Premda su vremena teška, premda je pred nama puno neizvjesnosti, dobro je znati da ipak nije sve u Hrvatskoj stalo. Sportski centri su zatvoreni, nema natjecanja, nema organiziranih treninga, ali lijepo zvuči vijest koja stiže iz Siska i kaže da građevinski radovi na rekonstrukciji atletske staze na Gradskom stadionu ulaze u završnu fazu. Postavljen je asfalt, a sada još preostaje postavljanje tartana što će se dogoditi čim se stabiliziraju vremenski uvjeti.
Sisak je samo nastavak pozitivne priče koja traje već neko vrijeme, priče o izgradnji i obnovi atletskih staza diljem Hrvatske. Napisali smo već, stvaran odnos neke države prema sportu se ogleda u njezinom odnosu prema bazičnim sportovima, u izgradnji atletskih staza, u otvaranju bazena. Jer, to nisu samo objekti koji služe stvaranju novih Blanki, Sandri ili novih Draganja, to su objekti na kojima treniraju i drugi sportaši, to su objekti namijenjeni i školarcima i vrtićkoj djeci, pa u konačnici i treninzima i obuci policajaca i vatrogasaca. I objekti od iznimne važnosti za naciju koja se u poražavajuće malom postotku bavi fizičkom aktivnošću.
Misija nije završena
Zbog svega toga još jednom možemo utvrditi da bi atletska staza trebala biti civilizacijski doseg. I ne, ne mora svaki grad, svako mjesto imati ozbiljan atletski stadion, ne treba imati stazu s osam pruga. Uostalom, većina staza koja je u posljednjih godinu-dvije izgrađena ili obnovljena ni nema osam pruga. Ali, ima ih dovoljno za trening, dovoljno da kojeg klinca više izvuče iz kuće, da ga odlijepi od mobitela i “zapali” ga za sport, za kretanje, za zdrav život.
Hrvatski atletski savez (HAS) si je prije nekog vremena postavio zadatak da uvjeri lokalne vlasti u što većoj mjeri u nužnost i korist izgradnje staze. I da u svakoj županiji nikne barem jedna prava atletska staza. Misija još uvijek nije završena, ali polako se ide prema tome cilju. Da, prilično je bizarno i čudno u 2020. godini, duboko u 21. stoljeću, pisati o tome da bi svaka županija trebala imati barem jednu atletsku stazu. Jer, trebala bi ih imati puno, puno više. Ali, za zemlju koja o sportu ne brine sustavno i taj mali korak je ipak značajan.
Lani su dovršene staze u Vukovaru i Kninu, a obnovljeni su stadioni u Varaždinu i Čakovcu, kao i zagrebačka Mladost na kojoj se svake godine održava i Hanžekovićev memorijal. Prije nešto više od mjesec dana otvorena je nova staza u Kutini, pri kraju su radovi u Karlovcu, Mrkoplju i spomenutom Sisku, radi se u Križevcima, u pripremi je i Petrinja... Dio lokalne zajednice financiraju same, dio izvlače iz različitih fondova, dijelom im pomaže Središnji državni ured za šport (SDUŠ)... I priča se zakotrljala.
Četiri kandidata
- Ove je godine SDUŠ raspisao natječaj za sufinanciranje staza u još četiri grada. Naravno, sada je to upitno s obzirom na to da će u ovoj situaciji i SDUŠ morati rezati troškove, ali bilo bi dobro da se barem nešto izgradi - kaže predsjednik HAS-a Ivan Veštić.
- Za ovu su se godinu kandidirali Bjelovar, Gospić, Velika i Nova Gradiška. Nisu još odabrani, ali hipotetski, kad bi se to realiziralo, ostale bi nam još tri županije bez atletske staze, Dubrovačko-neretvanska, Krapinsko-zagorska i Virovitičko-podravska - dodaje Veštić.