Za početak dužni smo doista jednu ispriku pokojnom velikanu hrvatskog sporta i boksa, Mati Parlovu. Isprika svim njegovim štovateljima, kojima doduše i sami pripadamo. Isprika stoga što smo posljednjih dana dovodili u svezu najvećeg hrvatskog sportaša 20. stoljeća, olimpijskog pobjednika, europskog i svjetskog prvaka u olimpijskom i profesionalnom boksu, s onim što se spremalo i u subotnju večer odboksalo u jednom poljskom gradu nedaleko od ukrajinske granice. Podlegli smo nekakvoj atmosferi (to je s profesionalnog novinarskog gledišta veliki propust) "pumpanja" jednog boksačkog dvoboja u Poljskoj između dvojice dobrih boksača, ali daleko od svjetskog vrha.
Prikazujući to borbom za naslov svjetskog prvaka, pa što bi onda stavljalo taj meč u ravan s onim ostvarenjima koje je imao pokojni Mate. Pisalo se i pričalo naveliko o prilici da Alen Babić stane uz bok, napravi ostvarenje Mate Parlova. O Bože, kakva pogreška!
Idemo malo s činjenicama, nepobitnim i neprijepornim o onomu što smo "gledali" u subotu prije ponoći. Prvo, pobjednik, Poljak Lukasz Rozanski. Imamo dosta podataka o njemu i nisu baš veličajni.
- Rozanskog nema nigdje na popisu najboljih teškaša svijeta, među prvih 15, 25, ma nema ga među 50 najboljih po svim kategorijama - WBC, WBA, WBO, IBF. Izaberite kraticu koju želite, nema ga! U prvih 50 ne, ali jest 51 u konkurenciji 108 teškaša (boxeoguide.com).
- Rozanski je u svojoj domovini Poljskoj, od 16 teškaša, na 8. mjestu rankinga!
- Rozanski ima 37 godina i nikada se nije borio izvan Poljske, te nikad protiv nekih viđenijih, boljih boksača.
- Rozanski nije baš ni odveć školovan boksač jer ono malo, one 2 minute u kojima se borio protiv Babića lako se da zamijetiti tehnička nesavršenost udarca. Laiku uočljivo. Te njegove ruke "lete" okolo poput vjetrenjače.
Možemo i o Alenu Babiću, ali samo jedan podatak iza kojeg ne treba dalje komentara. Alen je u teškoj kategoriji bio jednom prvak Hrvatske (2016.) Godine 2015. je izgubio finale od Marka Čalića. Godine 2017. je bio treći, a 2018. je izgubio polufinale od Tonija Filipija, a godinu dana kasnije i finale, ponovo od Tonija Filipija. U međunarodnoj konkurenciji olimpijskog boksa bez značajnijih rezultata. Alen Babić je nesporno, dobar sportaš, boksač, silan udarač, ali iskreno na sebe je u hrvatskoj javnosti najveću pozornost privukao "trash-talkom" s Filipom Hrgovićem. Na koji mu usput budi rečeno Hrgović nikad nije odgovarao jer ga Filip nije držao sebi ravnim. Za što je Filip možda i imao, vrlo vjerojatno i ima pokriće jer je riječ o borcu koji je bio prvak Europe, ima olimpijsku broncu, te figurira već duže vremena u Top 15 teškaša svijeta.
Onda možemo pričati malo i o toj borbi u Rzeszowu, gradu na krajnjem jugoistoku Poljske. Da se ne muljamo previše, borbe za naslov prvaka svijeta, ozbiljne, prave borbe, se organiziraju u Londonu, Las Vegasu, zadnje vrijeme može i Dubai, Abu Dhabi i slično, ali bez uvrede dragim Poljacima... Rzeszow!?? To je poput one sintagme "Liga prvaka za siromahe". Uostalom, čak je i organizacijski i glede TV produkcije cijela borba bila daleko ispod razine velikog "fajta" za svjetski pojas. Bila je to istočnoeuropska zabava za Poljsku! Tako je zamišljena, tako je i završena.
Da ne spominjemo novu kategoriju (do 101.6 kg), utemeljena "jučer" odnosno 2020. i nazvana "bridgerweight". Imenovana je po američkom dječaku Bridgeru Walkeru (6) koji je spasio svoju sestru od napada psa. Ma, jel‘ se ovdje netko šali? Što je to? Kada je kategorija oformljena, WBA, IBF i WBO je nisu htjele ni prihvatiti. Ima ju samo WBC. Jedan veliki boksač, Deontay Wilder koji se velik dio karijere borio upravo unutar gabarita ovog što se sada naziva "bridgerweight", sam je rekao da osobno nema nakanu boriti se u toj kategoriji.
Ipak, ima i nešto pozitivno za Alena barem iz subotnje borbe. Prvo i osnovno, pospremio je cca 200.000 dolara u džep. Malo više je dobio prvak, dakle i to govori koliko je ovo "veliko". S te strane nam je drago zbog Alena Babića koji će se po svemu sudeći vratiti na Otok, ondje je omiljen TV postajama i navijačima zbog bombastičnih izjava i njegovog alter ega "Savage".
I da, jest udarač, a sad to što to nije pokazao u Poljskoj, što nije u 2 minute uspio postaviti "prednju nogu" niti jednom, to su već detalji koje će Alen i njegov tim analizirati. Želimo mu svu sreću u nastavku karijere, da zaradi još više, ali i da dospije do kakve velike, ozbiljne borbe. Jednostavno da uspije u sportu kojem je predan. Za kraj i opet samo jedno.
Mate, oprosti!