Svjetsko dvoransko prvenstvo u Glasgowu za hrvatske je atletičare završeno već nakon prvog dana. Slučaj je htio da su svi u petak imali svoje nastupe, tako da su posao okončali i prije vikenda. Imali smo u najvećem škotskom gradu tri uzdanice, što je za hrvatsku atletiku već desetljećima uobičajena brojka kad su u pitanju svjetske smotre pod krovom.
Nikad ih od osnutka države i nismo imali više, štoviše bilo je i godina kad smo imali po jednog predstavnika ili predstavnicu. Na velikim natjecanjima na otvorenom brojku nam značajno povećavaju bacanja (disk i koplje), u posljednje vrijeme je tu i maraton, dakle discipline kojih nema u dvorani, isto tako su kvote za dvoranska natjecanja znatno manje, tako da smo tu gdje jesmo.
I nakon Glasgowa smo ostali na šest medalja, a postolje čekamo još od Portlanda 2016. kad je Filip Mihaljević osvojio broncu u bacanju kugle.
No, ruku na srce, borba za medalje ove godine ionako nije bila realna. Naš najveći adut Mihaljević ove je dvoranske sezone bio daleko od razine prijašnjih godina, i sam je u najavi natjecanja priznao da mu zima nije bila bajna, a takav je bio i epilog. Plasman je, doduše, solidan, završio je na osmom mjestu, ali rezultat od 20,73 metra najslabiji mu je ove zime. Dosad je Filip često na najvećim natjecanjima znao izvlačiti iz sebe najbolje hice, baš onako kako i treba biti, ali ovaj put na vrhuncu sezone nije bio ni blizu željenim daljinama.
- Ne mogu reći da sam baš zadovoljan, ali trenutno je ovo realno stanje. Možda sam bio spreman za malo veću daljinu, ali jednostavno, takva je bila ova dvoranska sezona. Idem se sada odmoriti na tjedan ili dva i onda se pokušati što bolje spremiti za vanjski dio sezone jer nas očekuje stvarno uzbudljivo i dinamično ljeto - rekao je 29-godišnji Mihaljević na kraju škotske priče.
Treći među Europljanjima
Prije nego što krene u pripreme za ljeto, morat će s trenerom Markom Mastelićem pronaći odgovor na pitanje što se dogodilo ove zime i zašto mu je najbolji hitac bio 21,18 m s mitinga u Beogradu. Nije to, naravno, loš rezultat, ali bacanje kugle je posljednjih godina u velikom zamahu, granice se pomiču, sve je više atletičara koji bacaju preko 22 metra i želi li Filip ostati u tom društvu, morat će napraviti pomak.
Pozitivno je to što je u petak bio treći među Europljanima, ali treba reći da se situacija i na Starom kontinentu promijenila u posljednjih godinu ili dvije. Talijani Leonardo Fabbri i Zane Weir bacaju “debelo” preko 22 metra i u ovom su trenutku ispred Filipa, tako da našem rekorderu neće biti nimalo lako obraniti naslov europskog prvaka u lipnju. Posebno kad tome dodamo da će Fabbri i Weir biti na svom terenu, jer se EP održava u Rimu.
Rekao je Filip prije nešto više od mjesec dana kako se nada da će ovo ljeto napokon riješiti “ono glavno pitanje”. Odnosi se to, dakako, na probijanje granice od 22 metra. Najbliže je tome došao 2021. kada je bacio 21,94 m, ali otada nije bilo napretka. Rezultati ove zime ne nude razlog za optimizam, ali s druge strane, možda je baš to bilo potrebno da se naš najbolji atletičar “resetira”, da se trgne i na ljeto ode na razinu više. Tamo gdje mu je po kvaliteti i mogućnostima svakako mjesto.
Izgubljena prilika za senzaciju
O Jani Koščak (17) smo puno toga napisali dan ranije. Zabrinjavajuće je što se mladoj nadi hrvatske i svjetske atletike na drugom velikom natjecanju zaredom dogodio sličan scenarij i što je morala prekinuti višebojsko nadmetanje prije kraja. Na lanjskom juniorskom EP-u u Jeruzalemu povukla se nakon bacanja kugle zbog ozljede stražnje lože, sada je nastup okončala već nakon prve discipline petoboja, utrke na 60 m prepone.
- Na žalost, nije završilo kako sam se nadala i očekivala, nisam uspjela završiti zbog problema na zagrijavanju skoka u vis. U ponedjeljak idem na magnetsku rezonancu pogledati što se točno dogodilo s ligamentima u stopalu. Nadam se da je sve OK i da se uskoro vraćam treningu i natjecanjima - istaknula je tužna Varaždinka.
Vjerojatno ju je još više ražalostio pogled na konačan poredak. Za broncu je trebao 4571 bod, za peto mjesto 4466, što je praktički na razini Janina osobnog rekorda (4436). Otvarala se, dakle, prilika za dobar plasman, čak i senzacionalan za njezinu dob.
No, upravo je ta dob ono o čemu treba voditi računa. Jana je vrlo mlada, nije još dosegla ni punoljetnost, i apsolutni prioritet mora biti da ju se sačuva i omogući joj se daljnji napredak i ispunjavanje ogromnog potencijala. Višeboj je teška disciplina, ozljede nisu rijetkost i treba ih zaliječiti do kraja. Nema pritiska da mora ići na bilo koje natjecanje, zdravlje mora biti na prvom mjestu. Onda joj ni velika natjecanja sigurno neće pobjeći, a na njima će, uvjereni smo, u nadolazećim godinama igrati jako veliku ulogu.
Bloudeku trebaju jaki mitinzi
Naš treći predstavnik Marino Bloudek završio je na posljednjem 27. mjestu u kvalifikacijama na 800 metara. S 1:49.97 nije bio ni blizu osobnog rekorda (1:48.21) i najboljeg rezultata sezone (1:48.64).
- Nije išlo onako kako smo zamislili. Vjerojatno je razlog to što sam nastupao prije nekoliko dana na zlatnom mitingu u Madridu, tako da noge ovdje nisu bile svježe. Na žalost, takav je onda bio i rezultat, ali idem dalje s glavom gore. Nastavljamo s treninzima i polako već planiramo pripreme za vanjski dio sezone, odnosno za EP u Rimu i pokušaj plasmana na Olimpijske igre u Parizu - poručio je Bloudek.
Nekadašnji europski juniorski prvak napredovao je prošle godine što mu je omogućilo nastup na dvoranskom EP-u, pa na SP-u na otvorenom, a sada, eto, i na trećem velikom seniorskom natjecanju zaredom. No, želi li nastaviti taj niz, morat će u sljedećim mjesecima ići na jake mitinge i biti bolji nego ove zime. Za Rim je zasad unutar kvote, ali blizu ruba, dok mu Pariz bježi, tako da će morati dodati gas.