Video: Scena koja je rasplakala svijet! ‘Mrzio sam sve, a onda sam osjetio ruku na ramenu, bio je to moj stari‘

Neke scene ostaju zauvijek u sjećanju, neke slike s vremenom steknu kultni status. U dugoj olimpijskoj povijesti nakupilo se puno nezaboravnih trenutaka, no nisu svi vezani uz pobjede, rušenje rekorda, osvajanje zlatnih medalja... Postoje i malo drugačiji trijumfi, a jedan takav dogodio se na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.

U polufinalu atletske utrke na 400 metara jedan se tata sjurio s tribina na stazu kako bi pomogao svome ozlijeđenom sinu doći do cilja. Snimka Dereka Redmonda kako u suzama, oslonjen na tatu Jima, korača do završne crte postala je jedna od najgledanijih vezanih za olimpijske igre, a ugledni Guardian tu je scenu prije nekoliko godina svrstao na treće mjesto najvećih trenutaka u olimpijskoj povijesti.

Jim Redmond preminuo je u utorak u dobi od 81 godine, a među prvima mu je počast odao Međunarodni olimpijski odbor (MOO), poručivši kako su otac i sin zajedno kreirali jedan od najinspirativnijih trenutaka u olimpijskoj povijesti.

Derek Redmond bio je britanska nada za jednu od atletskih medalja te 1992. godine. Došao je u Barcelonu u dobroj formi premda je iza sebe već imao ozbiljnu povijest ozljeda i operacija. Bio je britanski rekorder, član štafete koja je 1986. osvojila europsko zlato i godinu kasnije svjetsko srebro. Na Svjetskom prvenstvu 1991. ponovno je bio dio britanske ekipe koja je zapanjila svijet pobijedivši Amerikance na 4x400 metara. Imao je velika očekivanja u Barceloni i sve je dobro krenulo jer je pobijedio u svojim skupinama i u prvom krugu i u četvrtfinalu.

U polufinalu je također dobro krenuo, ali oko 250 metara od cilja pukao mu je mišić stražnje lože. Srušio se na tlo i zaplakao od boli i očaja, a onda, kad su već nosila bila spremna, ustao je i odlučio šepajući krenuti prema cilju. Kad su shvatili što se događa, svi su na stadionu na Montjuïcu ustali i krenule su ovacije, a u tom trenutku je na scenu stupio i Jim koji je potrčao niz tribine, odgurnuo sve zaštitare i pridružio se iznenađenom sinu na stazi.

- Vidio sam da moj sin ima problem i bila je moja dužnost bila pomoći mu. Zapravo sam izašao na stazu kako bih ga pokušao spriječiti da si nanese dodatnu štetu. Ali, Derek me zamolio me da ga vratim u njegovu stazu i ponudio sam mu rame da se osloni na njega - ispričao je Jim 20 godina kasnije kada je izabran za jednog od nositelja baklje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012.

- Igre su izgubile tu vrstu smjera. Razmišljalo se samo o pobjedi, pobjedi, pobjedi... Mi smo to promijenili. Donijeli smo drugačiji pogleda na olimpijske igre, a da to nismo planirali.

I u Dereku sjećanja na taj trenutak uvijek bude posebne emocije.

- Sve za što sam radio bilo je gotovo. Mrzio sam sve. Mrzio sam cijeli svijet. Mrzio sam stražnju ložu. Mrzio sam sve. Osjećao sam se toliko ogorčeno što sam opet bio ozlijeđen. U tom sam trenutku rekao sam sebi da moram završiti. Nastavio sam skakutao. I tada sam, 100 metara prije kraja, osjetio ruku na svom ramenu. Bio je to moj stari - ispričao je Derek za Guardian.

Pomalo bizarno, prije nego što je tata došao do njega, Derek je bio u takvom stanju da je vjerovao da se još uvijek može plasirati u finale.

- Rekao sam si "nema šanse da me na nosilima odnesu s Olimpijskih igara". Nisam znao gdje sam. Stvarno sam vjerovao da se još mogu kvalificirati u finale. Vjerujte mi, tada sam mislio da trčim. Tek kad sam vidio snimku, shvatio sam da to uopće nije bilo brzo.

I on se sjeća kako ga je otac u početku odgovarao od nastavka.

- Govorio mi je da nemam što dokazivati i da ne trebam to raditi, ali ja sam mu rekao da ću završiti utrku. Na to mi je odgovorio - onda ćemo to napraviti zajedno. Tako je i bilo, došepao sam do cilja u suzama - ispričao je prije deset godina za BBC.

Dirnuo je taj trenutak mnoge, pa tako i legendarnog sprintera Linforda Christieja koji je prije Barcelona bio u svađi s Redmondom. Ali tog dana, u utrobi Olimpijskog stadiona, Christie je prišao sunarodnjaku i njih su se dvojica bez riječi zagrlili.

- Suze su krenule i obojica smo se slomili - rekao je Redmond.

Jasno je da je Derek na kraju diskvalificiran zbog očeve pomoći i danas službeno uz njegovo ime stoji da nije završio polufinale. Ali Derek je došao do cilja. On i tata cijelom su svijetu pokazali da sport nisu samo pobjede...