Sandra Perković na najbolji je mogući način reagirala na poraz koji joj se dogodio u finalu Dijamantne lige u Bruxellesu. Četiri dana kasnije trijumfirala je tamo gdje se osjeća najbolje - na najdražem mitingu, pred omiljenom publikom, u rodnom gradu. Pobijedila je na 68. izdanju Hanžekovićeva memorijala, ostavivši iza sebe sve konkurentice, uključujući i djevojke koje su je nadmašile prošli tjedan u belgijskoj prijestolnici.
Nismo ovaj put vidjeli hitac preko 70 metara, samim time ni rekord mitinga, ali nije to bilo ni za očekivati, što zbog bolesti koju Sandra vuče još od prošlog tjedna, što zbog prohladnog vremena. Najvažnije je, ipak, da se Sandra vratila na pobjedničku stazu, slavila je jučer sa 67,60 metara i sedmi put u karijeri pokorila konkurenciju na zagrebačkom mitingu.
Treće mjesto u Bruxellesu, koje ju je ostavilo bez sedmog uzastopnog trijumfa u Dijamantnoj ligi, potreslo je Sandru. U jednom je trenutku, dan prije Hanžekovićeva memorijala, spomenula i riječ debakl, premda se radi o preteškom terminu za treće mjesto. No, nakon što više od 13 mjeseci nije izgubila, nakon 15 pobjeda za redom na svim natjecanjima, i uz činjenicu da drži prvih šest mjesta na ovogodišnjoj svjetskoj ljestvici, jasno je da ju je Bruxelles pogodio. Upravo je zato ova pobjeda, peta za redom na zagrebačkom IAAF World Challengeu, važna - više njoj samoj, nego njezinim navijačima.
- Ne sumnjam da će stadion biti pun i nadam se da ću uz energiju koju će mi dati navijači disk ponovno letjeti dalje od 65 metara - rekla je Sandra dan uoči natjecanja.
Letvicu je ovaj put postavila niže nego inače, upravo zbog spomenutih zdravstvenih problema, ali pokazalo se da je ipak bila preskromna. Njezin je diska poletio znatno dalje od 65 metara.
- Navikla sam ljude na daljine preko 70 metara, na daljine kakve nitko nije bacao 25 i više godina. Jako smo podigli kriterije, ljudi sada misle da Sandra uvijek može baciti preko 70 metara, ali da je to tako lako, sve bi djevojke bacale toliko. Ovih 67,60, po mokrom krugu je odličan rezultat - rekla je Sandra nakon zagrebačkog trijumfa.
Istina, nije sve počelo idealno, u prvom je hicu Sandrin disk završio u mreži. No, već u drugoj su seriji stvari sjele na svoje mjesto. Sandra je bacila 66,10 i skočila na prvo mjesto s kojeg je više nitko nije skinuo. Tako to uglavnom izgleda kad Sandra baca, a Bruxelles je bio samo jedna nesretna epizoda.
- Ljudi su vidjeli da nisam zadovoljna tim trećim mjestom iz Bruxellesa. Ako nisam prva, nisam ništa. Četiri pobjede sam ostvarila u Dijamantnoj ligi, srušila tri rekorda mitinga, pobjeđivala sa stravičnim daljinama. I onda mi se dogodi peh da dođem u Bruxelles bolesna, da tijelo ne može izdržati taj napor. Edis je proživio sa mnom pet, šest slomova, ali to mi je bilo najteže natjecanje - još se jednom prisjetila Bruxellesa.
Nije se djevojka iz Dubrave jučer htjela zadovoljiti samo sa 66,10 iz druge serije. U trećoj je njezin disk poletio do dalekih 67,60 i Sandra je još jednom u svome Zagrebu digla publiku na noge. Ruke u zraku i široki osmijeh na licu jasno su davali do znanja kako je najboljoj hrvatskoj sportašici pao veliki kamen s leđa.
- Doći poražena, depresivna, na mokar krug, pred publiku koja mi je najveći kritičar i baciti 67 metara, to je velika stvar - jasna je bila Sandra.
Do kraja natjecanja Sandra više nije uspjela bacati dalje, ali nije bilo ni potrebno. U četvrtoj je seriji namjerno prestupila, nezadovoljna pokušajem, a u petoj je upisala još jedan odličan hitac (65,80). Natjecanje je zaključila sa 64,43 i proslavila veliku pobjedu. Kao i najviše puta ove sezone, najbliže joj je došla Kubanka Yaime Perez, osvajačica Dijamantne lige, ali dalje od 64,78 nije mogla. Treće je mjesto na Mladosti osvojila Amerikanka Valarie Allman sa 61,38, a tek četvrto Brazilka Andressa de Morais, koja je bila ispred Sandre u Bruxellesu.
- Sada se vidjelo tko je mene pobijedio u Bruxellesu - još se jednom hrvatska rekorderka vratila na prošli miting, a za kraj se ipak okrenula Hanžekovićevom memorijalu.
- Presretna sam, ovo mi znači kao lanjskih 70 metara. Hvala svima koji su ostavili sve i po lošem vremenu došli podržati mene i ostale hrvatske sportaše. Zagreb je još jednom pokazao da je sportski grad, da ima veliko srce i da je uz tebe i kad ne ide.
