Sportski spektakl na japanski način: Neizbježan osmijeh, duboki naklon i redovi čak i ispred - plakata

Japanci su još jednom potvrdili da znaju napraviti pravi sportski spektakl. Prije četiri godine imali su Olimpijske igre, tužne i "zaključane", bez gledatelja na tribinama. Veliki trud i novac koji su godinama ulagali bačen je u vjetar jer nisu dobili ono što su željeli. Kakvu-takvu utjehu i satisfakciju pronašli su u organizaciji jubilarnog 20. Svjetskog atletskog prvenstva, a Tokio je, nakon Helsinkija, postao drugi grad koji je dvaput imao priliku ugostiti ovo natjecanje.

Japanski nacionalni stadion posebna je priča. Riječ je o spoju modernog i prirodnog, brojne biljke su zasađene na svim etažama, a uz jedan rub stadiona je napravljeno i malo jezero. Objekt koji je dizajnirao Kengo Kuma izgrađen je prema konceptu šumskog stadiona, stadiona koji se uklapa u bujnu zelenu okolinu i gradsku panoramu, a koristi drvo iz 47 japanskih prefektura.

Taj stadion je praktički od prvog do posljednjeg dana prvenstva bio pun do kraja. Glasan i bučan, ne samo kad su nastupali japanski atletičari. Čak je i Mondo Duplantis priznao da je to vjerojatno najbolja atmosfera u kojoj se ikad natjecao...

Sportska kultura u Japanu na visokoj je razini, ali znaju se Japanci i dobro zabavljati. Doduše, često na neke svoje načine koji nisu toliko uobičajeni u ostalim dijelovima svijeta. Grad je, primjerice, pun igraonica u kojima ćete vidjeti odrasle osobe, nerijetko u odijelu i kravati, kako lupaju po automatima raznih vrsta. Zabavu su prenijeli i u krug stadiona, pa su tako ovih dana prije ulaska na tribine gledatelji mogli testirati snagu na raznim spravama za vježbanje, izraditi vlastite avatare, pa čak i isprobati simulator avionskog leta iznad Tokija. I svugdje, baš svugdje su bili redovi.

A to Japancima nije nimalo strano. Uvijek poslušno i strpljivo čekaju svoj red da uđu bilo gdje. Tako smo već prvog dana svjedočili dugačkoj koloni ispred ulaza u službeni fan shop. Izgledalo je kao da je baš svatko tko je došao na stadion htio ugrabiti i svoj komadić uspomene na Svjetsko prvenstvo. Suveniri su razgrabljeni u tren oka, pa ako ste propustili šoping prvi ili drugi dan, nije vam preostao baš veliki izbor. Ali ne samo to - ogromni su redovi bili čak i ispred službenog plakata prvenstva jer su se svi željeli fotografirati tamo!

Nakon završetka večernjih natjecanja stadion bi se ispraznio u roku od nekoliko minuta i svi bi krenuli prema nekoliko metro stanica u krugu stadiona. I tamo su se opet formirali redovi, jedan po jedan, bez nervoze i naguravanja kakvi bi vladali kod nas.

Velika vrućina, a još više sparina, bile su top tema ovog prvenstva. Zbog vremenskih prilika su mijenjani termini nekih natjecanja, a Japanci su osmislili i nešto što se zove "cooling point", odnosno točka rashlađivanja. Bilo ih je nekoliko oko stadiona, a riječ je zapravo o šatorima koji su opremljeni rashlađenim klupama, klima-uređajima i vodom i u koje su mogli ući svi oni koji se nisu osjećali dobro zbog vrućina i vlage.

Na svakih nekoliko metara bili su postavljeni i plakati s upozorenjem "čuvajte se toplotnog udara". Naravno, Japanci su navikli na takve uvjete, pa klima u svim zatvorenim prostorima radi sve u 16, do te mjere da često bude čak i prehladno i neugodno boraviti u njima. To se odnosi i na press-centar u kojem ste morali imati dodatnu odjeću ako ste planirali duže vrijeme biti u njemu. A kad smo se već dotakli vrućine i vlage, neizbježan modni dodatak u Japanu je ručnik koji se nosi oko vrata i služi, dakako, za brisanje znoja, a tu su i posebne ogrlice za rashlađivanje.

Što se tiče sigurnosti, Japanci ništa nisu prepuštali slučaju. Uobičajeni pregledi prilikom svakog ulaska u medijsku zonu, u Tokiju su čak i nadmašeni, pa tako ako ste htjeli unijeti bilo koju tekućinu na stadion, morali ste pred zaštitarima popiti barem gutljaj iste kako biste dokazali da ne se ne radi ni o čemu opasnom.

Još jedna od japanskih karakteristika je neviđena ljubaznost. I nakon deset dana dolaska na stadion, svaki put bi nam uz široki osmijeh i naklon pokazivali gdje je naše mjesto, premda da smo nakon toliko dana već i žmirećki mogli doći do njega.

Grad koji je savršeni spoj modernog i tradicionalnog, grad s najviše neonskih reklama na svijetu, grad bez koševa za smeće, a opet tako čist, živio je proteklih dana atletiku. I nadajmo se da neće proći puno vremena prije nego što ponovno dobije organizaciju nekog velikog sportskog događaja jer Japanci jednostavno znaju kako se radi posao...