Najbrži čovjek svih vremena Usain Bolt označio ga je kao “sljedeću atletsku superzvijezdu”, atletski su komentatori pisali o njemu kao o čovjeku koji će dominirati čitavo desetljeće, a on sam je najavljivao rušenje granice koja se činila neprobojnom. A onda je jedna jesenska večer 2017. godine promijenila sve. U revijalnoj ragbijaškoj utakmici slavnih osoba u Cape Townu potrgao je prednji križni ligament i menisk desnog koljena i praktički nestao sa scene.

U Tokiju ni do finala

Za Waydea van Niekerka s punim su se pravom lijepili hvalospjevi. Zlato na 400 metara na Svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. trebalo je biti početna točka njegove dugogodišnje vladavine, a kada je godinu dana kasnije u nezaboravnom olimpijskom finalu u Rio de Janeiru iz osme staze istrčao spektakularnih 43.03 i srušio 17 godina star svjetski rekord Michaela Johnsona, činilo se da mu je svijet pod nogama i da je samo pitanje vremena kada će se spustiti ispod 43 sekunde. Postao je te godine i prvi čovjek u povijesti koji je trčao 100 metara ispod deset sekundi, 200 metara ispod 20 sekundi i 400 metara ispod 44 sekunde, a sljedeće godine je popisu impresivnih dosega dodao i obranu svjetskog naslova na 400 m, te srebro na 200 m što mu je bila i prva velika medalja u toj disciplini.

A onda je te jeseni sve krenulo nizbrdo. Samo dva dana nakon vjenčanja s Chesney Campbell dogodila mu se teška ozljeda koja mu je promijenila karijeru i život. Umjesto na medenom mjesecu, završio je na operaciji u Coloradu, a oporavak se odužio više nego što je itko mogao zamisliti. Svaki put kad bi najavio povratak, dogodila bi mu se neka nova ozljeda koja ga je vratila nekoliko koraka unatrag. Tijekom 2018. i 2019. uopće nije trčao, a 2020. je krenuo u lagani povratak, ali to je bila pandemijska godina u kojoj ionako nije bilo puno ozbiljnih utrka i natjecanja.

FRANCK FIFE/Afp

Došla je tako i ona neuobičajena neparna olimpijska godina u kojoj je prije Tokija uspio odraditi tek dvije utrke na 400 metara. Same Olimpijske igre bile su mu novi težak udarac - čovjek koji je pet godina ranije u Riju istrčao najbrži rezultat u povijesti, sada nije uspio pronaći put ni do finala.

Mnogi su ga nakon Tokija trajno otpisali, ali tračak nade donijela mu je prošla godina u kojoj je istrčao 44.33, svoj najbolji rezultat od 2017. godine, i završio na petom mjestu na Svjetskom prvenstvu u Eugeneu. Za napokon zdravog Van Niekerka, ali sada i s 30 godina na leđima, bio je to znak da je na dobrom putu. Danas je uvjeren da će se vratiti tamo gdje je bio ako ne i na još višu razinu.

- Želim se vratiti na postolje, želim se vratiti osvajanju zlatnih medalja i obaranju svjetskih rekorda - rekao je u razgovoru za Olympics.com.

Sprinter iz Kraaifonteina, koji se na društvenim mrežama predstavlja pod nadimkom “Wayde Dreamer” (Wayde Sanjar), ponovno sanja velike snove.

- Tokio je bio veliko razočaranje, ali prošle godine sam bio u finalu SP-a. Svake godine vidim poboljšanja i vjerujem da će mi ova sezona donijeti još korak naprijed. Veselim se Parizu 2024. i nadam se da ću biti potpuno spreman kad se začuje startni pucanj.

Ispod 43 sekunde

Nekoliko mjeseci prije Tokija južnoafrički atletičar je donio jednu od najtežih odluka u karijeri. Raskinuo je suradnju s dugogodišnjom trenericom Ans Botha, ženom iza koje je više od 50 godina trenerskog iskustva, i koja ga je trenirala i u godinama kad je već bila prabaka. Teta Ans, kako je zovu njezini atletičari, dovela je svoga najboljeg učenika iz malog južnoafričkog grada do svjetskog vrha, ali nakon godina mučenja s ozljedama i pokušaja povratka Van Niekerk je shvatio da mu je potrebna promjena. Preselio se u SAD gdje trenira pod vodstvom Lancea Braumana, u grupi u kojoj su i dvostruka olimpijska pobjednica na 400 m Shaunae Miller-Uibo, te dvostruki svjetski prvak na 200 m Noah Lyles.

KEMPINAIRE STEPHANE/ Kmsp Via Afp

Iako mu selidba u Ameriku nije donijela momentalni uspjeh, Wayde ne sumnja da ide u dobrom smjeru i da će ovo biti njegova sezona.

- Rušenje svjetskog rekorda i spuštanje ispod 43 sekunde je sljedeći korak. Još uvijek sam u sportu jer vjerujem da imam prostora za napredak. Iskusio sam zlatne medalje, iskusio sam svjetski rekord, znam pobjeđivati u utrkama, i želim ponovno sve to doživjeti.

Sanjar Wayde zbog nesretnih okolnosti nije postao sljedeća atletska superzvijezda, ali možda još uvijek nije kasno da ponovno uzdrma svijet Kraljice sportova...