U kalendaru Sandre Perković jedan je datum svake godine debelo podcrtan. Naravno, da su svjetska i europska prvenstva ili Olimpijske igre uvijek najvažnija natjecanja u sezoni, naravno da su posebno značajni i nastupi u Dijamantnoj ligi jer to je ipak najelitnija serija atletskih mitinga u kojoj Sandra iz godine u godinu mijenja knjige rekorda, ali za rođenu Zagrepčanku postoji još jedan dan u kojem će baš uvijek ići “na glavu”, u kojem će uvijek stisnuti gas do daske.
Svaka od deset puno znači
Boris Hanžeković memorijal njezina je pozornica, stadion Mladosti njezin je dom, to je mjesto na kojem baš nikad nije zakazala. Ove nedjelje od 19.05 sati već 16. će put nastupiti na najstarijoj sportskoj priredbi u Hrvatskoj, na priredbi na kojoj je već više od desetljeća najveća zvijezda, neovisno o svim ostalim olimpijskim pobjednicima, svjetskim prvacima i rekorderima koji svake godine dolaze u Zagreb.
U dosadašnjih 15 nastupa, najbolja hrvatska atletičarka skupila je velikih deset pobjeda, a to je doista impresivna brojka jer uvijek je startna lista bacanja diska bila ispunjena jakim imenima. No, Sandra je u svome dvorištu posebno inspirirana, baš kao što je bila i lani kad je u posljednjoj seriji nadmašila aktualnu olimpijsku pobjednicu Valarie Allman.
- Da, deset pobjeda od kojih mi svaka puno znači, a jedna od najdražih mi je definitivno ta prošlogodišnja kojom sam došla do okrugle dvoznamenkaste brojke. Konkurencija je i ove nedjelje opasna, kao i svake godine dosad, gotovo sve djevojke sa startne liste su bile i u finalu nedavnog Svjetskog prvenstva u Budimpešti. Na žalost, ovaj put nema Valarie Allman, ali vjerujem da ćemo se susresti za sedam dana u finalu Dijamantne lige u Eugeneu. Dat ću sve do sebe i ovaj put i boriti se, jer primamljivo mi zvuči imati i 11. pobjedu na najdražem mitingu. I zato pozivam sve da dođu, podrže nas i budu nam vjetar u leđa jer imamo još puno toga za pokazati - reći će Sandra dan uoči 73. Hanžekovićeva memorijala.
Rekla je da joj je lanjska pobjeda jedna od najdražih, ali ima među spomenutih deset ističe jednu koja je ipak iznad svih.
- Definitivno mi je najdraža ona iz 2017. kad sam bacila 70,83 i prebacila tu čarobnu granicu. Posebno zato što sam dvije godine ranije bila jako blizu, bacila sam 69,88.
Nema, kako kaže, nikakvih posebnih rituala kad se priprema za nastup pred domaćom publikom.
- Sama pomisao da ću nastupati na domaćem terenu uvijek me veseli. A jedini ritual je doći maksimalno spreman i fokusiran te dati sve od sebe jer zagrebačka publika to zaslužuje. Koliko čujem, ostala je još nekolicina ulaznica i pozivam sve da dođu i da stadion bude dupkom pun. To će nama sportašima biti dodatan motiv da budemo još bolji i uspješniji. A u nedjelju nastupa još dosta hrvatskih atletičara koji također zaslužuju našu pažnju kako bi završili sezonu onako kako sami priželjkuju.
Posuđeni ‘dijamantni’ kavez
Vrijeme će u nedjelju biti sunčano i toplo što će cijelu priredbu učiniti još ljepšom.
- Lijepo vrijeme uvijek je plus. Prijašnjih godina je znalo bilo problema s kišom, tako da se veselim nedjeljnom toplom vremenu. Veselim se i novom kavezu koji je morao biti promijenjen zbog nevremena prije nekoliko tjedana, krstit ćemo ga u nedjelju, a veseli me mogućnost da ga okrunim novim najboljim rezultatom sezone.
Taj novi kavez je posuđen od Dijamantne lige, ali na opasku menadžera mitinga Alfonsa Jucka kako će se zbog toga osjećati kao da je na nekom velikom svjetskom stadionu, Sandra je kratko i jasno poručila:
- Mislim da nijedan stadion na svijetu nema srce naše Mladosti.
Sjajnu najavu za Zagreb Sandra je napravila prošli vikenda kada je na mitingu Dijamantne lige u kineskom Xiamenu tri puta prebacila 67 metara i u konačnici sa 67,32 zauzela drugo mjesto. Bio joj je to prvi nastup nakon petog mjesta na SP-u u Budimpešti.
- Kina mi ja strašno puno pomogla jer kao što sam i ranije rekla, bila sam jako tužna nakon Budimpešte, razočarana svojim rezultatom, i trebalo mi je vremena za oporavak. Odlazak u Kinu mi je u tom smislu dobro došao kao svojevrsni reset. Maknula sam se iz svakodnevice, s poznatog stadiona i okruženja. Tamo nema ni interneta, ni pristupa informacijama i to mi je jako pomoglo, ha-ha. Na kraju mogu reći da sam se poslije leta dužeg od 30 sati vratila svježa u Zagreb - uz smijeh će Sandra.
U Parizu naplatiti dugove
Nedjeljni nastup u Zagrebu poslužit će joj, pak, kao dobro zagrijavanje za finale Dijamantne lige koje je čeka sljedeći vikend u američkom Eugeneu.
- Zagreb će mi biti vjetar u leđa, nadam se da ću s osmijehom završiti ovo natjecanje i da će mi to biti što bolja priprema za Eugene. Trenutno sam vodeća u poretku, ali kao što znate, pravila su takva da onaj tko pobijedi u finalu, osvaja trofej. Krug, odnosno mreža u Zagrebu su isti kao što će biti na finalu, tako da ću poslije mitinga nastaviti trenirati na njemu, što će mi, nadam se, uvelike pomoći za Eugene tako da ovim putem zahvaljujem project manageru Natku Bošnjaku što mi je to omogućio. Nadam se da ću završiti ovo natjecanje svojim novim rezultatom sezone i onda opet ići u Ameriku po još bolji rezultat.
U kakvom su stanju ozljede koje su joj ovo ljeto napravile velike probleme, posebno ona posljednja, višestruka ruptura ligamenata i tetiva skočnog zgloba.
- Forma mi je definitivno bila najbolja u Budimpešti iako to nisam imala priliku pokazati, ali nisam se predala, još uvijek vjerujem i još uvijek želim. Ozljeda nije u potpunosti sanirana, još uvijek mi ne da mira, još uvijek malo pazim na treningu da ne pretjeram i to je ono što me koči da se podignem do željene forme. Ali veselim se odmoru nakon finala Dijamantne lige, dobro će mi doći da odmorim nogu. A već sada se veselim i Olimpijskim igrama u Parizu i, neću reći osveti, nego naplati dugova iz Tokija.