Šok i nevjerica. Riječi su to koje nerijetko čujemo u raznim životnim situacijama, ali i koje najbolje opisuju osjećaje hrvatskih navijača nakon meča Alena Babića i Lukasza Rozanskog za naslov WBC prvaka u "bridger" kategoriji. Bilo je jasno da će 32-godišnjeg Rovinjanina u Rzeszowu dočekati najteži protivnik u karijeri, ali nismo ni slutili da će na poljskom bojištu pasti nakon dvije minute borbe i to - bez ispaljenog metka.
Rozanski je od početnog gonga, na sebi svojstven način, silovito napao Babića iz sveg raspoloživog oružja i pritisnuo ga uz konopce. Hrvatski boksač u početku je donekle solidno eskivirao napadima opasnog Poljaka, ali je i primio dva teška krošea, da bi, nakon 80-ak sekundi meča, prvi puta pokleknuo.
Već tada nije slutilo na dobro. Iako je pokušavao ostaviti dojam da kontrolira situaciju, Savage je u tim trenucima izgledao neprepoznatljivo, iznenađeno i pomalo izgubljeno. Nastavio je borbu, a Rozanski je ponovno nasrnuo na njega, stvorio mu snažan pritisak i obasipao ga kanonadom udaraca. Neki od tih udaraca završavali su u bloku, ali neki su i pogađali metu, a Babić se pasivno branio i povlačio, zbog čega je sudac, nakon otprilike dvije minute, prekinuo meč. Može se eventualno razgovarati o tome je li prekid bio preuranjen, za pretpostaviti je da je Babić mogao još boksati, ali na temelju svega viđenog, vrlo je upitno bi li to imalo smisla. Dojam je da ga je sudac sačuvao od ozbiljnije ozljede, što i jest jedna od sučevih zadaća u ringu.
Savage se naprosto nije snašao u kaosu kojeg mu je Rozanski priuštio. Najozbiljniji protivnik u njegovoj dosadašnjoj karijeri ga je pritisnuo od samog početka, kontinuirano se kretao prema naprijed i isporučivao veliki volumen udaraca. Radio je, zapravo, sve ono što smo priželjkivali da će Babić raditi njemu. Bio je to sudar dvojice boksača sličnih, beskompromisnih, stilova, spremnih na otvorene razmjene, ali iako je Babić, kako mu i sam nadimak kaže, divljak, Rozanski se ipak pokazao kao - gospodar kaosa.
Premda, s jedne strane, ostaje veliki žal za monumentalnom prilikom koja se otvarala hrvatskom boksaču, s druge strane, sama činjenica da se borio za WBC-ov pojas predstavlja pothvat sama po sebi. Vječni autsajder i marginalac, unatoč svim otegotnim životnim okolnostima, nije odustao od boksačkih snova, te si je krvavim radom, odricanjem, hrabrošću i karizmom, utabao put prema pojasu svjetskog prvaka - i to je vrijedno poštovanja.
Od redarenja, rada na baušteli, borbe s unutarnjim demonima i razmišljanja o povlačenju iz boksa, u svega nekoliko godina stigao je do borbe za titulu. Do relativno nedavno je čuvao vrata pojedinih zagrebačkih klubova, a da je pobijedio Rozanskog čuvao bi naslov prvaka svijeta. Nažalost, nije uspio, ali, poznavajaći snagu Babićevog duha, njegova boksačka priča će se nastaviti bez obzira na ovaj poraz.