Bila je to scena u kojoj je sažeta sva čar i ljepota sporta. Sve one djevojke koje su samo nekoliko minuta ranije stajale na startu s njom okružile su Faith Kipyegon u cilju, bacile joj se u zagrljaj i stvorile klupko iskrene radosti, klupko koje je zajedno slavilo pothvat jedne od njih. Pothvat za anale. Rivalstvo je i u atletici, kao i u svakom sportu, uvijek prisutno, ali prijateljstvo i poštovanje su iznad svega.
Faith Kipyegon (29), čudesna sportašica, supermama, žena za koju ne postoje granice, imala je i prije ovog petka sve argumente da ju se proglasi najvećom trkačicom svih vremena na 1500 metara. Dvaput olimpijska pobjednica, dvaput svjetska prvakinja, još dvaput svjetske doprvakinja... No, nedostajala joj je u životopisu još jedna natuknica koju je tako silno željela, nedostajao je svjetski rekord. U petak navečer stavila je kvačicu i pored tog cilja.
Firenca je ove godine mijenjala Rim kao domaćin tradicionalnog mitinga Golden Gala, a za sjajnu atmosferu nagrađena je svjetskim rekordom na samom kraju programa. Prvim od 1981. kada je današnji predsjednik Svjetske atletske federacije Sebastian Coe u srcu Toskane popravio svoj svjetski rekord na 800 metara.
Ovo je dokaz da je sve moguće
Ubuduće će se Firenca i stadion Luigi Ridolfi pamtiti kao mjesto na kojem se prvi put u povijesti jedna žena na 1500 metara spustila ispod tri minute i 50 sekundi. I napravila je to Faith Kipyegon u velikom stilu. Ideja je bila da dvije “zečice” postave ritam za rezultat 3:54 minute što bi na stazi mokroj od kiše bio sjajan doseg. No, Faith je imala malo veće planove.
Preuzela je vodstvo u pretposljednjem krugu i krenula u čudesnu, pomalo nestvarnu jurnjavu. Podaci da je posljednji krug istrčala za nevjerojatnih 58.81, a završnih 800 metara za 2:00.6 dovoljno će reći. Mješavina sreće i nevjerice na njezinom licu kad je semafor u cilju pokazao 3:49.11 neupitno će ostati jedna od najupečatljivijih slika atletske 2023. godine. Dosadašnji rekord Genzebe Dibabe (3:50.07) popravila je za gotovo čitavu sekundu.
- Nisam očekivala da ću srušiti svjetski rekord. Nadala sam se najboljem rezultatu ove sezone, a ovo mi je došlo kao iznenađenje. Rekla sam dan uoči mitinga da želim istrčati jednu prekrasnu utrku i vidjeti što je moguće. A ovo je bilo moguće. I imam još toga. Radim na tome da trčim još brže od ovoga - rekla je Kenijka nakon najveće utrke u životu.
Imala je nakon toga i jednu posebnu poruku.
- Ovaj svjetski rekord posvećujem svim majkama. On je dokaz da je sve moguće.
Nakon prvog olimpijskog zlata i prvog naslova svjetske prvakinje, Faith je odlučila da je pravo vrijeme da sa suprugom Timothyjem Kitumom, osvajačem olimpijske bronce na 800 m u Londonu 2012., zasnuje obitelj. U lipnju 2018. rodila je kćer Alyn, a vrlo brzo je svim sportašicama koje dvoje trebaju li roditi tijekom karijere pokazala da majčinstvo nije nikakva prepreka. Baš kao što to već godinama dokazuje briljantna jamajčanska sprinterica Shelly-Ann Fraser-Pryce.
- Alyn mi je jako promijenila život. Njeno rođenje je bio sjajan trenutak i uživam biti mama. Ona mi je dodatna motivacija. Život je, naravno, sada drugačiji nego što je bio prije. Trebalo mi je vremena da se prilagodim, da pronađem ravnotežu između majčinstva i profesionalnog sporta. I da, povratak je stvarno težak, ali ne morate gubiti nadu. Sve što trebate učiniti je pobrinuti se da oko vas budu dobri ljudi i pristupiti sportu sa svježim umom, nastaviti dalje, čak i kada je teško. Podsjetite se da ste prije bili dobri u sportu i bit ćete ponovno.
Kipyegon je odrasla na farmi kao osmo od devetero djece u obitelji. Prvi sport bio joj je nogomet, ali sve se promijenilo kada je u školi s 14 godina upoznala atletiku. Nastavnik tjelesnog organizirao je utrku na jedan kilometar, a malena Faith je ostavila sve 20 metara iza sebe.
Nakon Pariza na 5000 metara
Prvo međunarodno natjecanje bilo joj je Svjetsko prvenstvo u krosu 2010. u Bydgoszczu, gdje je sa 16 godina i trčeći bosa završila četvrta u juniorskoj utrci i bila dio kenijske ekipe koja je osvojila zlato. Godinu kasnije u Punta Umbriji osvojila je i pojedinačno juniorsko zlato, ponovno trčeći bosa, a nekoliko mjeseci kasnije postala je i svjetska mlađejuniorska prvakinja u disciplini koja će je proslaviti - na 1500 metara.
I u godinama koje su slijedile nastavila je napredovati velikim koracima, postala je i svjetska juniorska prvakinja, a na svojim prvim Olimpijskim igrama, u Londonu 2012., završila je na šestom mjestu sa samo 18 godina. Tri godine kasnije u Pekingu je osvojila svjetsko srebro, svoju prvu veliku seniorsku medalju, i time je zakotrljala priču koja traje i dalje. Od 2019. je trenira Patrick Sang, stručnjak koji vodi i svjetskog rekordera u maratonu Eliuda Kipchogea.
Zajedno stvaraju nove velike planove. Za početak je “na nišanu” treće svjetsko zlato, ovog ljeta u Budimpešti, potom i treće olimpijsko, dogodine u Parizu, a nakon toga bi mogli slijediti novi izazovi.
- Nakon Pariza ću se okušati na 5000 metara, a onda možda krenuti i prema maratonu. Već sljedeći tjedan ću na mitingu u Parizu trčati 5000 m da vidim koliko mogu, a nakon OI bih se mogla prebaciti na tu disciplinu jer je jako volim - najavila je kraljica kraljevske atletske discipline.