Na tužan se način, nimalo dostojan ugleda olimpijske pobjednice, Sara Kolak oprostila od krune osvojene u Rio de Janeiru. Ostala je bez rezultata u Tokiju, s tri je prijestupa, s tri neispravna hica, zaključila jutarnje kvalifikacije u bacanju koplja. I tako stavila "točku na i" ove loše godine. Nadali smo se da će sve ove toliko opjevane nedaće s trenerom možda probuditi u njoj inat, da će izvući najbolje iz sebe, ali ostala je daleko, daleko od visoke razine.
U prvom je pokušaju njezino koplje letjelo toliko kratko da je odmah odlučila prestupiti, a ista se priča ponovila i u drugoj seriji. Palo je koplje na otprilike 55 metra, ali ponovno Ludbrežanka nije htjela da se to mjeri. U trećem je pokušaju prestupila u zaletu, ali ionako je koplje opet palo ispod 55 metara. Atletičarka čiji je osobni rekord 68,43 jednostavno je bila neprepoznatljiva. Nije nakon kvalifikacija tražila alibi ni u kiši koja je pala neposredno prije natjecanja, ni u bilo čemu drugome.
- Navikla sam na sve uvjete, i na kišu, i na vjetar, i na vrućinu. Meni je sve bilo kako je i trebalo biti, ali ovo je jednostavno realno stanje. Ne sluša me najjači adut, moja ruka, i tek kad se to popravi, bit će kako treba. Pariz je za tri godine - rekla je Sara.
S rukom je fizički sve u redu, nije u pitanju nikakva ozljeda.
- Nisam ozlijeđena, jednostavno me tehnički ne sluša, malo ide nekontrolirano u zrak i onda bacam "banane".
Sve što joj je događalo ove godine, očito je ostavilo velikog traga na Saru. Za podsjetnik, njezin trener Andreas Thorkildsen odlučio je da neće putovati u Tokio, navodno zbog straha od koronavirusa. Osim toga, pustio ju je i da završne pripreme za Igre odrađuje sama i sve to nije moglo proći bez posljedica. Neprofesionalan potez će Norvežaninu donijeti raskid ugovora s Hrvatskim atletskim savezom i Hrvatskim olimpijskim odborom, vjerojatno će ga dočekati i tužba za nadoknadu štete, ali slaba je to utjeha Sari.
- Nismo bili u kontaktu. Ja nisam htjela. Ne treba mi - jasna je bila naša atletičarka, ali na pitanje znači li to kraj suradnje, nije bila tako konkretna.
- Najprije moram otputovati u Norvešku i razgovarati s njim, pa ćete onda sve znati.
Sara je imala samo jedan nastup ove sezone uoči Tokija, na mitingu Continental Toura u Ostravi završila je na trećem mjestu sa skromnih 60,04. Povukla se nakon toga na treninge, nadajući se da će pronaći formu do Olimpijskih igara i da će u konačnici uspjeti odraditi dobar posao u Japanu. Pomagali su joj posljednjih dana koliko su mogli Edis Elkasević i Marko Mastelić, treneri Sandre Perković i Filipa Mihaljevića. Mastelić je i bio uz nju u kvalifikacijama, ali sve to nije bilo dovoljno za uspjeh.
- Zahvaljujem Marku i Edisu koji su mi pomagali s treninzima, stvarno ni u jednom trenutku nisam bila sama. To se odnosi i na trenere, i na cijelu ekipu u Selu, i na cijelu reprezentaciju. Ove Olimpijske igre ću pamtiti po njima.
Pet godina nakon senzacionalnog zlata u Riju, Sara je tako neslavno okončala svoj drugi olimpijski nastup.
- Ovo mi je dobra lekcija za dalje. Naravno da sam razočarana, ali neće me ovo dotući. Ne bojim se, treba ići delat'. Na kraju dana, borila sam se i dala sam sve od sebe, ali... Ako sam nešto ove godine naučila, iako to sada nisam pokazala, to je da mogu sama. I mogu. Ali treba mi još treninga, treba neke stvari popraviti, vratiti osjećaj i bit će sve kako treba.
Nije baš do kraja jasan ovaj dio izjave da može sama jer nije baš da joj je samoća nešto dobro donijela ove sezone. Nadamo se, ipak, da će u nastavak karijere krenuti s kvalitetnim trenerom uza sebe, da će dobro odvagati sve opcije uz pomoć izbornika, kluba i svih bliskih ljudi. Jer nakon svega, dojam je da su je dvije godine uz Thorkildsena, velikog sportaša, ali očito ne i takvog trenera, vratile nekoliko koraka unatrag. Šteta, ali s 26 godina je dovoljno mlada da krene ispočetka i vrati se u svjetski vrh. Talent, kvalitetu i volju za radom sigurno ima.
- Trudila sam se, ali situacija je takva kakva jest. Idemo dalje. Treba sada završiti sezonu, otići na godišnji, posložiti stvari i onda gas.
Upravo tako. I nadamo se da ćemo nakon toga gasa do daske sljedeće sezone ponovno gledati onu staru Saru.