Adrien Fourmaux

 INSTAGRAM
NEOBIČNE NEVOLJE

Francuz treba podsjetnik da ne zaboravi - disati! ‘Sada radim manje grešaka, tko zna, možda sam nešto otkrio‘

Ayrton Senna svojevremeno je nedisanjem ‘oštrio ostala osjetila‘
Piše: Ivan JelkićObjavljeno: 22. srpanj 2022. 14:23

Ne postoji unisoni stav tko je najbolji vozač Formule 1 u povijesti iz jednostavnog razloga što je, bez obzira na brojke i razne statistike, nemoguće uspoređivati različite ere u kojima su "kandidati" vozili. Iz istog ili sličnog razloga, jednako tako traje i debata koji je najbolji jedan krug u F1 povijesti.

Imaju tu svoje argumente i Michael Schumacher, Fernando Alonso, Sebastian Vettel, Keke Rosberg, Graham Hill, Niki Lauda, Lewis Hamilton i brojni drugi. Jer svima se njima dogodilo da im je baš "sjeo" jedan krug u jednom trenutku, na bilo kojoj stazi. Neki će se pri tome odmah sjetiti Ayrtona Senne i njegovog magičnog kruga u Donington Parku 1993. kada je krenuo u utrku kao četvrti, na startu pao i na peto mjesto, a onda do kraja prvom kruga utrke već bio u vodstvu. U tom čudesnom plesu po mokroj stazi u slabijem bolidu (McLaren) od suparnika, prestizao je i Alaina Prosta i Damona Hilla (Williams) i Schumachera (Benetton) te je zato dobio jednostavan epitet - Božanski krug.

- Ne možeš prestići 15 automobila po sunčanom vremenu, ali možeš ako pada kiša - jedan je od Senninih citata.

No, tu je i Brazilčev krug iz kvalifikacija Monte Carla 1988. godine, koji je jednako tako fascinantan, ako ne i još dojmljiviji. U jurnjavi između metalnih ograda klaustrofobičnim ulicama Kneževine, Senna je "nabio" Profesora Prosta, koji je vozio potpuno isti bolid, za skoro čak sekundu i pol. Zanimljivo je bilo kasnije objašnjenje kako mu je uspjelo: držao je dah kroz cijelih minutu, 23 sekunde i 998 tisućinki, koliko je trajao krug. Smatrao je, naime, da mu nedisanje izoštrava ostala osjetila.

Senna je, inače, bio inovator po korištenju sportskog psihologa, imao ga je prije bilo tko drugi u Formuli 1, prakticirao je meditaciju i posebne tehnike disanja tijekom vožnje, sve kako bi pronašao još fragment sekunde da bi bio još brži.

Ako je doista i izdržao cijeli taj krug u Monte Carlu u jednom dahu i zbog toga vozio kao da nije s ovoga svijeta, očito pored bolida, guma, svakojakih krilaca te vozačkog umijeća, eto, i disanje može biti važno u auto-utrkama.

Otkrio je to sada i Adrien Fourmaux, aktualni francuski relijaš, koji je doduše otišao u drugom smjeru. On je, naime, ljubitelj čestog i dubokog disanja ili bi barem htio biti. Jer, dok je analizirao svoje vožnje na WRC utrkama utvrdio je kako tijekom brzinskih ispita diše neredovito i nepravilno, što se reflektira na njegove rezultate.

- Shvatio sam gledajući posljednje utrke da, zapravo, ne dišem, pa kada nestane kisika za mozak to može uzrokovati gubitak koncentracije i fokusiranosti. Zato posebno radim na tom dijelu vožnje, dakle da puno dišem i čini mi se da pomaže - rekao je Francuz (27), koji vozi za Fordov M-Sport, nakon nedavne utrke za SP u Estoniji.

- Mislim da mi čak i lice na kraju brzinca izgleda bolje nego što je to bilo u ranijim utrkama. Dakle, možda sam našao nešto zanimljivo.

Otišao je Fourmaux i korak dalje pa je zbog svoje zaboravljivosti da diše, koliko god to smiješno zvučalo, zatražio od svog suvozača Alexandrea Corije da ga povremeno podsjeti. Da treba disati.

- Stavili smo to u svoj radar, odnosno u bilješke o ruti kojom vozimo. Ako je negdje dugačka ravna dionica, onda mi Alexander ima vremena reći "diši". Doista nekad zaboravim, pa kad čujem da mi to kaže pomislim "o, da..." i počnem s dubokim udisajima.

Zvuči vam kao jedan od viceva o plavušama?

Također, prije starta samog brzinskog ispita, Fourmaux sada ima obaveznu rutinu - duboki udisaji, duboki izdisaji. I tako tri minute, da akumulira malo kisika.

- Mislim da to doista pomaže jer mislim da sam napravio manje grešaka nego li inače. Vidjet ću kako će biti na relijima koji dolaze - zaključio je Fourmaux.

Senni je (ne)disanje pomoglo, ali to je na jedan krug, na minutu i pol, dok je kod Fourmauxa i relija priča posve drugačija. Klasični brzinci potraju i po 10-15 minuta, toliko ne može držati dah, osim ako nije Budimir Šobat. To je, naime, Hrvat koji drži Guinessov (svjetski) rekord za nedisanje. Pod vodom je prošle godine između dva udisaja izdržao nevjerojatne 24 minute i 37 sekundi.

No, tko zna, ako Fourmaux ispraksira vježbe disanja, možda već sljedeće godine u Hrvatskoj svojim vožnjama svima - oduzme dah.

Linker
14. svibanj 2024 19:53