Buzet, pitoresktni istarski gradić, više od četiri desetljeća sredinom rujna pohode automobilistički fanovi, koji na djelu žele vidjeti najbolje europske asove jedne od kultnih auto utrka “Buzetski dani”, da bi posljednjih desetak godina i lipanj postao mjesec okupljanja jedne nove generacije zaljubljenika brzina, na dijelu iste dionice od Mosta do Penečići - propulzivne i još uvijek mlade discipline “formula driver”. Ali u stilu poznate reklamne izreke “ni to nije sve”, posljednje se desetljeće nametnula jedna sjetna manifestacija koja u srži nema natjecateljski karakter.
Od 2014. godine, kada nas je u studenom napustio legendarni istarski automobilist na čiji lik i djelo, točnije automobilističku karijeru i toplinu kojom je zračio tijekom svoje plodonosne 73 godine života, uspomene ne blijede, otvorila se stranica povijesti. Jedanaesta je godina otkako je umro Ivan Đani Šverko, rođeni Buzećan, začetnik automobilističke scene u ovom istarskom gradiću koji, ne bez razloga, nazivamo hrvatskom automobilističkom prijestolnicom. Dokaz da sjećanja na velikog čovjeka i trofejnog hrvatskog automobilističkog internacionalca ne blijede je netom održani 11. “In Memoriam Ivan Đani Šverko”.
Punih 70 godina od prvog ‘fiće’
Buzetska Ulica II Istarske brigade pretvorila se u svojevrsnu Aveniju oktana. Bili su izloženi svi automobili kojima su štovatelji Đanijeva lika i djela željeli pokazati da legenda ostaje vječna, da ono čime je zračio za života u sjećanjima neće tako lako izblijediti.
U Buzet je pristiglo 50-ak povijesnih automobila, među kojima je dvije trećine bilo iz ergele Fiata, Zastava, popularnih “fića” svih godišta i izvedbi, modela, boja i registracija, predvođenih Abarthima kakve je na stazama širom Europe vozio i Đani Šverko. I ove su godine stigli brojni vlasnici povijesnih automobila iz raznih krajeva Hrvatske, ali i Slovenije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Austrije, Švicarske, Srbije... A sve to upravo u danima kada je prije 70 godina proizveden prvi “fićo” u kragujevačkim Zavodima Crvena zastava, ali isto tako i 40 godina otkako je posljednji u tadašnjoj državi “sišao” s proizvodne trake.
Nakon jutarnje kavice, lagane okrijepe, za koju se pobrinuo organizacijski tim predvođen Đanijevom kćeri Milom Šverko, uslijedio je, praktično pred vratima Spomen doma i Šverkove memorijalne sobe, pored obiteljskog doma i rodne kuće, protokolarni dio otvorenja ovogodišnjeg Memorijala.
Pred impozantan skup prijatelja i znanaca, Đanijevih štovatelja, stalo je troje ljudi, prije svega Mila Šverko, te Damir Kajin, gradonačelnik Buzeta, i Branko Bašić, trofejni automobilistički as, najdugovječniji direktor jedne utrke u Hrvatskoj, upravo spominjane, domicilne, buzetske.
- Zahvalna sam svima koji gaje uspomenu na mog oca, na sve vas koji ste i ove godine u velikom broju stigli u Buzet. Ponos, tuga, ali i velika sreća što se ponovo svi okupljamo u rodnom domu moga oca. Iskreno sam zahvalna, među ostalima dvojici ljudi koji od same ideje Memorijala, do realizacije svakog dosadašnjeg susreta sudjeluju s puno ljubavi i sjete, a to su Grga Dulabić iz Münchena i Hrvoje Ćubelić iz Rijeke. Hvala što nas podržavaju i Grad Buzet i Turistička zajednica grada Buzeta - skromno je poručila Mila Šverko.
Buzetski gradonačelnik Damir Kajin tek s nekoliko znakovith riječi označio je početak cjelodnevnog programa i kazao:
- Legende ne umiru, one žive, zajedno s njima prenosi se uspomena na jedno razdoblje. Danas smo ovdje da se prisjetimo našeg dragog Đanija i njegova lika, djela, ponosa na Buzet i Istru, na sve njegove sportske i ljudske uspjehe.
Među automobilima naše prošlosti, među sudionicima susreta u razgovoru o nekim davnim i lijepim danima dalo se vidjeti niz istaknutih automobilista, što Buzećana, što onih koji ne propuštaju niti jedan oktanski spektakl. Imali su što kazati i Silvano Vivoda, Dubravko Bošnjaković, Zvjezdan Nežić, Serđo Šverko, Marino Ivančić, Valter Dessardo...
Sve veći broj sudionika
Duga kolona povijesti na kotačima od Narodnog sveučilišta Augustina Vivode uputila se prvo do buzetskog starogradskog groblja, vječnog počivališta Đanija Šverka, uz koje su položeni cvijeće i svijeće. Uslijedila je potom tradicijska vožnja dionicom buzetske brdske staze od Mosta do Sv. Svetih i Peničića, staze koju je osobno Đani počasno provezao u prvoj buzetskoj utrci 5. rujna 1982., prvi u Formuli VW kojom je netom prije postao i ondašnjim državnim prvakom. Posjetilo se i Roč, potom vratilo u Buzet na zajednički ručak, druženje i nezaobilaznu podjelu zahvalnica sudionicima jedinstvenog oktanskog memorijala.
Prolazi tako još jedan studeni u znaku “škorpiona”, zaštitnog simbola Memorijala, koji iz godine u godinu raste i okuplja sve veći broj štovatelja legende. Znano je naime, da je svoje najveće sportske uspjehe Đani Šverko ostvario upravo u jednom “Abarthu 1000 TCR”, kakvog restauriranog i sređenog, vjerodostojno onom kojim je pobjeđivao, ljubitelji brzina i štovatelji oktanskih velikana, mogu vidjeti tijekom cijele godine u Spomen sobi rodne kuće samog Šverka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....