Sara Kolak u Rimu je konačno dočekala prekid negativnog niza. Nakon četiri velika natjecanja na kojima nije uspijevala proći kvalifikacije, olimpijska pobjednica iz Rio de Janeira u talijanskoj je prijestolnici bacila koplje dovoljno daleko da uhvati ulaznicu za finale koje je na rasporedu u utorak u 21.36 sati. Nije hitac od 57,73 metra razina na koju nas je Sara navikla u svojim najboljim danima, ali ovo je nakon puno slabih nastupa u nizu ipak pozitivan korak i, nadajmo se, vjetar u leđa koji će je pogurati prema boljem razdoblju.
Izgledala je bolje i nagrađena je
Rasla je 29-godišnja Ludbrežanka kroz kvalifikacijsko natjecanje, krenula je s 56,60, nastavila s 57,52 i zaključila sa spomenutih 57,73. Nije nakon prve skupine, u kojoj je zauzela šesto mjesto, bila sigurna hoće li joj to biti dovoljno za finale, ali u drugoj su skupini samo četiri atletičarke bile bolje, tako da je Sara kao deseta osigurala prolaz.
Nakon što je Olimpijske igre u Tokiju i Svjetsko prvenstvo u Eugeneu zaključila bez plasmana, s ukupno šest neispravnih kvalifikacijskih hitaca, pa potom ostala bez finala i na EP-u u Münchenu i SP-u u Budimpešti, u ponedjeljak je u Rimu napokon izgledala bolje i za to je i nagrađena.
- Drago mi je da se to vidi, ali žao mi je "k‘o pesu" zbog zadnjeg hica jer dala sam baš sve u njega, ali nisam ga pogodila. Vjetar mi ga je podigao, vidjela sam da ide, ali na žalost, otišao je previsoko. Krivo mi je jer vjerujem da je taj bio pravi, baš mi se sviđao - rekla je Sara kojoj je taj posljednji hitac ipak otvorio vrata finala.
Prije Rima odradila je četiri natjecanja ove sezone, a najbolji joj je hitac bio onaj iz čeških Domažlica (58,89).
- Super se osjećam ove sezone, super treniram, sada mi samo i na tim velikim natjecanjima treba krenuti, trebam to probiti.
‘Gledam naprijed i to je to‘
Ističe da osjeća napredak u odnosu na prijašnjih nekoliko sezona.
- Osjećam da ima "full" puno rezerve, ali nikako da se to pokaže. Postoji napredak, imam rezerve, taj zadnji hitac u kvalifikacijama je bio nekakav pokazatelj, a sad to samo treba sve skupa sastaviti.
Još smo se malo okrenuli tim prošlim godinama. Rezultatski pad je krenuo 2020. u kojoj, doduše, zbog Covida i nije bilo puno natjecanja. Godinu kasnije joj je najbolji hitac bio 60,04, a lani, primjerice, nije uspjela probiti granicu od 60 metara. U tom je razdoblju najprije radila s Norvežaninom Andreasom Thorkildsenom, pa sa slovenskim stručnjakom Gorazdom Rajherom, a danas trenira s Mišelom Žerakom koji joj je i životni partner.
- Pričali smo već sto puta o tome i uvijek se vraćamo na tih zadnjih par godina. Bilo, pa prošlo. Naučiš neke lekcije, digneš se na noge, trudiš se, nema prostora ni za kakvu negativu... Bila sam tamo i nije bilo lijepo. Zato danas guram samo pozitivu, cilj je davati sve od sebe, boriti se i nikada ne odustati. A to što je bilo, bilo je. Gledam naprijed i to je to.
Vidi li u tom pogledu u budućnost i povratak na nekadašnje daljine i rezultate?
- Normalno, pa ne bih danas bila tu da ne vjerujem. Koja bi poanta bila da sam tu ako ne vjerujem u sebe?
Danas guram samo pozitivu, cilj je davati sve od sebe, boriti se i nikada ne odustati
Normu za Olimpijske igre zasad nema, ali dobro stoji na renkingu, a ovo će joj finale sigurno donijeti nove važne bodove.
- Moram zadržati poziciju. Na svakom sam natjecanju išla 2-3 mjesta prema gore, sad imam još finale ovdje, pa državno prvenstvo koje također donosi velike bodove. Ali, pokušavam ne razmišljati o tome, želim se fokusirati samo na bacanje.
Atletika se mora izboriti za svoje mjesto
U posljednje joj je vrijeme baza u Rijeci, članica je tamošnjeg AK Kvarner...
- Tamo sam više-manje kroz zimu zbog dvorane i svih ostalih uvjeta, a kad krene sezona, onda ovisi o putovanjima. Volim biti u manjim gradovima tijekom sezone jer nema toliko stresa.
Tu ljubav prema manjim gradovima nosi iz rodnog Ludbrega...
- Ha-ha, da, to mi je u krvi, nikad to neće izaći iz mene. Mali gradovi su zakon.
Vratimo se još malo u Rijeku? Spominje se obnova Kantride, kakav će utom slučaju biti status atletičara?
- Atletika se mora izboriti za svoje mjesto. Zasad su to sve samo nagađanja, hoće li krenuti obnova ili ne i kada. Ali, koliko sam vidjela, atletika definitivno svoj dom više neće imati na Kantridi, a sad hoće li se itko potruditi da dobijemo atletski stadion u Rijeci, ne znam, čini se da to trenutno nije u planu. Ponekad ni sama nemam gdje bacati, jednom mi se dogodilo da sam morala tražiti gdje ću odraditi trening jer u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji nema zaletišta za koplje.
Rekla sam da jednog dana najprije moram naučiti tenis
U međuvremenu je otkrila ljubav prema još jednom sportu.
- Da, golf mi je postao mali hobi. Zanimljivo mi je to, drugačija vrsta zamaha, malo se igram, ali volim i pratiti golf. Jako je to težak sport, a uvijek je dobro učiti od drugih, iz svakog sporta možeš uzeti neke mentalne sitnice.
Možda se jednog dana poput Tonija Kukoča posveti golfu?
- Možda tek kad odem u penziju, ha-ha. Ali ne, rekla sam da jednog dana najprije moram naučiti tenis - uz smijeh je zaključila Sara.
Dodajmo da smo u kvalifikacijama koplja imali još jednu predstavnicu, 32-godišnju debitanticu Luciju Cvitanović koja je nastup završila na 25. mjestu s 52,66.