Donijela je ova zima hrvatskoj atletici puno lijepih priča, rekorda, rezultate za vrh svjetske i europske ljestvice, neka nova lica... Jedna od djevojaka koja je obilježila dvoransku sezonu nedvojbeno je i 18-godišnja Lucija Grd koja možda nije u punom smislu novo lice, jer lani je predstavljala Hrvatsku na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Caliju, ali napredak koji je napravila posljednjih mjeseci doista je impresivan.
Do ove joj je sezone osobni rekord na 60 m prepone bio 8.51, da bi ove zime trčala 8.31, pa 8.28, potom i 8.21 i kao šećer na kraju sjajnih 8.11 što ju je smjestilo na drugo mjesto svjetske i prvo mjesto europske juniorske ljestvice. Bila to je neupitno zima velikog iskoraka za mladu atletičarku Dinamo-Zrinjevca.
- Što je tajna takvog napretka? Tajna je upornost, volja, želja, dugi niz godina neuspjeha, ali i daljnja motivacija da uspijem. Stvarno uživam u ovome - kaže zagrebačka tinejdžerica.
Priznat će da je ovogodišnjim rezultatima iznenadila i samu sebe.
- Da, da, da. Nisam ovo očekivala, trenirala sam jednako, možda je samo malo veći intenzitet bio, i rezultati su došli. Prošle godine ih nije bilo, ali sada su napokon izašli na vidjelo.
Dvoranska sezona je iza nas, zaključena je Europskim prvenstvom u Istanbulu. Lucije tamo nije bilo iako je to svojim rezultatima svakako zaslužila. Čak pet puta je ove zime trčala brže od norme za EP 2021. godine, ali u međuvremenu se kvalifikacijski sustav promijenio, naglasak je stavljen na skupljanje bodova na većim mitinzima, a takvi su većini naših atletičara nedostupni. Posebno onim najmlađima. No, nema kod ove djevojke previše ljutnje.
- Iskreno, ne ljutim se toliko jer nisam ni ciljala ovogodišnje EP. Nisam ni računala da ću ovako trčati, niti bila svjesna da to mogu, tako da se pokušavam ne zamarati time što me nije bilo na EP-u. Moje vrijeme će doći, još sam mlada. Rijetko tko u ovim godinama može reći da tako trči, tako da pokušavam ne razmišljati o tome. Nije mi to ni bio cilj i nije mi žao.
Pogled na ovogodišnju europsku juniorsku (U-20) ljestvicu doista je prekrasan. Na prvom mjestu Lucija (8.11), na trećem Jana Koščak (8.21), na petom Klara Koščak (8.27). Između njih su se smjestile dvije Ruskinje, ali kako Rusije već godinama nema na međunarodnim natjecanjima zbog kršenja antidopinških pravila, a sada i zbog rata u Ukrajini, možemo zapravo reći da su tri Hrvatice na vrhu ljestvice.
- Stvarno je to lijepo za vidjeti. Sve su cure veliki talenti, sve smo si dobre i na stazi i izvan nje i doista je lijepo vidjeti da hrvatska atletika dolazi do nekog izražaja.
Imali smo u hrvatskoj atletici i sportu općenito puno primjera u kojima je tata trener. Lucija također spada u tu priču, dio je skupine koju trenira njezin tata Goran, nekadašnji motkaš. Znači li to da je atletika i kod kuće stalna tema?
- Nije, doma su to onako “chill” razgovori. Ma, “chill” smo i na treninzima - smije se Lucija, pa dodaje:
- Ne odnosi se prema meni ništa drugačije nego prema drugim curama iz grupe što mi je jako drago. Ne bih mijenjala tatu ni za što. Neki govore, “joj, tata ti je trener”, ali ja ga stvarno ne bih mijenjala. S tatom ipak imaš neku dublju vezu što puno znači i u sportu jer on prvi vidi kad mi je teško, prvom njemu idem ako nešto ne valja i riješimo to.
Mogu li tata i kći dobru formu iz zimskih mjeseci prenijeti i na ljetne, odnosno na 100 m prepone?
- Vjerujem se da možemo. Nadam se samo da ću vani ostati zdrava, da ću moći trenirati normalno jer svake sezone imam neku ozljedu koja me baci nekoliko koraka unatrag. Tako da je to i glavni cilj, ostati zdrava kako bih mogla trenirati za neki dobar rezultat.
Što se natjecanja tiče, jasno je na čemu će biti naglasak ovoga ljeta.
- To je Europsko juniorsko prvenstvo u Jeruzalemu. Ne znam još koji će mi cilj biti na njemu, vidjet ćemo u hodu kako će biti.
Lucija je maturantica i jedna od trenutnih preokupacija joj je razmišljanje kojim smjerom krenuti u nastavak obrazovanja što će, dakako, imati utjecaja i na nastavak njezina sportskog puta.
- Imam neke ponude za studij u inozemstvu. Ako ostanem ovdje, vjerojatno će izbor biti strojarstvo ili nešto slično jer više sam fizičarka i matematičarka, tako da bih krenula u tom smjeru.
Privlači li je mogućnost studiranja u Americi, atletičarima njezina ranga zasigurno ne manjka ponuda?
- Privlači me prvenstveno zbog sporta. Ali i akademski je Amerika puno jača, ne može se usporediti Hrvatska s time. Tamo zapravo netko ulaže u tebe, žele da dođeš, žele da napreduješ. A u Hrvatskoj je problem što nema tih resursa, moraš najprije doći do neke jako visoke razine da bi se uložilo u tebe. Drugačije je vani, ali još nisam odlučila što ću, još sam “li-la”.
Kakva je Lucija izvan sporta i škole, ima li još kakvih interesa?
- Mislim da sam dosadna, ha-ha. Volim prvenstveno svoj mir i puno vremena ulažem u sport, tako da i ne znam što volim izvan toga.
U atletici joj danas ide jako dobro, ali nije joj kraljica sporta bila prvi i jedini izbor.
- Bavila sam se plivanjem i plesala step. Od petog do osmog razreda sam trenirala sva tri sporta, ali na kraju sam se morala odlučiti i izbor je pao na atletiku. Je li tata presudio? Ne, ja sam sama, to je bila moja odluka kao i sve ostale.