Četvrti uzastopni naslov europske prvakinje Sandre Perković, pobjednički hitac u četvrtoj seriji, i nešto više od četiri metra prednosti (4,2) nad drugoplasiranom. Kao da nije željela na “običan način” obogatiti kolekciju zlatnih medalja, nego se “potrudila” da titula osvojena na Olimpijskom stadionu u Amsterdamu ima nekoliko poveznica. Sandra je prva sa 69,97, Julia Fischer srebrna sa 65,77, brončana je Shanice Craft (63,89).
Sandra Perković i bacačica kugle iz Sibira Nadežda Čižova jedine su atletičarke u povijesti koje su na četiri uzastopna prvenstva postale europske prvakinje. Za dvije godine, u lijepom Berlinu, Sandra će imati priliku osamostaliti se na ljestvici višestrukih pobjednica, postati jedina s pet zlata. Četiri zlata, ali “razbacana”, ima i daljašica Heike Drechsler.
- Nakon ovakvog natjecanja spremna na sve - poručila je Sandra javnosti nekoliko trenutaka nakon natjecanja.
- Presretna sam jer je velika stvar to što sam se iz ovakve situacije izvukla sa zlatnom medaljom. Odlična uvertira za Rio, na Olimpijskim igrama bit ću još jača i u boljoj formi.
Što se događalo na natjecanju da je Sandra govorila o “izvlačenju”? Četiri serije je vodila veliku borbu s njemačkom vojskom. Fischer, Craft i Müller bacile su dalje od Sandre u prvoj seriji (62,60). U drugoj se veličanstvena Hrvatica približila Fischer, u četvrtoj preuzela vodstvo, a u petoj bacila pobjednički hitac 69,97 metara.
- Nije mi bilo teško koliko je bilo naporno. Prvi hitac nije bio dobar pa sam bila nervozna, a nije mi pomagalo što sam na sljedeći čekala skoro 20 minuta. Ugodno sam se počela osjećati tek kad je ostalo nas osam u velikom finalu i posljednja tri hica. Fischer baca preko 68 metara pa se nisam osjećala sigurno s onih 66,03 nego sam tražila najbolji hitac. U petoj obično najbolje vrtim, i odahnula sam kad sam vidjela da je odletio.
Bio je to i hitac za amsterdamsku publiku od koje je tražila, i dobila, zvučnu kulisu. Još jednom je priznala kako joj nije bilo svejedno dok se u prve tri serije “borila” s tehnikom, dok je čekala da napokon poveže “ruke i noge”.
- Teško je kad osjećaš da fantastično radiš na pripremama, a sitnice te udalje od rezultata koji imaš u sebi. Još kad sam vidjela što se dogodilo s Lavillenieom, koji je također ovdje došao kao trostruki prvak... Govorila sam si “dobro treniraš, vrijediš više od ovoga, samo lagano”... - opisala je Sandra dio stanja svoga uma tijekom natjecanja.
- Kad sam još rekla “sad ili nikad”, sve je sjelo na svoje mjesto.
Bizaran je bio kraj natjecanja u skoku s motkom nakon kojeg će uskoro 23-godišnji Ivan Horvat dugo razmišljati o propuštenoj prilici za osvajanje prve velike medalje. Kad se pogledaju rezultati finala, mnogi će si, pa tako i osječki atletičar, u bradu promrmljati “tako blizu, a tako daleko”. Naime, za broncu je bilo dovoljno preskočiti 5,30 i 5,50 iz prvog pokušaja, kao što je to napravio godinu dana mlađi Slovenac Robert Renner. Horvat je u kvalifikacijama preskočio 5,50, a osobni rekord mu je 5,70. Šteta, šteta za Ivana Horvata.
No, nije finale motke zbog tog rezultata bio bizaran nego ga je takvim učinio Renaud Lavillenie. Svjetski rekorder se u natjecanje uključio tek nakon što je svih 15 finalista završilo s natjecanjem. I, na čuđenje svih na stadionu, sva tri puta rušio letvicu na 5,75. Ostao je bez plasmana, a Poljak Robert Sobera izgledao je potpuno zbunjeno kad je shvatio da je “sjedeći i gledajući natjecanje nakon što je ispao iz finala” postao europski prvak. Preskočio je 5,60 iz prve te triput rušio na 5,70. Srebrni je Čeh Jan Kudlička (5,60).
- Smetao mi je vjetar koji je mijenjao smjer prilikom trčanja. I Lavillenie je to osjetio na svojoj koži - rekao je Horvat.