"Više od broja" je hashtag koji je kružio društvenim mrežama nakon što je jučer Marc Marquez osigurao svoj sedmi naslov u MotoGP klasi. I mora se priznati, u te tri riječi savršeno je sažeta priča o jednom od najvećih sportskih pothvata u povijesti. Postignuće usporedivo s povratkom Nikija Laude 1976. godine kada je gorio u svom Ferrariju i skoro izgubio život, da bi titulu te godine izgubio u posljednjoj utrci, a na sami vrh se vratio već iduće sezone osvojivši svoj drugi naslov u karijeri. Ili povratak Rafaela Nadala nakon operacije stopala 2021. godine kada je iduće godine osvojio Australian Open i Roland Garros.
Međutim, prije nego što prijeđemo na Marquezovu priču, važno je napomenuti da je Španjolac i prije ove titule već bio veliki šampion. Svoju prvu titulu osvojio je već u svojoj prvoj sezoni 2013. godine, a u prvih sedam sezona u prvenstvu osvojio je šest naslova prvaka. Samo 2015. godine naslov je osvojio Jorge Lorenzo, ostalo je sve pripalo Marquezu u tom periodu.
Onda je došla 2020. godina i nakon odgođenog starta sezone druga utrka vozila se u Španjolskoj na stazi Jerez. Tijekom 21. kruga sišao je sa staze, pao i tijekom pada motocikl ga je udario u ruku i slomio mu nadlaktičnu kost. Jako rijetka ozljeda u ovom sportu, a neki ju zovu i ‘majkom svih ozljeda‘ zbog velikih sila koje prolaze kroz ruke i ramena vozača dok prenose težinu s jedne strane motocikla na drugu u zavojima. Operiran je dva dana kasnije, a na stazu se vratio već sljedeći vikend, ali se povukao nakon kvalifikacija. Uslijedile su velike komplikacije, a sam Marquez je to opisao kao najveću grešku u njegovoj karijeri koju je napravio iz ponosa.
Tijekom pokušaja povratka normalnom životu pukla je titanijska pločica koju su mu ugradili, što je zahtijevalo drugu operaciju, a nekoliko mjeseci kasnije i treću zbog infekcije koja se razvila. Nakon devet mjeseci, u travnju 2021. godine, vratio se na stazu u Portugalu. Unatoč i dalje prisutnim problemima sa snagom i pokretljivošću ruke, uspio je ostvariti tri pobjede u toj sezoni. Međutim, problemi su bili preveliki jer mu je kost bila više od 30 stupnjeva izvan normalne rotacije, što je uzrokovalo potrebu i za četvrtom operacijom na ruci 2022. godine. Još jednom je propustio većinu sezone te se vratio tek na posljednjih šest utrka.
Dok se sve to događalo, Honda, s kojom je bio od početka svoje karijere, polako je počela zaostajati. Motocikl je bio sve sporiji, a glavne zvijezde u momčadi nije bilo kako bi im pomogla u razvoju. Kada se 2023. godine Marquez napokon vratio voziti cijelu sezonu, dočekao ga je jako loš motocikl. Španjolac se trudio izvući maksimum, ali često bi prelazio granicu i padao, što je donijelo novu ozljedu ruke i novu operaciju. Bila je to prva godina u kojoj je Marquez vozio sve utrke, a da nije ostvario nijednu pobjedu. Također, nakon dva pada 2021. i 2022. godine imao je problema s dvostrukim vidom.
Zatim je uslijedio možda i najvažniji potez u njegovoj karijeri. Odlučio je napustiti Hondu na kraju sezone i otići u Gresini, koji je satelitska momčad Ducatija. Iako je nedostajalo malo konzistentnosti, Marquez je pokazao bljeskove svoje brzine i nagovijestio da je povratak u pravu formu jako blizu. U drugoj polovici sezone upisao je tri pobjede za momčad Gresinija, a onda je na potezu bila tvornička momčad Ducatija. Francesco Bagnaia je imao svoje mjesto, dvostruki prvak 2022. i 2023. godine, ali je bilo pitanje tko će mu biti momčadski kolega. Izbor je pao na dvojicu. Jedan je bio Marquez, a drugi je bio Jorge Martin koji je vozio za Pramac, drugu satelitsku momčad Ducatija, koji je te sezone Bagnai uzeo naslov prvaka. Čelni ljudi talijanske momčadi su se odlučili za Marqueza i pokazat će se kako nimalo nisu pogriješili.
Španjolac je složio jednu od najdominantnijih sezona u povijesti i vratio se na vrh nakon 2184 dana. Osvojio je sedmi naslov prvaka, izjednačio se s Valentinom Rossijem, a samo Giacomo Agostini ima više s osam titula. Nije mogao suzdržati emocije nakon što je prošao linijom cilja kao drugi u nedjeljnoj utrci, što mu je matematički bilo dovoljno za osiguranje naslova. Pa i tko bi ga krivio nakon svega što je prošao?
- Nisam znao za ovaj hashtag ‘više od broja‘. Za mene, ovo je više od titule, već sam rekao prije nego što sam je osvojio, to je najteži izazov u mojoj karijeri. Kad si na vrhu planine i svaki vikend osvajaš utrke i prvenstva, onda kad padneš, udarac je puno teži. Ne sletiš na tlo, ideš pod zemlju. Prije šest godina nisam znao što je patnja. Kada provedeš četiri godine s četiri različite operacije na ruci, može biti zahtjevno. A onda sam u tom postupku slomio još jednu kost i dva puta imao dvostruki vid. Bilo je jako teško - rekao je Marquez nakon osvajanja naslova i nastavio.
- Pokušao sam se kontrolirati, ali sam očekivao neke emocije. Čak i prije utrke bilo je teško disati. Kad počneš plakati, teško je disati. Nisam plakao, ali bilo je nemoguće disati na dobar način. Nisam mogao kontrolirati emocije. Čak i u posljednjem krugu plakao sam unutar kacige i bilo je teško čak i vidjeti točke kočenja. Obično nikad nisam plakao kad bih osvojio naslov... Ali snovi se ostvaruju. Najteži izazov moje karijere je završen. Tijekom ovih posljednjih godina borio sam se protiv mnogo, mnogo stvari. Ali najteže je bilo boriti se protiv Marca, bilo je Marc protiv Marca. Jedan Marc je govorio jedno, drugi Marc je govorio drugo. Jedan Marc je rekao ‘stani‘, drugi Marc je rekao ‘nastavi‘. Ali na kraju sam pokušao slijediti svoj instinkt, dati 100%, nikad ne odustati i pokušati. Zatvorili smo krug u Japanu, gdje sam osvojio svoju posljednju titulu... Na postolju su bili moj Ducati i moja Honda. Dakle, savršen način za osvajanje naslova - zaključio je Marquez.
Marquez je ove godine pobijedio u 11 od 18 utrka, s tim da jednu nije završio, a od preostalih šest samo jednu je završio izvan prva tri mjesta. Postavio je rekord kao vozač s najviše uzastopnih pobjeda s Ducatijem - sedam od Aragona do Mađarske ove godine. Također je prvi vozač koji je ostvario sedam dvostrukih pobjeda (pobjede u sprintu i GP utrkama) zaredom, također od Aragona do Mađarske. Osvojio je svoju 14. pobjedu s Ducatijem u Misanu, izjednačivši se s Andreom Doviziosom na trećem mjestu liste najuspješnijih Ducatijevih vozača u MotoGP-u, iza Francesca Bagnaie (30 pobjeda) i Caseyja Stonera (23).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....