Nismo ni sumnjali da će Hanžekovićev memorijal i u svome 71. izdanju biti spektakularno jak. Zagrebački atletski dragulj malo po malo popunjava svoje startne liste i posve je jasno da ćemo 13. rujna na bacalištu pokraj zagrebačkih fontana i dan kasnije na stadionu Mladosti pored Save još jednom gledati sportsku poslasticu. Hrvatska će ponovno imati adute svjetske klase u Sandri Perković, Sari Kolak i Filipu Mihaljeviću, ali jasno je da Zagreb kao miting zlatne razine Continental Toura privlači i brojne strane zvijezde.
Njihova ćemo imena doznati u danima i tjednima koji su pred nama, ali već danas možemo najaviti da ćemo na Mladosti gledati reprizu tokijskog okršaja u bacanju diska. Jer u Zagreb dolaze trojica prvoplasiranih s netom završenih Olimpijskih igara - Šveđani Daniel Stahl i Simon Pettersson, te Austrijanac Lukas Weisshaidinger!
Lani rekord mitinga
Najveća faca među spomenutom trojkom svakako je 28-godišnji Stahl koji, osim olimpijskog zlata, u svome vlasništvu ima i naslov svjetskog prvaka iz Dohe 2019. Stahl je, dakle, posljednjih godina najbolji diskaš svijeta, ali i jedan od najvećih dominatora u atletici uopće. Trenutno ima 11 pobjeda zaredom, a vidjet ćemo hoće li taj niz do Zagreba biti i veći. Zanimljivo, lani je baš uoči Hanžekovićeva memorijala stao njegov najdulji pobjednički niz, onaj od 15 uzastopnih trijumfa, ali to ga je samo naljutilo, pa je na Mladosti lansirao disk 68,87 metara i srušio rekord mitinga Jamajčanina Fedricka Dacresa. Vidjet ćemo što nam je Stahl pripremio ove godine, možda prvi hitac preko 70 metara na hrvatskom tlu?
Slavljenički sprint
U karijeri je na osam mitinga bacao preko te “čarobne” granice, a u povijesti su od njega bolji samo Virgilijus Alekna s 20 takvih natjecanja, Gerd Kanter s 14 i Mac Wilkins s 11. Ove mu je godine najbolji hitac onaj od 71,40 m bačen kod kuće u Bottnarydu, a na Olimpijskim igrama je slavio sa 68,90. Poletio je njegov disk već u drugoj seriji do te daljine i učinio ga nedostižnim za konkurenciju. Najviše mu se približio sunarodnjak i trening-partner Simon Pettersson sa 67,39, a do bronce je došao Austrijanac Lukas Weisshaidinger sa 67.07.
- Volim svoju zemlju! Ja sam švedski Viking - vikao je euforični Stahl u kamere prije nego što je počastio svijet svojim tradicionalnim slavljeničkim sprintom.
A kako je Šveđanin visok dva metra i ima 155 kilograma, to je scena koja uvijek privlači pažnju i ljubitelji atletike je prate s puno oduševljenja, o čemu svjedoče i brojne simpatične foto-montaže na društvenim mrežama.
Stahl je, inače, kao klinac dugo trenirao hokej na ledu, a neko je čak vrijeme igrao u momčadi i s današnjom NHL zvijezdom Mikom Zibanejadom. No, kao tinejdžer se odlučio prebaciti na atletiku i nije požalio. Kraljicu sportova nije slučajno odabrao - njegov tata Jan bio je bacač kladiva, a još bolja je bila mama Taina koja je bila švedska prvakinja i rekorderka u bacanju diska. Mama je, inače, Finkinja, rođena je u Turkuu, gradu legendarnog Paava Nurmija, ali se kao 20-godišnjakinja preselila u Švedsku. Daniel, međutim, redovito naglašava i svoje finske korijene i tečno govori finski jezik.
A koliko je u Tokiju bio sretan zbog svoga zlata, podjednako ga je oduševilo i srebro njegova prijatelja, sunarodnjak i trening-partnera Simona Petterssona (27) kojem je to prva velika medalja u karijeri.
Lucky Luky ponos Austrije
Pettersson je, također, kao klinac eksperimentirao s drugim sportovima, uključujući stolni tenis, nogomet i golf koji i danas obožava. I jučer je odradio jednu partiju... Kad se posvetio atletici, prvo je trenirao višeboj, bio je i švedski U-18 prvak u toj disciplini, ali kasnije se okrenuo bacanju diska u kojem je u Tokiju dočekao i najveći trenutak karijere.
Najljepše trenutke karijere u japanskoj je prijestolnici proživio i brončani Lukas Weisshaidinger (29) ili kako ga Austrijanci zovu Lucky Luky. Kad je svojedobno naglo narastao, pa se s gimnastike prebacio na atletiku, nitko nije mogao ni zamisliti da će ispisati povijest. Naime, vjerovali ili ne, njegova je bronca prva muška atletska medalja u povijesti za Austriju. Lucky Luky si je, inače, uredio vlastitu dvoranu za bacanje u Taufkirchen an der Pramu i u njoj gradi sve uspjehe posljednjih godina.