Kad netko s istrči jedan krug uz deset prepona u vremenu 50.37 sekundi, posve je jasno da mora biti jako brz i na "čistih" 400 metara. No, taj prelazak ipak nije tako jednostavan, reći će i atletski treneri da su to discipline koje se drugačije treniraju i svaka ima svoje zakonitosti. Da je doista tako, reći će i podatak da nijedna žena u povijesti nije bila svjetska prvakinja ili olimpijska pobjednica na 400 m i 400 m prepone. Sve do ovog četvrtka kada je Sydney McLaughlin-Levrone na mokroj stazi Japanskog nacionalnog stadiona odjurila do krune na 400 "glat", doslovno odjurila jer istrčala je najbržu utrku u posljednjih 40 godina (47.78) i ostala samo 18 stotinki za svjetskim rekordom Marite Koch. Nakon tokijskog finala nema više nikakve sumnje - Sydney McLaughlin-Levrone može sve što zamisli!
Euforija je zahvatila i predsjednika Svjetske atletske federacije Sebastiana Coea koji je izrazio želju da u budućnosti vidi Sydney u još jednoj disciplini. I to onoj njegovoj.
- Jako bi me zanimalo vidjeti što bi mogla napraviti na 800 metara - rekao je Coe.
Kad su je u četvrtak navečer novinari napokon dočekali u mix-zoni tokijskog stadiona i prenijeli joj Coeove riječi, 26-godišnja Amerikanka je u čudu podigla obrve i uz smijeh samo kratko poručila:
- Nemam komentara.
No, da ona i njezin trener Bobby Kersee već imaju novi plan, to uopće nije skrivala. U glavama im se mota mogućnost nastupa i na 400 m i na 400 m prepone na Olimpijskim igrama u Los Angelesu za tri godine. Kad bi uspjela spojiti zlatne medalje u obje discipline na istom natjecanju, to bi bio još fascinantniji pothvat.
- Morat ćemo razgovarati o rasporedu za Igre u Los Angelesu. Da, možda bih mogla tamo nastupiti i na 400 m i na 400 m prepone. Ali trebala bih imati nekoliko slobodnih dana između tih disciplina, jer konkurencija je jaka u obje.
Konkurencija je jaka, ali na kraju priče joj redovito gleda u leđa. Kako Femke Bol na 400 m prepone, tako i sada Marileidy Paulino na 400 m. No, nije uopće upitno da Sydney i svoje konkurentice čini boljima, što je u četvrtak posebno došlo do izražaja. Jer i Paulino se u finalu spustila ispod 48 sekundi (47.98), pa su tako obje trčale ispod dosadašnjeg rekorda svjetskih prvenstava koji je 42 godine bio u vlasništvu Jarmile Kratochvilove (47.99). Svih osam finalistica trčalo je brže od 50 sekundi, a u cjelini je utrka proizvela najbolje rezultate ikad za drugo, treće, peto, šesto i sedmo mjesto! Salwa Eid Naser je, primjerice, za broncu istrčala 48.19 što je rezultat koji su kroz povijest nadmašile samo četiri atletičarke. Na njezinu žalost, dvije su bile u u tokijskom finalu. Eto, kakva je to ludnica bila.
Postoji još jedna stvar oko koje više nema sumnje - spomenuti svjetski rekord Marite Koch ušao je u "sudačku nadoknadu". Na radost većine obožavatelja sporta jer malo tko je uvjeren da je atletičarka iz Istočne Njemačke na pošten način došla do tog rezultata. Bila su to vremena Hladnog rata kad je sport bio u službi propagande i kad je u svemu bilo važno dokazati "mi smo bolji od onih drugih". Tako je i Koch u Canberri 1985. trčala tih 47.60 i ostala nedodirljiva četiri desetljeća. No, ako se izvanserijski talent poput Sydney McLaughlin-Levrone u zapravo kratkom vremenu uspio pripremiti tako da se približi rekordu na samo 18 stotinki, Koch bi doista trebala biti "na konopcima".
Brončana Naser uopće ne sumnja da se svjetskom rekordu bliži kraj.
- Mislim da će vrlo brzo biti srušen. Nikad prije nisam o tome razmišljala, ali nakon ove utrke vidim da je rekord iza ugla.
No, iako je Sydney logično sada najveće pretendentica na rekord, ni ostale atletičarke nemaju namjeru mirovati. Prvenstveno Paulino koja je u finalu iz devete staza opasno stisnula Amerikanku.
- Sretna sam sa svojom sezonom, sretna sam što sam probila granicu od 48 sekundi i sada vjerujem da ću srušiti svjetski rekord - samouvjereno je poručila atletičarka iz Dominikanske Republike.
Sama Sydney se ovom prilikom nije previše osvrtala na mogućnost rušenja svjetskog rekorda, ali su ona i trener Kersee ranije otvoreno govorili kako im je to cilj. U Tokiju im je cilj prvenstveno bio uzeti zlato u novom okruženju, u novoj disciplini.
- Bobby stalno koristi boksačke analogije, pa mi je tako uoči finala rekao "moraš ući u ring i uzeti pojas - nije tvoj, moraš ga zaslužiti". Znala sam da Paulino ima snage, znala sam da ima još toga u rezervoaru i da me čeka borba do samog kraja. Isto tako sam znala da je puno ljudi sumnjalo u mene zbog prelaska s prepona na 400 m "glat", ali vjerovala sam svom treningu, vjerovala sam da imam u sebi ovakvu brzinu i bilo je samo pitanje vremena.
Godinama je McLaughlin-Levrone kritizirana zbog vrlo rijetkog pojavljivanja na velikim mitinzima - u Dijamantnoj ligi je u posljednjih pet godina nastupila samo jednom. No, ako ništa drugo, nadoknađuje to na najvećim natjecanjima gdje redovito gledateljima isporučuje spektakl. Na preponama je tri puta rušila svjetski rekord na glavnim natjecanjima u sezoni - na OI u Tokiju 2021., na SP-u u Eugeneu 2022. i na OI u Parizu 2024, a sada i drugi rezultat svih vremena na 400 m. Time staje uz bok Usainu Boltu koji je četiri puta popravljao svjetske rekorde na najvećim natjecanjima, kao i Mondu Duplantisu koji je to napravio tri puta (i jednom na dvoranskom SP-u).
Sve što radi Super Sydney radi gotovo savršeno. Svjesna je toga i sama, pa je druženje s medijima završila riječima:
- Mislim da ovo pokazuje kako je doista sve moguće.
Kad je ona u pitanju, uopće ne sumnjamo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....