SVEN HOPPE Dpa Picture-alliance Via Afp
POSTOLJE JE OSTALO SAMO SAN

Sandra nakon prekida velikog niza sa suzom u oku: ‘Žao mi je, ali ne sebe, jer ja mogu trpjeti udarce, već njih...‘

‘Cijela sezona mi je hladan tuš, ali nisam odustala i to je najvažnije‘
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 22. kolovoz 2023. 22:33

Veliki niz Sandre Perković zaustavljen je u Nacionalnom atletskom centru u Budimpešti. Najbolja hrvatska atletičarka završila je na petom mjestu u finalu bacanja diska i time nakon pet uzastopnih medalja na svjetskim prvenstvima, uključujući i dvije zlatne, ostala izvan postolja. Hitac od 66,57 iz druge serije nije bio dovoljan da je ubaci u borbu za odličja. Apsolutnu senzaciju kreirala je Amerikanka Laulauga Tausaga, 25-godišnjakinja s Havaja, koja je u Budimpeštu došla s osobnim rekordom 65,46, da bi u utorak bacila nevjerojatnih 69,49 i uzela zlato. Srebro je pripalo njezinoj sunarodnjakinji Valarie Allman, aktualnoj olimpijskoj pobjednici, a bronca dojučerašnjoj svjetskoj prvakinji Bin Feng.

Sve što se događalo sa Sandrom ranije ove godine očito je bilo previše da bi uhvatila najbolju moguću formu, koliko god se nadala tome. Taman uoči predviđenog početka sezone zadobila je rupturu stražnje lože, a kada se koliko-toliko oporavila, pogodila ju je još teža ozljeda - višestruka ruptura ligamenata i tetiva skočnog zgloba. Ne moramo ni govoriti koliko ju je to vratilo unatrag, ali nije bilo odustajanja. I uz bolove, i nedovoljno pripremljena, nastupila je na tri mitinga Dijamantne lige kako bi barem malo osjetila natjecanja prije SP-a, a i takva je ugrabila pobjedu u Stockholmu. No, nitko pa ni ona sama nije mogao znati u kakvom će stanju biti na najvažnije ispitu godine.

Ispalo je da je bila dobra, ali ipak ne dovoljno dobra za postolje. Kvaliteta je ove sezone u ženskom disku na iznimno visokoj razini, čak sedam djevojaka je bacalo preko 66 metara prije SP-a, u usporedbi sa samo četiri prošle godine. Očekivali smo stoga da će biti vatreno u finalu i nismo se prevarili.

Sandri je ovo bilo 16. finale najvećih natjecanja i tek treći put je ostala bez odličja. S time da ono prvo finale, na SP-u u Berlinu 2009. ne možemo ni računati jer naša je atletičarka tada još bila juniorka i sam plasman među 12 najboljih je bio svojevrsna senzacija. Na sljedećih 11 velikih natjecanja (!) na kojima je nastupila Sandra je osvajala medalje, a serija je stala na Olimpijskim igrama u Tokiju gdje je završila na četvrtom mjestu. Lani se vratila sa srebrom na SP-u u Eugeneu i zlatom na EP-u u Münchenu, a ne sumnjamo da će i ovaj izostanak odličja djelovati na nju silno motivirajuće i da će maksimalno "gristi" uoči EP-a u Rimu i Olimpijskih igara u Parizu.

- Cijela sezona je bila teška, borila sam se, nisam odustajala, vjerovala sam do zadnjeg trenutka da tu mogu napraviti velike stvari. Rekla sam maloprije da mi fali sreće, ali opet, koliko moraš biti bahat i bezobrazan da kažeš da ti fali sreće, a mogao si i ne biti ovdje. Žao mi je, ali ne sebe, jer ja mogu trpjeti udarce i krenuti za tri dana dalje. Ali žao mi je mojih trenera Edisa Elkasevića i Saše Miloševića, žao mi je fizioterapeuta Branimira Vajde jer stvarno su me čupali iz podruma. I onda dođem tu i umjesto da bacim prvi i treći hitac u sektor i kažem, evo dečki to je to, 70 metara ili 68 metara, ja bacam avione na 66 metara - govorila je tužna Sandra.

U oku je cijelo vrijeme bila suza...

- Žao mi je što mi se to dogodilo u svibnju, noga mi se ovdje jednostavno počela gasiti. Rekla sam Edisu ujutro da sam spremna k‘o metak i da ću baciti 100 metara, ali jednostavno nemam treninga i nemam ove sezone tekme na velikim rezultatima. Kad treba "ugrabiti", ja se prepadnem i to je ključan razlog zašto nemam medalju. A ove daljine koje su ovdje bile potrebne za postolje me ne plaše.

Kao što smo spomenuli, najbolja je u Budimpešti mimo svih očekivanja bila Laulauga Tausaga koja je uoči ovog finala bila deseta na svjetskoj ljestvici. Nikakvih ranijih uspjeha u karijeri nije imala tako da je njezin napredak i naslov jedna od najvećih senzacija u povijesti svjetskih prvenstava.

- To je tako, nije imala što izgubiti i svaka čast, ali dogodine, kad bude imala breme, vidjet ćemo kakva je. U Firenci je bacila 55 metara i sad je svjetska prvakinja. Atletika je lud sport, postajemo kao pikado, tko ubode - ubode.

Allman prošle godine pred vlastitim navijačima u Eugeneu nije uspjela doći do željenog zlata, završila je na trećem mjestu, a dugo se činilo da će to "ispraviti" u Budimpešti. No, ni fantastičnih 69,23 nije bilo dovoljno... Allman je jedina ove sezone bacala preko 70 metara, imala je uoči ovog SP-a šest najboljih hitaca na svjetskoj ljestvici, ali ni ona nije računala na Tausagu.

Bronca je pak završila oko vrata Kineskinje Bin Feng koja je lani senzacionalno došla do zlata popravivši osobni rekord za više od tri metra. Ove godine nije mogla do takvih daljina, ali i 68,20 joj je bilo dovoljno da još jednom uskoči na postolje.

Sandra nije imala dobro otvaranje finala, njezin prvi hitac završio je u mreži što uvijek može stvoriti nervozu. S druge strane Allman je već u prvom ulasku u krug pokazala da je u odličnom izdanju, bacila je 68,57 i poslala suparnicama jasnu poruku. Odmah nakon nje i Feng je dala svima do znanja da je u formi svojim najboljim rezultatom sezone (66,97).

Ali, u drugoj je seriji i Sandra pokazala da je unatoč svim nedaćama uspjela uhvatiti formu u pravi trenutak. Poletio je ovaj put njezin disk iz kaveza i sletio na 66,57 metara što joj je, dakako, rezultat sezone, gotovo metar bolji od onoga iz kvalifikacija dva dana ranije. Nije Sandra bila previše zadovoljna, pokazala je to gestikulacijom, ali lansirao ju je taj hitac na treće mjesto. Premda je to rezultat koji je na većini prvenstava bio dovoljan za broncu, dugačak je još bio put do medalje, trebalo se nadati se da se neće trgnuti još koja od konkurentica jer brojne su djevojke ove godine bacale preko 66 m.

Ni Allman, ni Feng u toj drugoj seriji nisu bile na razini iz uvodne, ali u trećoj je Amerikanka još malo povećala vodstvo (68,79). Sandrin je disk, pak, po drugi put završio u zaštitnoj mreži, ali na "poluvremenu" je i dalje držala treće mjesto.

Ostala je tu i nakon četvrte serije u kojoj je bacila 65,64, ali joj je Feng još malo pobjegla sa 67,18, a raspoložena Allman se još više udaljila od svih sa 69,23.

A onda su se za Sandru počele gomilati loše vijesti u petoj seriji. Najprije je proradila Van Klinken, bacila 67,20 i uzletjela na drugo mjesto, a našu atletičarku gurnula na četvrto. No, odmah potom se dogodila senzacija svih senzacija - 25-godišnja Tausaga odnekud je izvukla hitac života, bacila nevjerojatnih 69,49 i izbila na prvo mjesto! Osobni rekord popravila je za više od četiri metra i skinula s vrha sunarodnjakinju Allman. Sandri je u tom trenutku trebao hitac "debelo" preko 67 metara za broncu, ali nije ga uspjela pronaći. Bacila je 65,09 i ostala peta, a Feng se vratila na treće mjesto sa 67,41. Allman pak nije imala odgovor na Tausagino čudo.

Ništa se nije promijenilo ni u posljednjoj seriji, Sandra je upisala još jedan neispravan hitac i završila na petom mjestu, uz naklon publici za kraj. Allman nije uspjela skinuti Tausagu koji je sa završnih 68,36 potvrdila da je u formi života.

- Žao mi je zbog petog mjesta, ali sve ima svoje zašto. Najvažnije se sad vratiti psihički i fizički. Možda mi je trebao hladan tuš, ali opet, cijela sezona mi je hladan tuš. No, nisam odustala i to je najvažnije - zaključila je Sandra.

Linker
26. svibanj 2024 07:46