Vjerojatno nema niti jednog velikog sportaša ili sportašice čiji uspjesi nisu objašnjavani time što imaju “jaku glavu”. Baš kao što je većina neuspjeha ili nerealiziranih karijera u raščlambama zašto je ispalo tako kako je ispalo imala rečenice poput “šteta što mu glava nije bila na razini talenta”. Koliko je samo priča o sportašima koji su brži, bolji, jači na treninzima, ali ni blizu toga kad se doista računa. Glava je često, da ne kažemo uvijek, ključ uspješnih priča, a priznati kako glava nije uvijek onako jaka kako to izgleda izvana tema je o kojoj se (pre)malo pričalo u sportu.

Posljednjih godina se to mijenja i sve je više sportaša koji otvoreno govore o mentalnim problemima s kojima se su susretali tijekom karijera ili se s njima i dalje bore. Pritom, progovorili su i govore i dalje i neki od najvećih kao što su Michael Phelps, vlasnik čak 28 olimpijskih medalja od čega 23 zlatne ili Simone Biles, čudesna gimnastičarka sa 7 zlatnih i ukupno 11 olimpijskih odličja. Progovorili su i Lindsey Vonn, Ian Thorpe, Naomi Osaka, Noah Lyles, Mark Cavendish, Amanda Beard, Jerry West, Oscar de la Hoya...

Lista je jako dugačka i koliko god nije dobro što su se morali boriti i izboriti s većim ili manjim mentalnim problemima, jako je dobro što su odlučili o tome govoriti javno jer onome tko se nalazi u sličnoj situaciji to itekako može pomoći. Nemojmo se zavaravati, od vrhunskih sportaš(ic)a očekujemo da uvijek budu najjači, neslomljivi, nikad uplašeni, a oni koji su progovorili pokazali su da ni najjači i najveći nisu pošteđeni straha, dvojbi, nesnalaženja, a nekad to ide i tako daleko da se razmišlja i o samoubojstvu kao što je otvoreno priznao Michael Phelps.

Utrkivanje od šeste godine

Sedmerostruki svjetski prvak u Formuli 1, Britanac Lewis Hamilton (39), posljednji je u nizu koji je otvoreno progovorio o borbi s depresijom koja prati od kad je bio klinac...

- Kad sam bio u 20-im godinama imao sam neke doista teške faze, ali s mentalnim zdravljem se borim kroz cijeli život. Depresija me prati od ranih godina, od 13., čini mi se. Mislim da je to bila posljedica pritiska utrkivanja i muke u školi. Zlostavljanja. I nisam imao nikoga s kim bih mogao pričati o tome - rekao je u intervjuu za The Sunday Time.

LILLIAN SUWANRUMPHA Afp

Hamilton se počeo utrkivati već kao 6-godišnjak, njegov otac je porijeklom iz Grenade, majka je Britanka i kao dijete mješovite rase nije izbjegao zlostavljanja zbog boje kože.

- Nije se moglo pobjeći od toga. Doživite to u školi, u parkovima, šećući gradom. Nisam to razumio, a moji roditelji nikada nisu razgovarali sa mnom o tome. Nikada nisu objasnili što se događa. Moj tata je samo rekao “drži glavu dolje, budi čvrst, ne govori ništa, samo ih pobijedi na stazi, to je sve što možeš”.

Hamilton je u Formuli 1 debitirao 2007., postavši prvi crni vozač u seriji. U međuvremenu je sedam puta bio svjetski prvak i tako izjednačio rekord Michaela Schumachera, rekorder je i po broju pobjeda (105), postolja (201)... I sve to bez obzira na “unutrašnje demone” s kojima se godinama borio. Samo je jednom, kaže, potražio stručnu pomoć.

- Razgovarao sam s jednom ženom, prije puno godina, ali to nije bilo baš od neke pomoći. Volio bih pronaći pravu osobu.

U međuvremenu, pomagao si je sam, čitajući knjige o ovoj temi, otkrivši kako mu “povlačenje u osamu”, daleko od buke trkališta i pritiska medija i navijača odgovara, a neizravno mu je pomogla i pandemija koronavirusa tijekom koje je usvojio rutinu kojom se najbolje bori protiv depresije...

- Počeo sam se buditi u 5 ujutro kako bih meditirao prije odlaska na trčanje. U početku bih se borio da smirim svoj um, ali to je stvarno sjajan način da stupim u kontakt sa samim sobom, svojim unutarnjim osjećajima, da razumijem što mogu učiniti.

Nema tu čarobnih štapića, nema prekidača koji stisneš i prebaciš se iz depresivnog stanja u “normalno”, ali Hamilton je očito po putu pronašao ono što njemu čini dobro.

- Učite o stvarima koje su vam prenijeli roditelji, primjećujete obrasce, kako reagirate na stvari, kako to možete promijeniti. Ono što me moglo ljutiti u prošlosti, danas me ne ljuti.

U mladosti bez ravnoteže

Redovita meditacija i trčanje postali su osnova njegove strategije mentalnog zdravlja, “alati” koji mu pomaže da se osjeća dobro u svojoj koži. A kad je u pitanju njegovo fizičko stanje i vozačko umijeće reći će kako nikad nije bio bolji...

LILLIAN SUWANRUMPHA Afp

- Iskreno, trenutno se osjećam zdraviji nego što sam ikada bio. Fizički i mentalno. Moje vrijeme reakcije je još uvijek brže nego kod mladih momaka i bolji sam vozač nego što sam bio s 22 godine - rekao je i pojasnio u čemu je bolji:

- Nekad sam bio samo mlad, energičan i nemilosrdan, ali bez finoće, bez ravnoteže. Nisam znao kako biti timski igrač, kako biti vođa. Biti dobar vozača nije samo pitanje brzine, nego da budeš kompletan kao vozač. Kad proučavam legende, oni su raspoređeni unutar malih postotaka, tako da je to cijeli paket - što nam oni govore, za što se zalažu - i to je ono u što se ja ugledam. Proučavam Ayrtona Sennu i Nelsona Mandelu i spoj njih dvojice je ono kakav čovjek želim biti.