Kad jednog dana bude podvlačila crtu pod kompletnu karijeru, Matea Parlov Koštro vjerojatno neće imati puno lijepih riječi o 2024. godini. Aktualna europska doprvakinja u maratonu imala je velike ciljeve, ali osjetila je na svojoj koži koliko sport ponekad zna biti okrutan. Na Europskom prvenstvu u Rimu nije imala svoj dan i završila je na 25. mjestu u polumaratonu, ali nije zbog toga pala u depresiju jer vrhunac sezone je tek bio pred njom. No, na Olimpijskim igrama u Parizu dogodila joj se noćna mora svakog sportaša - zbog ozljede nije mogla završiti maratonsku utrku i ostala je bez plasmana na najvećoj svjetskoj pozornici.

Tri godine ranije u Japanu iznenadila je sve 21. mjestom među 90 elitnih maratonki i bila je to sjajna najava za ono što će se dogoditi godinu dana kasnije kada je na Europskom prvenstvu u Münchenu osvojila srebro, prvu veliku trkačku medalju za Hrvatsku još od vremena Branka Zorka. U Rimu i Parizu ove je godine iskusila drugu stranu medalje, na sve se to nadovezao i razlaz s dugogodišnjim trenerom Slavkom Petrovićem.

- Ozljeda je bila prilično teška, morala sam šest tjedana biti potpuno bez trčanja. To mi je bilo praktički prvi put u životu da sam tako dugo bila bez trčanja i baš mi je bilo psihofizički teško. U međuvremenu sam se vratila treninzima, ali nije bilo lako prvih nekoliko tjedana, osjećaj je doslovno bio kao da nikad u životu nisam trčala. Vratila sam se rutini i zasad još uvijek treniram sama, ali uskoro ću imati novog trenera - kaže 32-godišnja Zagrepčanka.

Matea Parlov Koštro u bolnici nakon utrke

INSTAGRAM/MATEA PARLOV KOšTRO

Otrčala 16 km s rupturom

Mučila se u Parizu tijekom najvećeg dijela utrke zbog boli u lijevoj nozi, da bi na 38. kilometru nakon još jednog zaustavljanja i definitivno morala odustati, a na kraju je završila i u bolnici.

- U početku je bilo teško postaviti dijagnozu budući da je izljev bio ogroman i nitko se zapravo nije usudio reći koliko je velika ruptura i što je sve zahvatila. Na kraju sam, naravno dobila dijagnozu, imala sam parcijalnu rupturu mišićno-tetivnog dijela i bila je dosta velika, skoro kao cijeli list. Bilo je jako bolno jer meni je, recimo, to puklo otprilike na 22. kilometru i zapravo sam još 16 kilometara trčala s tom parcijalnom rupturom.

Matea je morala odustati na 38. kilometru olimpijskog maratona

INSTAGRAM/MATEA PARLOV KOšTRO

Vukla ju je velika želja da završi još jedan olimpijski maraton, ali ovaj put to nije bilo moguće.

- Apetiti su bili puno veći, jer nikad ne idem na veliko natjecanje samo da bih završila utrku. To mi je smiješno, pa nisam rekreativac. Naravno, na tom 22. kilometru nisam bila ni svjesna što se točno događa. U početku sam mislila da je to nekakav jači grč jer nikad nisam imala rupturu ničega. Međutim, shvatila sam da nešto ne štima jer to je toliko boljelo da se nisam mogla osposobiti. Stala sam tri puta prije konačnog odustajanja kad se više nisam mogla pokrenuti.

Ne treba ni spominjati koliko joj je sve to teško palo jer Olimpijske igre su vrhunac ciklusa i sve je bilo podređeno nastupu u Parizu.

- Jako teško sam se nosila s time, nisam mogla spavati valjda dva tjedna jer sam se stalno pitala zašto mi se to dogodilo. Stvarno sam se trudila, posvetila sam godine i godine treninzima, a posljednje tri godine, od Tokija do Pariza, trenirala sam baš za tu jednu utrku. Davala sam sve od sebe, na visinskim pripremama sam bila maksimalno usredotočena i onda se tako nešto dogodi u najgorem mogućem trenutku, u utrci u kojoj se to ne bi smjelo dogoditi. Svakom sportašu koji je jako ambiciozan i profesionalan teško se nositi s time, ali imala sam podršku okoline. Tu su bili obitelj, Hrvatski atletski savez i fizioterapeuti koji su mi pomogli da se pomirim sa situacijom i nastavim dalje.

Sama odrađuje treninge

No, premda joj nije bilo nimalo lako, Matei to nije nimalo poljuljalo motivaciju.

- A ne, sada moram ispraviti ovu situaciju, ha-ha. Stvarno sam jako motivirana za Los Angeles, htjela bih još odraditi te treće olimpijske igre što se tiče profesionalne karijere, a onda poslije ćemo vidjeti koliko će mi se dati i koliko će mi tijelo dopustiti. Jer četiri godine je ipak dugačko razdoblje.

ZELJKO PUHOVSKI Cropix

Kako je i spomenula, povratničke treninge odrađuje sama. Ne želi dublje ulaziti u razloge prekida suradnje s trenerom Petrovićem, ali poznato je da je raskid dogovoren još prije EP-a u Rimu i Igara u Parizu.

- Zasad sama treniram i razgovaram s nekoliko trenera koji su mi zanimljivi. Naravno tražim savjete i od drugih ljudi, nisam zatvorena. Dosta mi ljudi pomaže jer nije lako sam sebe trenirati. Neke stvari sam ostavila od ranije što se tiče treninga, neke za koje mislim da nisu bile dobre sam promijenila, jer i ja sam kineziolog po struci. Nisam prvi put u ovome, ali naravno da je teško sam sebe trenirati jer si jako subjektivan. Baš sam razgovarala malo s ljudima i pitala za savjet, rekli su mi “ako misliš da je nešto premalo, mi vjerujemo da si napravila i puno više nego što si svjesna”.

U svakom slučaju, potraga za novim trenerom se bliži kraju.

- Potraga ide jako dobro. Sigurno je da neću uzeti trenera iz Hrvatske, angažirat ću nekoga izvana i imam nekoliko odličnih opcija. Svi su zainteresirani, jako su motivirani i mislim da su jako dobri stručnjaci. Uzet ću si još malo vremena da odlučim, ali blizu sam odluke.

S novim trenerom dakle, ulazi u novu sezonu u kojoj je u travnju na rasporedu inauguralno Europsko prvenstvo u cestovnom trčanju u sklopu kojeg će biti i maraton, dok je rujan rezerviran za klasično Svjetsko prvenstvo u Tokiju.

- Teško mi je u ovoj situaciji govoriti o planovima i ciljevima ali sigurno ću ići na nešto od toga. Pitalo me dosta ljudi, ali nikakve planove ne slažem dok se posve ne oporavim, ne uđem sto posto u treninge i dok ne vidim kako će tijelo reagirati na te treninge i promjenu trenera. No, dugoročno je svakako jedan od ciljeva popraviti osobni rekord - zaključuje Matea.