Sljedeća sezona Formule 1 bit će siromašnija za jednog od velikana ovog sporta i vozača koji je obilježio jednu F1 eru, Sebastiana Vettela. Nijemac je odlučio na isteku 2022. spustiti zastor na trofejnu karijeru u kojoj su kočopere četiri titule prvaka, 53 pobjede, 122 postolja, 57 najboljih startnih mjesta, a sve su to brojke koje ga svrstavaju među najuspješnije vozače svih vremena u F1.

- Volim ovaj sport, ali uz život na stazi postoji također i onaj izvan trkališta. Biti vozač utrka nikada nije bio moj jedini identitet - rekao je Vettel u oproštajnoj video-poruci.

- Prepustiti se svojoj strasti prema utrkivanju više ne ide uz želju da budem dobar otac i suprug.

Inače, da bi objavio oproštajnu poruku Vettel je otvorio svoj prvi profil na nekoj od društvenih mreža, jer od njih je zazirao i nikada se nije pojavljivao na njima. I to je jedna od malih crtica koja će reći kakav je tip 35-godišnji Nijemac koji je posljednjih sezona svojim ponašanjem, stavovima i djelima doista pokušavao navijačima i javnosti proširiti vidike izvan same Formule 1 i sve se više bavio društvenim i ekološkim temama.

- On je možda najosvješteniji po pitanju toga kakav utjecaj mi kao F1 vozači imamo i kako možemo tu našu platformu iskoristiti - opisao ga je Lewis Hamilton, jedan od njegovih najdugovječnijih rivala.

Pregršt aktivnosti

Vettel je u posljednje vrijeme sve glasnije koristio svoj status i prepoznatljivost kako bi govorio o pravima žena i LGBTQ zajednice, bio je među prvima koji su pristali na klečanje u znak borbe protiv rasne nejednakosti, u Kanadi je nedavno prilično oštro izvrijeđao tamošnje vlasti zbog “izazivanja ekološke katastrofe eksploatacijom katranskog pijeska radi dobivanja nafte”, ali lani je nakon utrke na Silverstoneu proveo sate i sate pomažući u skupljanju otpada i smeća koje su gledatelji ostavili po tribinama... Prošle godine također, dok su neki vozači tjedan između dviju utrka u Austriji iskoristili za vožnje na jet-skiju ili igrali golf ili otišli jednostavno kući na par dana, Vettel je svoje slobodno vrijeme iskoristio kako bi s djecom iz lokalne škole izradio hotel za pčele u obliku F1 bolida, a onda još pred utrku medijima dijelio paketiće sa sjemenjem biljaka prikladnih za pčele.

Na koncu, nije se sramio za sebe reći da je licjemjer jer žestoko zagovara smanjenje emisije CO2 i stakleničkih plinova, a s druge strane bavi se oktanskim sportom koji, prije svega zbog stalnih putovanja okolo po svijetu i transporta ogromne količine opreme zrakoplovima, koji su daleko najveće “štetočine”, ostavlja veliki karbonski otisak u Zemljinoj atmosferi.

- Da, to me čini licemjerom, no neke stvari su pod mojom kontrolom, a neke nisu. Moja strast je voziti utrke i obožavam svaki put kada sjednem u bolid, ali kada sam izvan njega postavljam si svaki dan pitanje “je li ovo treba raditi, putovati okolo svijetom i uništavati resurse?”

Troje djece

Uostalom, i sada je rekao da je osnovni razlog što napušta Formulu 1 taj što želi više vremena provesti uz troje djece i suprugu Hannu, ljubav još iz školskih dana, ali da je veliki utjecaj imala i ekologija.

- Nažalost, klimatska kriza dio je naših života, nitko ne može pobjeći od nje. Svi se moramo suočiti s tim problemom jer to je najveći izazov koji nas čeka. Želja za promjenama mora biti puno snažnija i mora dovesti do djelovanja odmah danas jer više ne možemo čekati. Kada spoznaš cijelu sliku, teško je skloniti pogled i zato se meni moj posao, za koji se troši puno fosilnih goriva, počeo manje sviđati.

Upravo takvi primjer najbolje će posvjedočiti koliko se Vettel okrenuo spašavanju planeta, a da je čak u međuvremenu i njegova vozačka karijera otišla u drugi plan. Po mnogima već tri-četiri godine Vettel je sve manje sličio na vozača koji je tako imperijalistički vladao F1 svijetom od 2010. do 2013. kada je pokupio četiri uzastopna naslova prvaka. U odnosu na to doba, on je danas možda drugačija osoba, s drugačijim prioritetima, shvaćanjima i pogledima na svijet, ali nema sumnje da je danas on potpuno drugačiji vozač. Nažalost, slabiji.

Samo povremeno bi pokazivao bljeskove nekadašnje briljantnosti, a sve su se više uz njega lijepile greške, podbačaji i loše ozračje zbog čega će njegova ostavština biti u najmanju ruku kompleksna. Nije sporno da je velik vozač, ali će ostati pitanje koliko velik, odnosno da li ga zapravo impresivna statistika - koja nije uvijek “sveto pismo” - možda donekle i precjenjuje?

Prvi se put u Formuli 1 pojavio kao golobradi mladić još 2006. godine u Turskoj, kao rezervni vozač BMW Saubera, a godinu dana kasnije neočekivano je dobio priliku za debi. Spektakularna nesreća u Kanadi primorala je Roberta Kubicu na mali odmor, pa je u Indianapolisu 17. lipnja 2007. 20-godišnji njemački klinac vozio svoju prvu utrku. I bila je to premijera iz snova jer je odmah osvojio bod (8. mjesto), što je bilo dovoljno da ga Red Bull otme Sauberu i ni dva mjeseca kasnije smjesti u svoju sestrinsku momčad, Toro Rosso, pri čemu su se Amerikanca Scotta Speeda brzinski riješili kako bi napravili mjesta.

Samo je 20 utrka trebalo Vettelu za prvu pobjedu, na kišom natopljenoj Monzi u rujnu 2008. bio je besprijekoran, donio je Toro Rossu prvu i do prije dvije godine jedinu pobjedu, ali to je bilo tek lansiranje zvjezdane karijere.

Jer 2009. je prešao u Red Bull, upisao nove četiri pobjede što je bilo zagrijavanje za ono što je slijedilo. U 2010. je osvojio svoj prvi naslov prvaka tek u posljednjoj utrci sezone (Abu Dhabi), s time da niti u jednom trenutku te godine nije bio vodeći u bodovnom poretku. Momčadski kolega mu Mark Webber, a posebice Ferrari s Fernandom Alonsom naveliko su zabrljali stvar i Vettel je uzeo titulu.

U sljedeće tri sezone uvijek nasmiješeni mladac iz Heppenheima s uzdignutim kažiprstom kao svojim trade markom, potpuno je vladao Formulom 1. Nije mu mogao ništa ni Webber, ni Alonso (iako je Španjolac imao pristojnu priliku i u 2012.) pa je zapravo obojici Vettel na indirektan način “uništio” karijere. Webber se oprostio 2013. bez titule, Alonso je od silnog razočaranja na ne baš lijep način raskrstio s Ferrarijem, također praznih ruku i otad je za njega sve krenulo nizbrdo.

U međuvremenu, Vettel je u tom razdoblju nagomilao 34 pobjede, a 2013. godina bila je posebno impresivna. Pobijedio je čak u 13 utrka (izjednačio rekord Michaela Schumachera iz 2004), od čega je bilo devet uzastopnih što je najduži niz u F1 povijesti unutar jedne sezone.

Promjena pravila za 2014. bacila je Red Bull unatrag, samim time ni Vettel nije više mogao “terorizirati” konkurenciju. Stoga je odlučio sreću potražiti u Ferrariju i otvoreno pričao kako je došao kako bi s talijanskom momčadi ponovio uspjehe svog uzora Michaela Schumachera.

Na marginama

Nije, međutim, došao ni blizu. Što zbog Ferrarijevih kikseva, ali još više, smatraju stručnjaci, zbog Vettelova jednostavnog pada u vozačkoj kvaliteti. Njegov natjecateljski, borbeni instinkt kao da se negdje putem izgubio, kilavio je, griješio pa je šest praznih godina po pitanju titule nagnalo ljude u Maranellu da se okrenu drugim rješenjima.

Stoga je Charles Leclerc dobio “ključeve momčadi” u ruke, a Vettelu su pokazana izlazna vrata. Vjerujući da ima još što za reći u ovom sportu i možda dokazati Ferrariju da je pogriješio, Nijemac se skrasio u Aston Martinu posljednje dvije sezone, no slab bolid ostavio ga je potpuno na marginama.

Neće to umanjiti njegove titule i uspjehe, ostaje maksimalan respekt za ono što je radio na svom vozačkom vrhuncu, ali možda će se sveukupno njegova karijera gledati malo drugačijim očima.