Između povratka sa Svjetskog prvenstva u Budimpešti i odlaska na miting Dijamantne lige u kineski Xiamen uhvatili smo našu najbolju sportašicu Sandru Perković i postavili joj pet kratkih pitanja. Bila je zanimljiva i poticajna kao i uvijek.
Kako bi opisala svoj sportski put od samih početaka do ostvarenja velikih uspjeha na svjetskoj sceni?
- Moj atletski put počeo je na Boris Hanžeković memorijalu 2006. to jest 2004. godine kada sam ondje bila volonterka, kada sam imala priliku uživo vidjeti svoje svjetske idole i sportaše i naravno hvaliti se s onim košarama. Bila sam izuzetno sretna. Nakon toga sam 2006. dobila pozivnicu za nastup na tom grandioznom mitingu i od tada je sve ostalo povijest. Od te 2006. do 2023. godine, to je već 17 godina razlike, ostvarila sam deset pobjeda. Svaki put je bilo posebno i svaki put je bilo drugačije i to je nešto što me motivira. Mislim da je grad Zagreb s ovim mitingom napravio hrvatskim sportašima veliku uslugu i odskočnu dasku za ono što nas čeka na samom svjetskom vrhu.
Atletika je nemilosrdan sport
Čemu te atletika najviše naučila?
- Atletika me najviše naučila disciplini, ona je nemilosrdan sport, sport u kojem ti daješ preko 100 posto i to će ti se vratiti. Ponekad se to i ne dogodi, ali ne smiješ biti razočaran u životu. Ponekad se i mi znamo pitati zašto nešto nismo postigli, nismo nešto uspjeli, ali ne smijemo odustajati jer sve je to za neko veće dobro. To dobro će već doći, a mi moramo biti strpljivi i čekati ga.
Kako vježbaš svoj um da bi ostala fokusirana tijekom napornih treninga i natjecanja? Imaš li savjet koji bi možda i pomogao mladima?
- Velika moja prednost je što sam se rodila takva, željna dokazivanja i samodisciplinirana. Atletika je od mene napravila profesionalnu i ozbiljnu sportašicu, ženu čvrstog karaktera za što mislim da je zaslužna i obitelj koja mi je uvijek bila velika potpora i motivacija. Um vježbam realnošću, nikad pred sebe ne stavljam ciljeve koje ne mogu ispuniti. Uvijek je lijepo sanjati, uvijek možete misliti, željeti bolje, ali nikad ne smijete nakon svog natjecanja biti razočarani što niste nešto postigli ako su vaši ciljevi možda bili nerealni. Uvijek imajte realne ciljeve. Lijepo je sanjati, stavite si neki dugoročan cilj, mislite na njega i budite svjesni i željni žrtvovati sve što vam se sviđa i ne sviđa kako biste došli do toga cilja. Naravno, i slušajte svoje trenere i svoje srce jer srce je najveći pobjednik u svakom rezultatu.
Hoćeš li nam ispričati neku anegdotu?
‘Bila sam peta u Budimpešti!‘
U Zagrebu nje uvijek sam vrh svjetskog diska
Kako bi najavila svoj nastup na 73. Boris Hanžeković memorijalu?
- Ritam je jak. Firenzu sam morala preskočiti, a Zagreb i Eugene, gdje je finale Dijamantne lige, su blizu, samo tjedan dana razmaka je između njih. Znam da je konkurencija žestoka i ne sumnjam da će kao i uvijek sam vrh svjetskog diska biti ovdje. Hanžekovićev memorijal bi trebao biti mjesto gdje ću vratiti osmijeh na lice.
Boris Hanžeković memorijal i ove je godine trodnevni miting. U petak 8. rujna se u 18 sati na Trgu bana Jelačića održava Zagreb City Challenge na kojem će nastupiti najbolje skakačice i skakači u dalj, dan kasnije je u 19 sati pokraj Zagrebačkih fontana Memorijal Ivana Ivančića sa svjetskom elitom bacača kugle, dok su u nedjelju 10. rujna od 17 sati na stadionu Mladosti na programu sve ostale discipline.
Ulaznice za 73. Boris Hanžeković memorijal osigurajte na vrijeme preko sustava Ulaznice.hr, kao i na svim njihovim prodajnim mjestima diljem Hrvatske.