Sandra je zadnjih godina na najvećim natjecanjima bacala rezultate sezone, to je recept i za Tokio

Zürich i kultni miting Weltklasse bili su završno poglavlje 16. sezone Dijamantne lige. Nove i drugačije sezone. Obično bismo nakon dijamantnog finala podvlačili crtu pod atletsku godinu, pisali o junacima i tragičarima, o najvećim pothvatima i podbačajima. Reorganizacija kalendara Svjetske atletske federacije (WA) promijenila je, međutim, priču pa je sada dijamantno finale pretvoreno u svojevrsnu generalnu probu, odnosno provjeru za najvažnije natjecanje sezone, a ove je godine to Svjetsko prvenstvo u Tokiju (13. - 21. rujna).

Naravno, i to treba uzeti s rezervom jer upravo su zbog nadolazećeg SP-a mnoge zvijezde propustile Zürich kako bi se u miru pripremale za najveći ispit sezone. Atletski čelnici to vjerojatno nisu uzeli u obzir kad su mijenjali kalendar, ali ruku na srce, i kad je dijamantno finale bilo na samom kraju sezone, mnoga su ga velika imena zaobilazila jer im se nakon SP-a ili Olimpijskih igara nije više dalo nastupati. Tako da idealnog rješenja očito nema...

Nama je, naravno, najviše u fokusu bio nastup Sandre Elkasević, najbolje hrvatske atletičarke i ponovno naše najveće uzdanice za medalju na SP-u u Tokiju. Zanimljivo i pomalo nevjerojatno, u dlaku je ponovila lanjsko dijamantno finale - četvrto mjesto i hitac od 65,10 metara. Nije to vjerojatno ono čemu se nadala uoči odlaska u Zürich, ali nije ni neka tragedija.

S nakupljenim iskustvom, hrvatska rekorderka u bacanju diska zna kako izvući najbolje iz sebe na najvažnijim natjecanjima. Na SP-u u Eugeneu 2022. je upravo u finalu bacila najbolji dotadašnji rezultat u sezoni i osvojila srebro. Godinu kasnije na SP-u Budimpeštu je stigla "izraubana" ozljedama i jednostavno nije bila dovoljno spremna za medalju, ali opet je upisala najbolje rezultate sezone, najprije u kvalifikacijama, a potom i u finalu.

Lani je najbolji hitac sezone najprije bacila u finalu Europskog prvenstva u Rimu, što joj je donijelo sedmo uzastopno kontinentalno zlato, a potom je i u olimpijskom finalu u Parizu još jednom pronašla u sebi rezultat sezone i osvojila broncu. Zanimljivo, na posljednjem mitingu uoči Igara bila je tek peta s najslabijim rezultatom cijele te godine, ali nije ju to uzdrmalo, ponovno je bila najbolja kad je bilo najpotrebnije.

To joj na određeni način može biti putokaz i za ovo ljeto. U sezoni u kojoj je uzela duži predah i vrlo kasno krenula s pripremama očekivano su patili rezultati, ali Tokio može sve promijeniti. Sandra i sama kaže da se na treninzima vratila velikim daljinama, nadamo se da će to pokazati na Japanskom nacionalnom stadionu - najprije 13. kolovoza u kvalifikacijama, a potom i dan kasnije u finalu. Svjesna je, dakako, i sama da sa 65,10 teško može konkurirati za postolje, ali ako u sebi doista ima veće daljine, a i početkom srpnja je u Eugeneu bacila 66,97, vjerujemo da ćemo je gledati u utrci za šestu svjetsku medalju u karijeri.

Valarie Allman

FABRICE COFFRINI Afp

A kako u toj priči stoji njezina konkurencija? Posve je jasno, i to nije nikakva novost, da je olimpijska pobjednica Valarie Allman favoritkinja broj 1. Amerikanka ima 28 uzastopnih pobjeda, a i u Zürichu je bila više od dva metra ispred najbliže pratiteljice. No, treba ipak podsjetiti da unatoč višegodišnjoj dominaciji još uvijek nema svjetsko zlato jer ni u Eugeneu, ni u Budimpešti nije bila na najvišoj razini. Zna i ona, dakle, kiksati, ali ipak nema sumnje da je najveća kandidatkinja za titulu.

Važno je istaknuti da jedna od bacačica koja je u Zürichu bila ispred Sandre, a riječ je o Kubanki Yaime Perez, neće nastupiti na SP-u što i našu atletičarku automatski pomiče korak naprijed u raspravi o favoritkinjama. Perez je, naime, još 2022. pobjegla iz kubanske reprezentacije, te i dalje nema novo državljanstvo i zemlju za koju bi mogla nastupati na velikim natjecanjima.

Iznimno opasna u Tokiju bi mogla biti Nizozemka Jorinde van Klinken koja je u Zürichu bila druga, bacivši najbolji rezultat sezone (67,15). Europska doprvakinja očito je uhvatila dobru formu, pa nakon dijamantnog finala nije skrivala da joj je nakon dva četvrta mjesta cilj konačno doći na svjetsko postolje.

Na Letzigrundu je iza Sandre, na posljednjem mjestu, ostala aktualna svjetska prvakinja Laulauga Tausaga (63,51) koja je senzacionalno osvojila zlato u Budimpešti. Istina, ove sezone ima hitac preko 70 metara (70,72), ali bacila ga je na onoj vjetrovitoj livadi u Ramoni o kojoj smo već pisali, tamo gdje disk redovito leti nekoliko metara dalje nego u normalnim uvjetima. Na ostalim natjecanjima nije oduševila i ne djeluje u ovom trenutku kao da se može upustiti u borbu za postolje na SP-u. Ali, ni u Budimpešti apsolutno nitko nije računao na nju...

Ispred Sandre su na ovogodišnjoj ljestvici i Njemice Shanice Craft i Kristin Pudenz, ali ni njihovi posljednji rezultati nisu takvi da bi im nudili osobiti optimizam. No obje su vrlo iskusne, kao i njihova sunarodnjakinja Marike Steinacker, tako da ih ne treba potpuno izbaciti iz križaljke.

Najveća nepoznanica trenutno se zove - Bin Feng. Kineskinja je šokirala 2022. osvojivši svjetsku krunu, godinu kasnije je bila brončana, a lani se na Igrama u Parizu "za dlaku" ubacila ispred Sandre. Točnije, obje su bacila 67,51, ali je Feng uzela srebro zbog boljeg drugog hica.

Svi ti podaci je svrstavaju među kandidatkinje za odličje, ali Kineskinja se ponovno igra skrivača i nitko zapravo ne zna u kakvoj je formi. Najbolji rezultat sezone joj je 64,19 m, ali već više od dva mjeseca joj nema ni traga, ni glasa. Nije ni to zapravo neka novost, jer 2022. je prije SP-a nastupila na samo jednom natjecanju, pa nakon senzacionalnog zlata opet nestala s radara. Tipičan kineski pristup u kojem je sve obavijeno velom tajne. No, nema sumnje da bi Feng ponovno mogla biti "tempirana bomba" ako se pojavi u Tokiju, a vjerojatno hoće.