Prije točno 50 godina ženama je prvi put službeno dozvoljeno da sudjeluju na Bostonskom maratonu. Bila je to velika pobjeda jer su godinama prije toga na svaki način pokušavale dokazati da su sposobne istrčati 42 kilometra. Za najslavniju svjetsku utrku prijavljivale su se pod muškim imenima, trčale s kapuljačom na glavi, a 1967. je nastala i jedna od najpoznatijih sportskih fotografija svih vremena na kojoj se vidi kako direktor utrke Jock Semple pokušava izgurati Kathrine Switzer sa staze, bijesan jer je jedna žena uspjela pronaći rupe u pravilima i dobiti startni broj za “njegov” maraton.
Trčala svaki dan do škole
Pet godina kasnije ženama je napokon dopušten nastup bez ikakvih smicalica, a sudbina je htjela da baš na 50. obljetnicu tog događaja jedna žena u Bostonu ispiše maratonsku povijest. Kenijka Peres Jepchirchir (28) utrčala je prva u cilj u vremenu 2;21:01 i time napravila ono što nikome dosad nije uspjelo, računajući i mušku i žensku konkurenciju. Spojila je, naime, olimpijsko zlato i pobjede na dva najslavnija svjetska maratona - Njujorškom i Bostonskom. Nikome, dakle, to nije uspjelo od 1970., kada je održano prvo izdanje maratona u New Yorku, do danas, a Jepchirchir je to napravila u razmaku od samo osam mjeseci!
Malo je vrhunskih maratonaca koji bi se uopće odlučili trčati tri tako teške utrke unutar osam mjeseci, a vižljasta Kenijka je, eto, sva tri puta i pobijedila. U Bostonu je vodila veliku borbu protiv Etiopljanke Ababel Yeshaneh, u posljednjih kilometar i pol su se više puta izmijenile u vodstvu, da bi Jepchirchir na kraju slavila s četiri sekunde prednosti i došla do petog uzastopnog maratonskog trijumfa. Tome treba dodati i da je dvostruka svjetska prvakinja u polumaratonu, svjetska rekorderka u toj disciplini i peta na ljestvici svih vremena u maratonu (2;17:16). Impresivna karijera, nema što, ali ne misli Jepchirchir stati samo na tome.
- Svjetski rekord u polumaratonu već imam, a sada želim biti svjetska rekorderka i u maratonu. A osim toga, želim postati i prva žena koja je obranila olimpijsko zlato u maratonu.
Njezina priča zapravo je prilično stereotipna kad su Kenijci u pitanju. Trčanje joj je predstavljalo bijeg od siromaštva, od teških uvjeta u kojima je odrastala.
- Život mi nije bio lagan. Ima nas 24 braće i sestara u obitelji i mala farma nam je bila jedini izvor prihoda. Zato sam odlučila vrijedno trenirati kako bih pomogla obitelji.
Trčala je svakodnevno nekoliko kilometara do škole, a njezine sposobnosti nisu ostale nezamijećene. Uskoro je počela ozbiljnije trenirati, nastupati na školskim natjecanjima i penjati se u kenijskoj trkačkoj hijerarhiji. Došla je tako i do reprezentacije, a prijelomni trenutak karijere bio joj je nastup na SP-u u polumaratonu 2016. Iako nije bila među favoritkinjama, u Cardiffu je postala svjetska prvakinja.
Kruna karijere u Tokiju
U veljači sljedeće godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima prvi je put srušila svjetski rekord u polumaratonu, a priča je postala još impresivnija kad se doznalo da je tu utrku trčala nekoliko tjedana trudna. Povratak s porodiljnog bio joj je izazovan, ali ponovno je uspjela.
- Natalia je imala šest mjeseci kada sam počela ponovno trenirati. Ponekad bih se probudila ranije da odem na trening, ali onda bi se i ona probudila, pa sam je najprije morala podojiti. Nije bilo lako, ali sam se dodatno trudila da skinem višak kilograma i vratim se u staru formu. Također, rođenje djeteta me još više motiviralo i radila sam još napornije znajući da netko ovisi o meni.
Kruna karijere stigla je na lanjskim Olimpijskim igrama u Tokiju, odnosno u Sapporu gdje se trčao maraton.
- Dok sam se približavala se cilju, razmišljala sam kako sam pronijela ime svoga sela i donijela slavu svojoj obitelji. To zlato mi je promijenilo život, sada još više vjerujem u sebe.
I dok je većina maratonki iz Sappora zaključila sezonu, Jepchirchir je u studenome otišla u New York. I pobijedila. Baš kao i ovaj ponedjeljak u Bostonu, na iznimno teškoj stazi punoj uzbrdica i nizbrdica. Žena za koju ne postoje granice...