Završna predstava atletske sezone nije se odigrala prema željama Sandre Perković. Najbolja hrvatska atletičarka nadala se da će na kraju teške sezone sreća biti na njezinoj strani i vratiti joj za one muke s ozljedama s početka ljeta, ali osvajanje sedmog dijamantnog trofeja ipak je ostalo samo san.
U finalu Dijamantne lige u američkom Eugeneu dvostruka olimpijska pobjednica u bacanju diska zauzela je treće mjesto s hicem od 66,85 metara, a treću godinu zaredom ukupnu je pobjedu ugrabila Amerikanka Valarie Allman (68,66). Ispred Sandre se ubacila i svjetska prvakinja Laulauga Tausaga (68,36) koja je u finalu bacala s pozivnicom budući da na kvalifikacijskim mitinzima nije skupila dovoljan broj bodova.
Sandrin prvi nedjeljni hitac bio je i najdulji, nakon toga je dvaput bacila identičnih 66,20 te upisala tri neispravna pokušaja. Allman je, također, već u prvom ulasku u krug izvukla iz sebe najbolje i sačuvala vodstvo do kraja, a i hitac iz šeste serije (68,51) bi joj na koncu bio dovoljan za pobjedu. Amerikanka se time barem malo utješila nakon što je u Budimpešti, baš kao i lani u Eugeneu, ostala bez toliko željenog naslova svjetske prvakinje.
Što se tiče Sandre, nakon ozljede stražnje lože i skočnog zgloba, kasnila je s početkom sezone i na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti nije mogla bolje od petog mjesta iako je i u kvalifikacijama i u finalu bacila najbolji rezultat sezone. Nastavila je u tom ritmu i nakon SP-a, pa je i u Xiamenu i na Hanžekovićevom memorijalu popravljala svoj najbolji rezultat u 2023., zaustavivši se na 67,71 m. Nadala se da će u Eugeneu napraviti još korak naprijed, ali ostala je ovaj put ispod 67 m.
14 godina u vrhu
Nije, naravno, ni cijela sezona ispala onako kako se nadala, ali Sandra sigurno neće posustati. Svjesna je, međutim, i sama da je puno djevojaka u ovom trenutku sposobno bacati dalje od 69 metara i da je čeka opako jaka konkurencija na Olimpijskim igrama u Parizu sljedeće godine.
"Ova sezona za mene je bila izuzetno odvažna. Nakon svega što sam uspjela izvući, iako zvuči pomalo drugačije nego što je to moj stil, ja sam i tužna i ponosna. Tužna jer nisam opravdala status koji moj tim i ja zaslužujemo nakon svega što smo prošli, a opet izuzetno ponosna na nas jer smo od pite od go*na napravili itekako finu tortu! Rezultat sezone mi je 67,71 m, treća sam na svjetskom renkingu, 14 godina sam u samom svjetskom vrhu. A pazite sad ovo, NAJBOLJE TEK DOLAZI!! To vam obećavamo", poručila je Sandra putem društvenih mreža na kraju sezone.
U mixed-zoni u Eugeneu, u razgovoru za Instagram stranicu McThrows koja prati bacače, istaknula je kako je najvažnije da je sljedeće sezone posluži zdravlje.
- Osjećam se uzbuđeno jer Pariz je jedan od mojih najdražih gradova na svijetu, osim naravno Zagreba. Samo želim doći tamo zdrava, dobro pripremljena i pokušati ispisati povijest. Jedina stvar koja mi treba uz dobru pripremu je i malo sreće, bilo bi lijepo kad bi se sve poklopilo - rekla je Sandra, potvrdivši uz osmijeh kako vatra u njoj još uvijek gori.
- Još uvijek nisam rekla dovoljno u ovom sportu, osjećam da imam još dosta toga u svojoj ruci. To je ono što me tjera dalje, očekujem od sebe da se posložim, ostanem zdrava i pripremim se za iduću sezonu.
Pomicanje granica
Filip Mihaljević ispuhao se u finalu kugle, bacio je 20,98 metara što mu je jedan od najslabijih nastupa sezone, te završio na šestom mjestu. Borba za vrh je, međutim, bila spektakularna. Probuđeni Joe Kovacs je čak tri puta bacao preko najboljeg rezultat sezone s kojim je došao u Eugene, te na koncu s 22,93 za dva centimetra nadmašio olimpijskog pobjednika i svjetskog rekordera Ryana Crousera. S najboljim rezultatom godine briljirao je i pobjednik Zagreba Tom Walsh (22,69), a ukupno smo vidjeli čak 15 hitaca preko 22 metra.
- Nadao sam se najboljem rezultatu sezone, bio sam motiviran, ali ništa više nije ostalo u meni nakon Zagreba i natjecanja pred domaćom publikom. Sretan sam što sam treću godinu zaredom bio u finalu Dijamantne lige, ali ovo nije bio moj najbolji dan - rekao je najbolji hrvatski atletičar za McThrows.
Dodao je da je kugla trenutno najjača atletska disciplina i da je u takvoj situaciji teško uvijek ostvariti visoki plasman. No, unatoč tome, uvjeren je da je sposoban podići razinu rezultata i ubuduće se boriti i za globalna postolja s Crouserom, Kovacsem, Walshom i društvom.
- Nekad se hitac preko 22 smatrao čudom, 22,50 je bilo nešto imaginarno, a 23 metra je bilo nemoguće. No, ovi dečki su nam pokazali da je moguće i vjerujem da sam i ja sposoban za to. Moj prvi cilj bio je uhvatiti konstantu na razini oko 21,50-21,80 m. Sad trebam gurati do krajnjih granica. Uvijek ima prostora za napredak, pogotovo u tehnici, a uz to je uvijek moguće dobiti i još mišićne mase i postati jači - poručio je aktualni europski prvak.