Spušten je zastor na treće izdanje WRC Croatia Rallyja. Treću godinu zaredom pobjeda se slavila u garaži Toyote, ali je ime pobjednika treći puta bilo drugačije. Nakon Sebastiena Ogiera i Kallea Rovanpere, došao je red i na Elfyna Evansa da kući odnese pobjednički trofej. Karavana WRC-a okrenula se već u nedjelju navečer sljedećoj utrci, onoj u Portugalu za tri tjedna, dok je za Daniela Šaškina i ekipu okupljenu oko njega ostalo posložiti dojmove te rezimirati ne samo tri natjecateljska dana, koja su bila šlag svega, već tjedne i mjesece utrošene na pripreme.
- U globalu sam zadovoljan, jako je dobro prošlo, nakon svih nedaća - otvorit će razgovor Šaškin, prvi čovjek hrvatske utrke za Svjetsko prvenstvo.
- Evo, baš sam malo prije od policije dobio podatke koji govore o preko 400.000 gledatelja uz stazu. Dakle, oborili smo rekord, pa iako nije baš pola milijuna kako smo priželjkivali, svejedno pokazuje da rastemo. Plus, zanimljiva je bila utrka, trojica su se izmjenjivala u vodstvu, Neuville je opet bio tragičar, on očito ne odustaje od svojih gluposti. Žao mi ga je, jer sam navijao za njega, ali opet drago mi je za Elfyna, jer zaslužio je i on pobijediti. Ovo mu je bila osveta za 2021.
Nije se, međutim, Velšanin mogao previše veseliti, što je i sam govorio, s obzirom na tragediju Craiga Breena, irskog vozača koji je poginuo na hrvatskim cestama na testiranju pred utrku. Breme smrti jednog od najboljih vozača svijeta, makar nije tu bilo odgovornosti organizatora, nema sumnje da su Šaškinu i suradnicima otežali posao jer sve se dogodilo samo tjedan dana prije starta. Morali su funkcionirati s tim nekakvim crnim oblakom iznad glava.
- Ma, naravno da nas je to itekako potreslo i zbilja je bilo svakakvih ideja, od odustajanja i otkazivanja utrke, do prebacivanja na termin u jesen... Onda je, ipak, u suradnji s FIA-om i WRC Promotorom te momčadi Hyundaija odlučeno da idemo dalje jer i sâm Breen je govorio da se bavimo prekrasnim sportom te da “treba uživati i zabavljati se, jer život je jako kratak”. Na to mogu dodati da je sport ponekad prekrasan i okrutan u isto vrijeme, kao i život. I definitivno trebamo iskoristiti vrijeme koje smo dobili, jer ne znamo kad će nas pozvati na drugi svijet. Odvratno i prekrasno u isto vrijeme, ne znam kako drugačije opisati.
I trebalo je to nekako prevladati.
- Taj četvrtak, kad se to dogodilo, i petak bili su ključni, zadnja dva radna dana prije tjedna relija i skoro smo se tu malo pogubili. Štoviše, mi smo imali još jednu tragediju jer nam je Siniša Baćani, jedan od glavnih za logistiku, preminuo od srčanog udara. Izgubili smo njegovu ekipu, pa nam je falilo 20 ljudi od formata, s iskustvom na velikim natjecanjima i to nas je poremetilo. Prema van se, srećom, to nije vidjelo, uspjeli smo sve nekako odraditi pa je i FIA bila zadovoljna, WRC Promotor je jako zadovoljan, a šefovi momčadi priželjkuju da Hrvatska ostane dugo godina u kalendaru WRC-a.
Za sad je sigurno, odnosno trebalo bi biti sigurno da će biti još jedna godina. Jer ugovor za 2024. već je od ranije potpisan.
- Da, a nudi nam se sada već i 2025. i 2026. Znači, očito radimo dobar posao kad nam strani partneri nude da nastavimo raditi.
Međutim, nije to tako jednostavno jer nije nikakva tajna da postoje problemi s financijama. Koliko je onda realno s tog aspekta računati na duge staze i potpisivanje novih ugovora?
- Fali nam novca definitivno, nedostaje nam i ljudi jer gradimo cijelu ovu organizaciju i što se toga tiče ne stojimo uopće loše, dapače. Ali, budžet jest problem i zato smo tražili od Vlade RH i Ministarstva turizma i sporta, koji nas konkretno podržavaju, dodatna sredstva. S Turističkom zajednicom grada Zagreba također imamo super suradnju, a s Hrvatskom turističkom zajednicom moramo sjesti i pronaći varijantu da potpišemo dugoročni ugovor, a ne da svake godine idemo na natječaj jer to je za nas preriskantno. Mi idemo na natječaj u veljači, a onda rezultate natječaja dobijemo nakon završetka relija, što je suludo. U HTZ-u ima kvalitetnih ljudi, pomažu nam, ali oni kažu “takav je zakon, takva je uredba”. Ali, ako hoćemo imati ovakve velike svjetske priredbe kod nas, onda treba mijenjati takve zakone - kaže Šaškin.
- Mi umjesto da već sada znamo koliko ćemo novca imati sljedeće godine, mi još ne znamo koliko ćemo uopće dobiti za utrku u 2023., koja je u međuvremenu već prošla. To je preveliki rizik kojem izlažem i sebe i ljude organizacije. Ne znam tko bi drugi takvo nešto radio.
U Hrvatskoj, što se tiče sporta i zakona, puno bi toga trebalo promijeniti i prilagoditi, to je već dugogodišnji problem.
- S time se slažem, apsolutno, ali tu sport i sportaše rijetko tko sluša. Ne razumijem to baš najbolje, ali eto... Ne krivim ljude iz HTZ-a, ali ako je takav zakon i tako mora biti, onda ga treba mijenjati.
Uglavnom, što se budžeta tiče, “još se zbrajamo”, kaže Šaškin. I makar su hrvatska improvizacija i snalažljivost beskonačni, te se očekuje da će se nešto dogoditi samo po sebi, prvi čovjek Croatia Rallyja odaslao je i upozoravajuću poruku.
- Prve smo dvije godine bili u minusu, a ako i treća opet bude u minusu, ne znači da ne razmišljamo da stanemo sa svime. Nije to prijetnja, već iz srca govorim. Mi niti od Grada Zagreba, Vlade RH niti ikoga trećeg, ne tražimo ništa besplatno i “na lijepe oči”, već svima nudimo partnerski odnos, da svi budu zadovoljni. Svjesni smo koliko je ovo vrijedan projekt, i stručna studija Ekonomskog fakulteta pokazala je da se tu ogroman novac okrene, od čega dobar dio završi u proračunu gradova, županija, države. Primarno se najviše troši u Zagrebu, jer tu je centar utrke, tu su smještene momčadi, novinari, dakle povećani je broj noćenja, a treba onda dodati i osobnu potrošnju tih ljudi. Od našeg se sportskog događaja u periodu od desetak dana sveukupno okrene stotinjak milijuna eura, od toga 12 ode samo u proračun preko PDV-a, a prošle godine je Zagrebu otišlo 1,5 milijuna eura, a ulože 300-injak tisuća eura.
Makar je zbog svega navedenog teško nešto uzimati kao sigurno za sljedeću godinu, planovi bi za 2024. trebali krenuti već “sutra”. I opet sa željom za nekakvim inovacijama koji će reli podignuti na još višu razinu.
- Htio bih pri tome pohvaliti Skrad i Ravnu Goru. Jer kako se i mi u svemu ovome još uvijek malo tražimo kako bismo gledateljima išli na ruku, pa samo lani radili “otoke” za Fan zone, a sad smo htjeli da sve bude Fan zona. No, Skrad i Ravna Gora imali su, recimo, preko 20 parkinga organiziranih s lokalnim stanovnicima, koji su sami ogradili svoje parcele i naplaćivali parkinge, imali su na 4-5 lokacije ugostiteljsku ponudu s domaćim specijalitetima, kulinarske showove, glazbu, koncerte, na nekoliko mjesta DJ-eve... I svi su bili nasmijani i sretni. I po meni je to pravi koncept, to bismo htjeli ponuditi i svim ostalim gradovima i županijama, da mi rasteretimo svoju organizaciju, a da prepustimo lokalnim zajednicama maksimalno sve što se može, da ti lokalci direktno zarade. I oni će biti zadovoljni, a mi ćemo se moći koncentrirati na ono što je nama najbitnije. U tom ćemo smjeru ići, a Skrad i Ravna Gora dobar su primjer.
Ovo je, dakle, bila treća godina WRC-a u Hrvatskoj i, maknemo li na stranu tragediju s Breenom, koliko je iskustvo iz prethodna dva izdanja pomoglo da sada stvari lakše teku u organizaciji, jer ste upoznati otprilike što vas čeka po pitanju logistike, procedurâ, pravila...?
- Mnogi su segmenti već uhodani, koje smo naučili pa su nam time lakše sljedeći put, ali uvijek postoje i novi izazovi. Ovakva organizacija zahtijeva konstantno učenje i konstantne prilagodbe, ali mislim da idemo u dobrom smjeru. Sada će kroz tjedan-dva i svi voditelji po svojim sektorima napraviti izvješća, to su stotine papira, pa ćemo to pročešljati da vidimo što je bilo dobro, što loše, pa iz svega toga izvući zaključke tako da ćemo do kraja svibnja mi još uvijek “raspremati” ovogodišnju utrku. I onda krećemo s pripremama za sljedeću godinu, dakle sastanci u Zagrebu, po županijama i tako dalje. Ako želimo da ovaj projekt ostane u Hrvatskoj, trebaju nam čvršća partnerstva i konkretni razgovori, odgovori i ciljevi, a ne tapšanja po ramenu u stilu “bravo”, “svaka čast”, to nas ne zanima. Dosad smo valjda dokazali da naša priča nije zezancija - podvukao je Daniel Šaškin.