Iako će se možda činiti kao banalni element u usporedbi s, recimo, motorom automobila, brojem konjskih snaga, podešenosti amortizera ili kvalitetom kočnica, prehrana vozača također je jedan od važnih segmenata utrke, barem kada govorimo o WRC-u i najboljim svjetskim vozačima, kojima svaka sekunda može činiti razliku između pobjede i poraza.
Zato ove momčadi iz vrha svjetskog poretka - Hyundai, Toyota, Ford (M-Sport) - imaju ljude u svojim redovima koji su zaduženi za hranu. Jasno, sve imaju kuhare koji putuju s njima na relije, kako bi kroz tjedan kad se vozi utrka pripremali hranu ne samo za vozače, već i svo ostalo osoblje momčadi (mehaničari, vozači kamiona i ostala logistika, hospitality, marketing...), a koje broji i oko 80 osoba.
Hrana je bitna zbog energije
Zašto je, pak, hrana vozača važna pitali smo i Davija Kuuponena, Finca koji je fizioterapeut u redovima Toyote.
- Bitna je jer daje energiju vozačima koja će im omogućiti da budu u pogonu cijeli dan. Evo, recimo, subota je na Croatia Rallyju za njih trajala 17 sati i više, jer prvi brzinski ispit bio je u 7.54, pa se vozači bude već oko 5.30, možda čak i ranije da bi došli spremni na start. A zadnji brzinac bio je tek u 19.30, pa dok obave sve što trebaju poslije toga, transfer, večera, razgovori s medijima i šefovima momčadi... ne idu sigurno na spavanje prije 23 sata. Trebaju energiju, odnosno pravu hranu da bi sve to izdržali - objašnjava Davi.
On je, inače, zadužen za distribuciju torbica sa svojevrsnim lunch-paketima kada posade dođu na podnevnu stanku, odnosno servis između prve i druge serije brzinskih ispita. Svaku torbicu, s pripadajućim startnim brojem vozača, Davi im uručuje odmah, čim izađu iz automobila. To je prvo što dobiju u ruke, prije nego krenu s izjavama za medije.
- Tu su unutra uglavnom smoothieiji i tost, što pojedu za prvu ruku, a onda kada prođu kontrolne točke i dođu u momčadski šator pojedu normalan, uobičajeni ručak - kazuje Finac.
Nešto lagano pola sata ranije
Tada, pak, biraju po vlastitom izboru što će jesti, ali uglavnom se sve vrti oko nekoliko tipičnih menija s laganom hranom.
- Losos i piletina su, što se mesa tiče, najčešći izbor, pa onda riža ili tjestenina, plus svježa salata i neko povrće.
Uglavnom, hrana koja sadrži proteine, zdrave masti i spororazgradive ugljikohidrate koji, pak, reli vozačima daju izdržljivost, odnosno snagu kroz duži vremenski period, ali isto tako pomažu “brzini” mozga, odnosno bržem razmišljaju, bržim reakcijama te bržem procesuiranju informacija i svega što vide na cesti, dok jure između drveća sa 130-150 km/h.
- Ne znam koliko kalorija troše dnevno na utrkama, ali sigurno je riječ o velikoj količini s obzirom da fizičke zahtjeve vožnje, jer neki reliji znaju biti posebno iscrpljujući za tijelo, neki zbog, recimo, velikih vrućina u kojima se vozi, neki drugi zbog intenzivnih pokreta ruku. A onda je tu i mentalna izdržljivost koja uzima jednako puno energije - dodaje, pak, Georgina.
Ona je članica Fordove momčadi s istim obavezama kao Toyotin Davi, te se kroz tri dana relija brine o hrani za četiri Fordove posade, odnosno osam vozača i suvozača.
- Ujutro, a to znači oko pola sata prije nego moraju krenuti na start, jedu uglavnom voće ili žitne pahuljice, nešto lagano, pa je ručak između 12 i 14 sati, ovisno o rasporedu utrke toga dana, te isto tako večera između 19 i 22, kada jedu nešto bogato proteinima da se mišići brže oporave. No, uvijek i u automobilima sa sobom nose energetske pločice ili jestive gelove koje mogu jesti između brzinaca, ako osjete da im je pala energija.
Osmerostruki prvak s razlogom
Funkcija tih malih “dizača” energije jest da drže glukozu u krvi konstantno na visokoj razini jer kad nema glukoze pada koncentracija, a kad nema koncetracije možete zamisliti što se može dogoditi na cesti. Ista stvar je i s umorom, koji nikako nije poželjan kad imate volan u rukama i zato vozači moraju konstantno biti “energizirani”.
- I kad nisu na utrkama, vozači se drže plana ishrane, odnosno trebali bi. Ne nadziremo ih stalno, nije da ih važemo prije utrke ili tako nešto, ali svjesni su i sami što bi trebali i smjeli jesti. Recimo, naš Ott Tänak ima osobnog trenera pa s time dolazi i posebna prehrana. Adrien Fourmaux, pak, dobro poznaje skupine namirnica i drži dosta do toga pa je vrlo precizan u tome što želi jesti - dodaje Engleskinja.
Pri svemu tome, neki “slatki grijeh” nije potpuno zabranjen.
- Naravno da smiju pojesti i kolač, ili čokoladu, pa tko ne voli čokoladu? - smije se Georgina.
- Ali, sve je u ravnoteži. Nema nikakvih strogih pravilo oko ishrane, ali to su ionako profesionalci, znaju da se sami trebaju brinuti i o tom dijelu jer, na kraju dana, to je njihov posao, o tome im ovisi i budućnost.
Toyotin Davi dao je po tom pitanju primjer Sebastiena Ogiera.
- Seb voli zdravo jesti. Teško ćete njega vidjeti s hamburgerom ili pizzom, on je više za losos i salatu od piletine.
Možda mu je i to pomoglo da bude svjetski prvak osam puta u posljednjih deset godina...