Lijepo i zasluženo priznanje došlo je na kraju sjajne sezone za najbolju hrvatsku atletičarku Sandru Perković. Samo nekoliko dana nakon što je na Hanžekovićevom memorijalu u velikom stilu zatvorila sezonu, bacivši u posljednjem hicu mitinga svoj najbolji rezultat godine (68,46) i došavši do jubilarne desete pobjede u Zagrebu, Europska atletska federacija (EA) uvrstila je Sandru na popis deset nominiranih za europsku atletičarku 2022. godine.
Hrvatska rekorderka nalazi se u društvu još devet atletičarki, a priznanje najboljima bit će uručeno na svečanosti u Tallinnu, 22. listopada. U glavnom estonskom gradu bit će proglašeni i atletičari godine, te najveće nade u muškoj i ženskoj kategoriji. Najbolji će biti izabrani na temelju glasova navijača, novinara, nacionalnih saveza i stručnog žirija, svatko od spomenutih će pritom donositi po četvrtinu bodova. Navijači mogu glasati putem društvenih mreža EA-a (European Athletics), retvitanjem slike odabranog sportaša na Twitteru, odnosno "lajkanjem" na Instagramu i Facebooku. Glasanje se zatvara 30. rujna, a uži izbor od tri kandidata u svakoj kategoriji bit će objavljen nekoliko dana kasnije.
Sandra je u Eugeneu osvajanjem drugog mjesta došla do pete medalje na svjetskim prvenstvima, što nije uspjelo nijednoj bacačici diska u povijesti. Nekoliko tjedana kasnije u Münchenu je šesti put uzastopno postala europska prvakinja i još jednom ispisala povijest kontinentalne atletike. Još nitko, naime, nije osvojio šest medalja u jednoj individualnoj disciplini na europskim prvenstvima. A Sandra ne samo da ih je osvojila šest, nego su sve redom zlatne. Od Barcelone 2010. do Münchena 2022.
Te 2010. kada je kao 20-godišnjakinja osvojila prvu europsku krunu Sandra je proglašena najvećom nadom europske atletike u društvu francuskog troskokaša Teddyja Tamghoa. Tu 2010. su u potpunosti obilježile hrvatske dive jer je na svečanosti u Beogradu Blanka Vlašić po drugi put proglašena europskom atletičarkom godine, zahvaljujući naslovu europske prvakinje, svjetske dvoranske prvakinje i pobjednice Dijamantne lige. Prvi je put splitska visašica za najbolju na Starom kontinentu izabrana tri godine ranije kada je postala svjetska prvakinja u Osaki.
Sandra, na žalost, nikad nije proglašena europskom atletičarkom godine i teško se oteti dojmu da je neopravdano zaobiđena. Šteta je što je nije nagrađena 2012. ili 2016. kada je bila europska prvakinja, olimpijska pobjednica i osvajačica Dijamantne lige ili 2017. kada je bila svjetska prvakinja i pobjednica Dijamantne lige, te bacila 71,41 što je hitac kakav nije viđen više od 25 godina prije toga. Bacačke su discipline uvijek nekako podcijenjene u ovim izborima, dovoljno će reći podatak da od 2000. i kopljašice Trine Hattestad nijedna bacačica nije dobila ovu nagradu.
Kao što smo spomenuli, Sandra je na europskim prvenstvima napravila pothvat kakav nikome u povijesti nije uspio, računajući mušku i žensku konkurenciju, što joj je svakako adut za ovu godinu. Istina, konkurencija je fantastična i neće joj biti lako probiti se u uži izbor, ali stisnimo joj palčeve. I pokoji "lajk" na društvenim mrežama...