Prvi WRC Croatia Rally praktički je započeo nesrećom, kada je Kalle Rovanperä izletio nakon samo nekoliko stotina metara prvog brzinskog ispita prije nego se strovalio niz provaliju, ali srećom je prošao bez ikakvih posljedica, osim razbijenog automobila.
Treći Croatia Rally dobio je u četvrtak daleko grozomorniju uvertiru, makar pogibija Craiga Breena zapravo nema izravne veze s organizacijom utrke, jer ovo je bilo privatno testiranje za momčad Hyundaija.
Vrh tehnologije i sigurnosti
Jest da su ljudi iz organizacije Croatia Rallyja sudjelovali ili pomogli oko provedbe testiranja u smislu rješevanja papirologije, dobavljanje dozvola za zatvaranje ceste, organizacije redara, sudaca, Hitne pomoći..., ali to u principu opet nema izravne poveznice s utrkom kao takvom. Ipak će se neminovno ova tragedija povezivati s Croatia Rallyjem, ali testiranje je organizirano na zahtjev Hyundaija, koji je slijedom toga pokrio i troškove. Ne spominjemo to radi pronalaženja “krivaca” jer u ovom slučaju teško da itko može snositi odgovornost (pa tako ni Croatia Rally), barem prema onim informacijama koje su dostupne i koje zasad ukazuju na nevjerojatan splet tragičnih okolnosti.
Postoje, doduše, oprečne informacije, od toga da se dio drvene ograde probio u kokpit automobila i pogodio Breena izravno u vrat, što ga je usmrtilo, do toga da je automobil skoro pa netaknut, odnosno da nije razbijeno ni vjetrobransko ni staklo na vozačevim vratima.
Istrage s različitih instanci trebale bi dati jasniju sliku, od policijskog očevida, preko obdukcije tijela 33-godišnjeg Irca (je li možda nešto prethodilo samoj nesreći, odnosno je li mu se nešto prije dogodilo pa iniciralo nesreću?), ali najviše bi podataka ipak trebali imati u Hyundaiju. Jer vrhunski relijaški automobil kakav je vozio Craig Breen, vrh je današnje tehnologije, pa je sigurno i na testiranju opremljen sofisticiranom opremom (telemetrija) i kamerama iz kojih se vjerojatno može vidjeti što se događalo u sekundama neposredno prije kobnog zavoja na cesti između Golubovca i Lobora. No, jasno, pitanje je što će, žele li i hoće li uopće iz Hyundaija davati bilo kakve podatke o tome, to je na koncu njihova odluka.
Nesreće u reliju su, nažalost, realnost. Štoviše, izlijetanja dođu skoro pa kao redovita pojava i da opasnosti vrebaju iza svakog ugla itekako su svjesni svi vozači koji sjednu u relijaški automobil. Ono što je, međutim, također sigurno, u reliju su se događale i puno, puno strašnije nesreće od ove Breenove, a iz kojih su članovi posade izašli bez ijedne ogrebotine.
Uostalom, i sâm Breen je prije 11 godina doživio naizgled puno težu nesreću na reliju na Siciliji iz koje je prošao neokrznut, ali je zato tada poginuo njegov suvozač, i najbolji prijatelj Gareth Roberts. Sada u naoko bezazlenijoj situaciji on je stradao, a njegov suvozač preživio.
- Jest, reli je opasan sport, ali u ovom slučaju po svemu što sam vidio od fotografija i nekih snimki, čini mi se da je sve bio splet nesretnih okolnosti - kaže hrvatski reli vozač Vladimir Poredski.
Kontrolirani uvjeti
Upravo je on bio sudionik jedne od takvih strašnih nesreća lani na Opatijskom reliju. Zajedno sa suvozačem Markom Šivakom jurio je preko 130 km/h sa Škodom Fabijom kada je ugledao mrtvo tijelo srne kako leži posred ceste. Da je izbjegne skrenuo je s idealne putanje, ali pri tome zahvatio i stijenu pored asfalta, što ih je katapultiralo u zrak. Isprevrtali su se nekoliko puta prije nego su se zaustavili među pored ceste stablima.
Šteta na automobilu maksimalna, na Poredskom i Šivaku skoro pa “minimalna”.
- Marku nije bilo ništa, meni je puknuo 12. kralježak i drugo ništa. Morao sam nositi ortozu dva mjeseca, a onda još mjesec dana sam morao mirovati. Dakle, četiri mjeseca na bolovanju i to je to, vratio sam se na posao.
U međuvremenu utrke nije vozio, ali samo zato jer nije imao automobil.
- Da, apsolutno namjeravam opet voziti. Dugo sam bio suvozač drugima, pa su me okretali na krov, zabijali u stijene i slično i valjda sam cijepljen protiv straha. No, razumijem da netko tko i u civilnom prometu doživi sudar, poslije više ne može sjesti za volan. No, ovi vozači iz vrha WRC-a su profesionalci. Kao što ja idem na posao od 8 do 4, tako oni idu na utrke jer to je njima pravi, jedini posao. Tako je, uostalom, eto i Breen nastavio voziti i nakon što mu je u nesreći poginuo suvozač.
Da se vratimo na tragediju od četvrtka...
- Ne znam, jasno, točno što se dogodilo, ali očito je ta ograda bila kobna. Po meni je ona opasna i u normalnim okolnostima jer previše je blizu ceste. Ovakva nesreća mogla se dogoditi i bilo kome tamo iz sela i da pogodi tako ogradu... A što se organizacije testiranja tiče, sve se odvijalo u kontroliranim uvjetima, zatvorena cesta, suci su bili tu, hitna... dakle, sve službe su bile na mjestu i ne mislim da je tu bilo nekakvog propusta.
Neprocjenjivi automobili
Ne bi trebao biti sporan ni automobil u smislu sigurnosnih aspekata. Dapače, današnja tehnologija i oprema na relijaškim vozilima veliki su štit čak i pri nesrećama s puno većim brzinama i silama udara.
- Definitivno, to su sve top automobili, pogotovo ovi iz vrha WRC-a, koji apsolutno imaju sve moguće zaštite. Homologirana sjedala, pojaseve, zaštitni kavez, posebne spužve u vratima, vozači pak moraju nositi HANS, poseban ovratnik koji štiti vrat od pucanja, koji je i mene zaštitio prošle godine, kombinezon, donji veš... Dakle, što se opreme i sigurnosti tiče to je sve maksimalno. Uostalom, to su tvornički automobili koji su neprocjenjivi, ne mogu se kupiti, a vrijede tko zna koliko, milijune eura vjerojatno. Inače sigurnosni kavez štiti pri okretanjima na krov, ali su bočni udarci zapravo opasniji, oni mogu izazvati teške ozljede i smrtne ishode. Pretpostavljam da je to i ovdje bio slučaj, barem po tim nekim snimkama koje sam dobio.
Taj kobni zavoj ne izgleda posebno zahtjevan, ali to može zavarati, a za pretpostaviti je kako je Breen prolazio njime više puta tijekom testiranja. No, bilo je i kiše, koja je, moguće je, u kombinaciji s glatkim asfaltom i velikom brzinom dovela do nesreće.
- Moguće, jer bilo je, čini se, i akvaplaninga i vjerojatno nije mogao skrenuti na vrijeme...
Što god bilo, istražit će se i doznati, ali neće vratiti Craiga Breena. Dan poslije na mjestu tragedije ostali su vidljivi tragovi nesreće, izrovana zemlja, polomljen dio drvene ograde... Zapaljeni su i lampaši. Na društvenim mrežama, pak, brojni se ljubitelji relija opraštaju od Irca.