Puno nam je toga nenormalnoga donijela ova pandemijska godina, promijenila nam je svima živote, ali promijenila je i poredak u mnogim sportovima. U redu, Lewis Hamilton je nastavio dominaciju u Formuli 1, ali pomalo u sjeni njegova sedmog naslova svjetskog prvaka, kojim je izjednačio rekord Michaela Schumachera, prošli je vikend ostala još jedna važna vijest iz automoto podneblja, vijest da je svijet dobio novog MotoGP prvaka.
Španjolac Joan Mir, 23-godišnjak iz Palma de Mallorce, 27. je vozač u povijesti koji je došao na tron u kraljevskoj motociklističkoj klasi. U španjolskom nizu koji traje već devet godina, dvaput je prvak bio Mirov sugrađanin Jorge Lorenzo, a čak šest puta Katalonac Marc Marquez. Mir je donio prvi naslov Suzukiju još od 2000. godine i Kennyja Robertsa, te ujedno prekinuo naizmjeničnu vladavinu Yamahe i Honde koji je trajala od 2008.
Brojni stručnjaci Mira nazivaju najvećim iznenađenjem u povijesti MotoGP-a, a kada pogledate način na koji je došao do naslova, bit će vam jasno i zašto. Dečko s Baleara je, naime, Sveti gral motociklizma dotaknuo sa samo jednom pobjedom ove godine i to ostvarenom tek u 12. od ukupno 14 utrka u ovoj skraćenoj korona-sezoni. Baš ništa na samom početku godine nije dalo naslutiti da bi se Mir mogao prometnuti u ozbiljnog kandidata za naslov, pogotovo nakon što je u prve tri utrke imao dva odustajanja i jedno peto mjesto.
Prva i jedina pobjeda
No, malo po malo počeo je krčiti put prema vrhu, a glavni materijal od kojeg je sastavio svoju šampionsku krunu bila je konstantnost. Tri druga, dva treća i jedno četvrto mjesto doveli su ga na vrh nakon desete utrke sezone, Velike nagrade Teruela. Kumovale su tome i brojne pogreške suparnika - Fabio Quartararo je, primjerice, dotad već imao tri pobjede, ali i niz slabih plasmana.
Na Velikoj nagradi Europe Mir je napokon došao i do prve pobjede u karijeri kojom je učvrstio vodstvo u ukupnom poretku, a samo tjedan dana kasnije na istoj je stazi u Valenciji sedmim mjestom osigurao naslov.
- Borio sam se za ovo čitav svoj život. U ovom se trenutku ne mogu ni smijati ni plakati - u nevjerici je pričao slučajni junak korona-sezone.
Pitate se zašto u ovoj priči nema Marca Marqueza (27), šesterostrukog prvaka i vladara MotoGP-a u posljednjem desetljeću? Katalonac se razbio u uvodnoj utrci sezone u Jerezu, slomio desnu ruku i završio na operaciji koja ga je udaljila sa staze. Mnogi su skloni Mirovu titulu gledati s podcjenjivanjem jer je osvojena u izostanku najboljeg, ali novi prvak, kojem je ovo bila tek druga sezona u elitnom razredu, ima za sve njih poruku.
- Ljudi koji to govore ne znaju ništa o motociklizmu. Marca nitko nije oteo, bio je s nama na prvoj utrci, riskirao je jer je želio pobijediti i osvojiti prvenstvo i napravio je pogrešku koja ga je koštala sezone. To je to. Je li zbog toga moj naslov manje vrijedan? Onda su manje vrijedni i svi vozači u povijesti koji su do naslova došli jer je netko od favorita pao. Padovi i ozljede su dio ovog sporta i ne mislim da to umanjuje moju titulu. Uostalom, nešto slično se dogodilo i Marquezu kad je osvojio prvi naslov, a Dani Pedrosa i Jorge Lorenzo su bili ozlijeđeni.
Joan Mir je kao klinac obožavao role i skateboard, ali prava su mu ljubav od malih nogu bili motocikli. Već sa šest godina je dobio prvi koji je vozio pod budnim okom svoga oca. Na ulazak u natjecateljske vode svakako je utjecao i rođak Joan Perello koji se također bavi motociklizmom, a Mir je njemu u čast također uzeo broj 36. Ozbiljnim treninzima počeo se baviti u školi koju vodi Chico Lorenzo, otac trostrukog MotoGP prvaka Jorgea.
No, Mir uvijek kao svoga motociklističkog uzora ističe legendarnog “Il Dottorea” Valentina Rossija, jednog od najvećih vozača u povijesti, čovjeka koji i dalje prkosi vremenu i ne da se sa staze ni u 42. godini. Zanimljivo je da je Rossi svoj prvi naslov u velikoj karijeri (do 125 ccm) osvojio 31. kolovoza 1997., samo dan prije nego što je u Palmi rođen Joan Mir.
A ako mu je Rossi uzor u motociklizmu, sportska i životna inspiracija mu je, pogađate, najveći sin Mallorce - Rafael Nadal.
- Ako postoji netko kome se divim zbog njegova ponašanja, to je Rafa. Prava super-zvijezda od koje možemo naučiti mnoge vrijednosti.
Mir je vrlo rano počeo pokazivati veliki talent, vozio je različita natjecanja za mlađe kategorije i napredovao stepenicu po stepenicu. Ono što je, međutim, nevjerojatno jest da ga prije samo pet godina nije htjela uzeti nijedna momčad u Moto3 klasi. Mir je godinu ranije bio doprvak u Red Bull Rookies Cupu i pokušavao je pronaći poslodavca u Moto3 svijetu, ali svi su ga redom odbijali jer nije imao sponzora i novac kojim bi si kupio mjesto.
- Obišao sam sve momčadi i nitko ga nije htio. Njegovi roditelji nisu imali novca i nismo imali za ponuditi ništa osim vozačeva talenta. Napokon smo skupili neka sredstva i uspio sam ugurati Joana u jednu od najslabijih momčadi, Leopard Racing, koja ga je uvrstila u svoj sastav za CEV Moto3 juniorsko Svjetsko prvenstvo - prepričao je Mirov agent Paco Sanchez.
Bez pole-positiona
Unatoč tome što je imao slabiji motocikl od većine konkurenata, Mir je te sezone skupio četiri pobjede i ukupno sedam postolja i završio prvenstvo na četvrtom mjestu. Donijelo mu je to iste godine i debi u Moto3 klasi kad se ozlijedio Hiroko Ono. No, tek je sljedeće sezone ugrabio stalno mjesto, ostvario prvu pobjedu i završio sezonu na petom mjestu. Već 2017. je dominirao u klasi, u 18 utrka je ostvario deset pobjeda i 13 postolja i osvojio prvi naslov svjetskog prvaka.
Osiguralo mu je to prelazak u Moto2 klasu u kojoj se zadržao samo jednu sezonu (šesto mjesto) i već 2019. je bio u MotoGP-u. Sezonu u Suzukiju završio je bez pobjede i postolja, na 12. mjestu ukupnog poretka. Tko bi u tom trenutku pomislio da će samo 12 mjeseci kasnije biti svjetski prvak? Prvak sa samo jednom pobjedom i bez ijednog pole-positiona. No, može li itko reći da nije zaslužio?