U Bruxellesu je sve krenulo nizbrdo, možda je red da mi se sada u Bruxellesu i vrati...
Dobacila nam je to Sandra Elkasević na kraju nedavnog Hanžekovićevog memorijala, govoreći o posljednjem natjecanju ove sezone, finalu Dijamantne lige koje se ovog petka i subote održava u glavnom belgijskom gradu. Grubo je, naravno, reći da joj je te 2018. godine u Bruxellesu sve krenulo nizbrdo, jer osvojila je nakon toga još puno velikih medalja, ali jasno je zašto najbolju hrvatsku atletičarku i dan-danas muči to nesretno dijamantno finale održano na stadionu Kralj Baudouin.
Ima dobar recept ove sezone
Bila je to sezona u kojoj je Sandra briljirala i nizala pobjedu za pobjedom. U Dohi je bacila drugi rezultat karijere (71,38), samo tri centimetra od osobnog i hrvatskog rekorda, a bila je najbolja i na preostalim dijamantnim mitinzima u Rimu, Parizu i Londonu, baš kao i na Europskom prvenstvu u Berlinu. No, uoči finala Dijamantne lige u Bruxellesu pokupila je virozu praćenu visokom temperaturom, iscrpilo joj je to organizam i u takvom stanju nije mogla baciti disk dalje od 64,31 što joj je donijelo tek treće mjesto. A kako je te sezone već bilo na snazi pravilo da se svi bodovi prije finala brišu i da je ukupni pobjednik onaj tko je najbolji na završnom mitingu, Sandra je ostala bez sedmog dijamantnog trofeja. I otada ga čeka...
Sa šest osvojenih dijamanata i dalje je rekorderka među atletičarkama, dok su u muškoj konkurenciji jedan više ugrabili američki troskokaš Christian Taylor i francuski motkaš Renaud Lavillenie s kojima se Sandra u petak (bacanje diska počinje u 19.11 sati) ima priliku izjednačiti. Nakon te nesretne 2018. godine tri je puta bila druga u finalima, ali možda je sada došlo vrijeme da joj se sreća osmjehne. Može li joj Bruxelles vratiti ono što joj je uzeo prije šest godina?
Aktualna Sandrina sezona u Dijamantnoj ligi nije bila onakva na kakve nas je navikla prijašnjih godina. U Xiamenu je bila četvrta, isti je plasman ponovila i u Eugeneu, potom je u Oslu završila na drugom mjestu što joj je i jedini ovosezonski top 3 plasman, da bi u Parizu zauzela peto mjesto. Za atletičarku koja je rekorderka Lige s 46 pojedinačnih pobjeda na mitinzima, takve brojke možda ne djeluju impresivno, ali Sandra je s nagomilanim iskustvom ove godine pokazala da je u stanju malo smanjiti gas na mitinzima, a onda zablistati u punom sjaju onda kad je najvažnije.
Tako je najprije u Rimu osvojila sedmi uzastopni naslov europske prvakinje što, dakako, nije uspjelo nikome u povijesti, a potom je na Igrama u Parizu ugrabila broncu, čime se nakon dva ranija olimpijska zlata izjednačila po učinku s ruskom diskašicom Ninom Romaškovom. Hoće li i u finalu Dijamantne lige primijeniti isti recept i opet biti u vrhunskom izdanju kad je najpotrebnije?
Jasno je da u Bruxelles nije došla kao prva favoritkinja. Logično je da takav status ima Amerikanka Valarie Allman koja je pobijedila na svim ovogodišnjim natjecanjima na kojima se pojavila, uključujući Olimpijske igre u Parizu. Slavila je i na sva tri mitinga Dijamantne lige na kojima je nastupila, a bila je najbolja i prije nekoliko dana na zagrebačkom Hanžekovićevom memorijalu. Osim toga, bila je i ukupna pobjednica Dijamantne lige u posljednje tri sezone.
Izrazito motivirana
Kad sve to stavite na papir, razumljivo je da će i na kladionicama najmanji koeficijent biti upravo na nju. Međutim, Sandra nije sportašica protiv koje se treba kladiti, posebno kad je ovako motivirana kao sada. Istina je da je u Zagrebu izgubila od Valarie, ali ta razlika ipak nije bila toliko izražena (67,83 - 67,12). A ono što je jako važno spomenuti, Sandra je prošli tjedan na mitingu Dinamo-Zrinjevca bacila 68,81 i 68,71 što su joj najbolji rezultati ne samo ove sezone, nego još od te famozne 2018. Forma joj je, dakle, na vrlo visokoj razini i ne bi bilo iznenađenje da stane na put američkoj suparnici. Rekla je nakon Hanžekovićeva memorijala kako osjeća da vrijedi više, a ovog petka će imati priliku provjeriti je li to doista tako. Treba u cijelu priču ukalkulirati i vremenske uvjete, moguću kišu i neupitno nisku temperaturu, pa će biti zanimljivo pratiti tko će se u tome bolje snaći.
Naravno, treba istaknuti i da ovo neće biti samo dvoboj Elkasević - Allman jer u Bruxellesu je kompletan vrh bacanja diska. Za razliku od mnogih drugih disciplina, ovdje je doista šest najboljih na svijetu što nam jamči sjajan okršaj. Svakako je tu potrebno izdvojiti Kineskinju Bin Feng, nekadašnju svjetsku prvakinju, koja je na Igrama u Parizu bacila disk u centimetar jednako kao Sandra, ali je uzela srebro na temelju boljeg drugog hica. Već uobičajeno, “nestala” je nakon velikog natjecanja, tako da je teško procijeniti u kakvoj je formi.
U Bruxellesu se vraća i Kubanka Yaime Perez, upravo ona koja je 2018. profitirala od Sandrine viroze i uzela svoj prvi dijamant. Perez je privukla pažnju na sebe u travnju kad je u američkoj Ramoni bacila 73,09 m, što je deveti rezultat svih vremena i najbolji hitac u svijetu još od 1989. godine. Međutim, taj je rezultat ostvaren po izrazito jakom, gotovo olujnom vjetru koji je ponio njezin disk do daljine kojoj u nastavku sezone nije uspjela doći ni blizu. Na Igrama u Parizu, pak, nije nastupila jer nakon bijega s Kube još uvijek čeka promjenu državljanstva. U protekla tri mjeseca je bacala samo jednom, pa je i njezina forma nepoznanica.
Startnu listu finala zatvaraju Nizozemka Jorinde van Klinken, aktualna europska doprvakinja, i Njemica Kristin Pudenz, olimpijska doprvakinja iz Tokija 2021...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....