama o kojima sam prije razmišljao i onda se dogodi da zbrzam neke stvari.
Službeni spiker ga je predstavio kao veliku zvijezdu, kao aktualnog olimpijskog doprvaka i bivšeg svjetskog prvaka.
- Sve je to OK, ali ne možeš ti u tom trenutku reći "ali to nije to, imam skroz novu vježbu". Staru bih s dva mjeseca treninga mogao odraditi, ali pravila su takva kakva jesu i moram dovesti vježbu do sljedeće godine na neku razinu sigurnosti. Nisam ovdje bio dovoljno dobar, ali 100 posto ću biti bolji. Zbog svega što sam napravio u karijeri teško je biti bez opterećenja u glavi, ali moram to maknuti i sam sebi objasniti da je ovo sezona u kojoj moram osjetiti vježbu da iduće sezone i 2024. mogu biti bolji.
U ponedjeljak je na treningu pao i to mu je dosta poljuljalo samopouzdanje.
- Vidjelo se da taj element ‘kolman‘ nije kako treba, daleko je lošiji nego na treninzima, upravo zbog tog pada. Ali, i cijeli prošli tjedan sam osjećao nesigurnost, nešto ti se u glavi pobrka, a to su elementi kod koji padovi mogu biti jako teški.
Vratimo se još malo na konja s hvataljkama, tu smo imali još dvojicu predstavnika. Mladi i sve bolji Mateo Žugec (20), osvajač zlata na Mediteranskim igrama, dobio je ocjenu 13,833 i nadao se finalu, ali na kraju je zauzeo 12. mjesto, jedno bolje od iskusnog Roberta Seligmana (36) koji je odmah znao da ne može proći jer samo dvojica gimnastičara iz iste države mogu biti u finalu, a on je dobio najslabiju ocjenu od naših (13,766).
- Zadovoljan sam, odradio sam vježbu od početka do kraja, to mi je bilo bitno jer sam pojačao vježbu nakon Svjetskog kupa u Osijeku. Najzadovoljniji sam što se nisam osramotio, sada mi slijedi malo odmora, pa nastavljamo. I dalje planiram loviti Olimpijske igre u Parizu s obzirom da startnu ocjenu od 6,0 vrlo brzo mogu napraviti, a to je onda konkurentno - rekao je Seligman, a Žugec je dodao:
- Prava je agonija je iza mene. Bio sam u igri skoro do kraja kvalifikacija. Mislim da mogu biti zadovoljan, odradio sam cijelu vježbu, pokazao sam da vrijedim. Čestitam Udeu i Seligmanu, bila mi je čast stajati pored njih i natjecati se s njima.