Ljepši završetak juniorske karijere nije mogla zamisliti, završetak sa srebrom oko vrata na Europskom juniorskom prvenstvu u Jeruzalemu. Veronika Šokota, 19-godišnja atletičarka riječkog Kvarnera, dočekala je na stadionu Givat Ram najveći trenutak dosadašnje karijere, lansirala je koplje 55,41 metar i na postolju stala uz bok Srpkinje Adriane Vilagoš koja je i bila izrazita favoritkinja za zlato uoči dolaska u Izrael. Uostalom, radi se o djevojci koja iza sebe već ima i veliku seniorsku medalju, srebro s lanjskog EP-a u Münchenu.
Veronika Šokota svoju je prvu medalju, zasad juniorsku, dugo kovala. Kovala ju je proteklih godina u lošim uvjetima, kovala ju je uz vlastite sumnje i krize, ali u konačnici je pronašla put do postolja i potvrdila status koji već godinama nosi, status jednog od najvećih talenata hrvatske atletike i cijelog sporta.
Medalju je davno najavila
Još kao mlađa juniorka sjajno se “hrvala” sa starijim curama. Prije dvije godine je bila peta na juniorskom EP-u u Tallinnu i sedma na juniorskom SP-u u Nairobiju, a i 2020. i 2021. godinu završila je među najbolje tri na svjetskoj ljestvici u U-18 kategoriji. Prošle godine, tada već kao juniorka, za dlaku je ostala bez medalje na SP-u u Caliju, u posljednjoj seriju ju je s trećeg mjesta izgurala Urugvajka Manuela Rotundo. Dan kasnije, pomalo tužna zbog četvrtog mjesta, rekla nam je:
- Sljedeće godine me čeka Europsko juniorsko prvenstvo i već sada kažem - tamo idem po medalju!
Što je tada najavila, godinu dana kasnije je i ispunila. No, u tih godinu dana puno se toga promijenilo u njezinom životu.
Vratit ćemo se ipak još malo dalje u prošlost i podsjetiti da je Veronika rođena Riječanka koja se prije sedam godina s obitelji preselila u Zadar. Tamo je atletski stasala pod vodstvom trenera Predraga Saratlije, ali uvjeti u kojima su krčili put prema svjetskom vrhu u mlađim kategorijama bili su sve samo ne idealni.
Pisali smo već kako su Veronika i ostali zadarski bacači izbačeni s Višnjika jer je netko pomislio da bi bilo jako pametno na stadion s atletskom stazom postaviti umjetnu travu. Alternativa na igralištu Bagat je bila vrlo loša - najprije nije bilo dovoljno dugačkog zaletišta za bacanje koplja, a kad su ga konačno produžili, vrlo brzo je i ono oštećeno. Takve stvari su sve više udaljavale Veroniku od Zadra, a premda je neposredno nakon lanjskog juniorskog SP-a rekla kako razmišlja o uzimanju jednogodišnje stanke prije upisa na fakultet i o ostanku u gradu, na koncu je odabrala odlazak.
Ili bolje rečeno - povratak. Povratak u rodnu Rijeku i u AK Kvarner u kojem je i napravila prve atletske korake. Vratila se kao hrvatska juniorska rekorderka jer je ubrzo nakon Calija bacila koplje 58,30 metara te tako za 51 centimetar popravila dotadašnji rekord Sare Kolak iz 2013. godine.
Upravo je s bivšim trenerom Sare Kolak započela suradnju po dolasku u Kvarner. Slovenac Andrej Hajnšek je dokazani stručnjak koji je Saru odveo do olimpijskog zlata i rado je pristao raditi s još jednom talentiranom kopljašicom iz Hrvatske. Značilo je to i da Veronika puno vremena mora provoditi u Celju, gdje Hajnšek radi sa svojim atletičarima.
Odvojenost od doma
Naravno da za djevojku koja je još uvijek tinejdžerica nije jednostavno preseliti se u drugu državu i biti odvojen od obitelji i prijatelja. Možda baš tog traženja i privikavanja na novu stvarnost njezini rezultati posljednjih mjeseci nisu bili na očekivanoj razini i nije se približila osobnom rekordu, ali kad je bilo najpotrebnije, pronašla je u sebi snagu, izvukla kvalitetne hice i došla do te toliko željenje medalje.
Držimo palčeve da joj to srebro bude snažan poticaj i motiv za dalje jer radi se o curi koja doista u sebi nosi čudesan talent. Prelazak iz juniorske u seniorske vode najteži je dio posla, mnogi se na tom putu izgube. Neki ostanu bez motivacije, neki biraju obrazovanje, neki nemaju dovoljno kvalitetne trenere koji su ih u stanju dalje razvijati... Ni moderne tehnologije i društvene mreže nisu saveznici mladim sportašima jer danas je puno više distrakcija nego što ih je bilo nekad. Nadajmo se da će Veronika i svi ostali naši perspektivni atletičari, a bilo je u Jeruzalemu još vrijednih rezultata pored ove medalje, dobro plivati u svemu tome i da će uspjeti ispuniti vlastite potencijale. Vrhunski sport traži velika odricanja i nije se svima lako nositi s time, ali ako imate talent za biti među najboljima na svijetu, bilo bi šteta to ne iskoristiti.