Joycea se smatralo jednim od petorice najboljih teškaša svijeta, a Zhang je protiv njega odradio nevjerojatan posao. Drago mi je da se pokazalo da je on "real deal", a da sam ja jeb**a životinja. Ovim je riječima Filip Hrgović (15-0) u razgovoru za iFL TV prošle nedjelje zadovoljno komentirao veliku pobjedu Big Banga (25-1-1) nad favoriziranim Juggernautom (15-1) u borbi za naslov interim prvaka po WBO verziji. Trijumf kineskog teškaša u Londonu, naime, bacio je potpuno novo svjetlo na ono što je Hrgović, krajem kolovoza prošle godine, isporučio u ringu u saudijskoj Džedi - kada je jednoglasnom sudačkom odlukom pobijedio upravo Zhanga.
Dio boksačke publike neumorno ponavlja kako je 30-godišnji Zagrepčanin u meču za obveznog IBF-ovog izazivača nezasluženo pobijedio, ali statistički pokazatelji nemilo pobijaju teze takvog tipa. Ponovimo još jednom; prema podacima CompuBoxa, Hrgović je u okršaju sa Zhangom uputio 705 udaraca, od čega ih je pogodio 208. Kinez je, s druge strane, bacio 395 udaraca i pogodio 154. El Animal je bio aktivniji u 75% meča i u svim rundama, osim treće, šeste i devete, pogodio više udaraca od Zhanga. Ako usporedimo kategoriju udaraca u tijelo, brončani s Olimpijskih igara u Riju pogodio je Kineza 68 puta, a primio svega osam udaraca.
Ratnik granitne brade
Treba, također, biti realan i reći kako je istina da se hrvatski teškaš našao na podu već u prvoj rundi, odnosno da je u nastavku borbe primio nekoliko teških Zhangovih udaraca i dio meča radio na "autopilotu". Činjenica je, međutim, i da je prebrodio sve navedene krizne situacije, te, protokom vremena, aktivnošću i velikim volumenom udaraca potpuno preokrenuo situaciju u svoju korist. Prehodao je Zhangove "bombe", te, od lovine, tijekom meča, postao lovac, uzeo dvostruko veći broj rundi i, u konačnici, zasluženo pobijedio "ispuhanog" protivnika na sve tri sudačke kartice. U izvedbi koja je bila daleko od njegovog objektivnog maksimuma i u teškom emotivnom stanju (četiri mjeseca nakon očeve smrti), Hrgović je, dakle, pobijedio najtežeg protivnika s kojim se susreo u dotadašnjoj karijeri i - ono što je možda čak najvažnije - pokazao da je istinski ratnik granitne brade koji je itekako sposoban plivati u "dubokim vodama".
- Nekoliko mjeseci prije te borbe umro mi je otac. Bili smo jako povezani i bilo je to najgore razdoblje mog života. Tijekom cijelog pripremnog kampa sam se loše osjećao zbog očeve smrti, a u meču nisam bio svoj i nisam bio na 100%, ali i na svoju najgoru noć sam pobijedio tipa koji je upravo uništio Joycea. U sljedećim borbama mogu biti samo bolji od toga - rekao je Hrgović u svom posljednjem osvrtu na okršaj u Džedi.
Skok na BoxRecovoj ljestvici
Kao što je uvodno rečeno, Hrgovićeva pobjeda nad Zhangom osobito je dobila na težini nakon što je 39-godišnji Kinez, u noći sa subote na nedjelju, doslovno prebio Joycea, Britanca koji je slovio za jednog od najboljih boksača (TOP5) teške kategorije, i usred Londona mu oteo interim naslov po WBO-u. Takav rasplet događaja vrlo je indikativan i apsolutno ide u prilog Hrgoviću budući da sugerira kako, osim Zhanga, i neporaženi hrvatski boksač, u kvalitativnom smislu, pripada samom vrhu teške divizije. Porast njegovih dionica detektirali su i algoritmi BoxReca, digitalne platforme posvećene boksačkoj evidenciji i rezultatima, čije se rang-liste u boksačkom svijetu uzimaju kao najrelevantnije. Prema BoxRecu je, naime, Hrgović, nakon Zhangove pobjede nad Joyceom, s 19. pozicije na "heavyweight" ljestvici, skočio na devetu - što mu je (bio) najbolji ranking u karijeri i prvi put da je ušao među TOP10 teškaša svijeta.
Ovih je dana, međutim, došlo do novih rošada i Hrgović je trenutno u BoxRecovom redoslijedu 15. teškaš, što ne mijenja činjenicu da je bolje plasiran nego što je bio uoči Zhangovog trijumfa nad Joyceom, i da gravitira prema samom vrhu. Na svježe ažuriranoj BoxRecovoj ljestvici, prvoplasirani teškaš svijeta je WBC-ov prvak Tyson Fury (33-0-1), a slijedi ga vlasnik pojaseva po IBF-u, WBA-u i WBO-u, Oleksandr Usik (20-0). Treći je Anthony Joshua (25-3), a od četvrtog do desetog mjesta smješteni su, redom, Andy Ruiz (35-2), Deontay Wilder (43-2-1), Dillian Whyte (29-3), Luis Ortiz (33-3), Daniel Dubois (19-1), Zhang i Joyce. Ispred Hrgovića su se "ugurali" još i Joseph Parker (31-3) Derek Chisora (33-13), Kubrat Pulev (29-3) i Frank Sanchez (22-0). Osim što je obavezni IBF-ov izazivač, također spomenuti da je teškaš iz Sesveta četvrti u redoslijedu WBO-a, sedmi prema WBA-u i 15. na WBC-ovoj ljestvici.
Domino-efekt i nova konstelacija odnosa
Na svim meritornim ljestvicama, 30-godišnji Hrvat se, dakle, trenutno nalazi među 15 najboljih teškaša današnjice, što možemo poimati i kao službenu verifikaciju njegove kvalitativne vrijednosti. Narodnim rječnikom rečeno, sada svi znaju koliko je Hrgović opasna zvijer i zašto ga se već godinama smatra "boogeymanom" za boksače iz gornjeg teškaškog doma. Kao što je i sam rekao, u svojoj najboljoj izvedbi, može pobijediti bilo koga, a to se osobito odnosi na teškaše koji su, prema BoxRecu, zauzimaju pozicije između njega i Usika, odnosno Furyja.
Ono što koči Hrgovićev daljnji iskorak jest problem njegove (ne)isplativosti, odnosno nevelikog komercijalnog potencijala. Za sve elitne teškaše on predstavlja veliki rizik, a istovremeno u borbi s njim ne mogu zaraditi značajan novac, kao što bi to mogli u mečevima s popularnim boksačima iz Sjedinjenih Američkih Država ili Velike Britanije, kojima je svojstveno veliko tržište i ogromna publika. Novi moment kojeg su izazvali domino-efekt i nova konstelacija odnosa među teškaškom elitom nakon Zhangove pobjede u Londonu, ali i Hrgovićeva novozasnovana suradnja s menadžerom Keithom Connellyjem, odnosno utjecajnim odvjetnikom Gregom Smithom, ipak, ulijevaju nadu da bi El Animal uskoro mogao izaći iz vakuuma u kojem je proveo posljednjih osam mjeseci i ukrstiti rukavice s protivnikom kakvog zaslužuje.
Babić u lovu na besmrtnost
I dok Hrgović vrijedno trenira i strpljivo čeka svoju priliku da zasjedne na tron "heavyweighta", drugog hrvatskog boksača, Alena Babića (11-0), samo jedna borba dijeli od krune u "bridgerweightu". On će u subotu (RTL, prijenos od 22.30) u poljskom Rzeszowu odmjeriti snage s Lukaszom Rozanskim (14-0) u velikom okršaju za WBC-ov pojas svjetskog prvaka. Na vrelom gostujućem terenu (u rodnom gradu svoga suparnika) popularni će se Savage boriti za žezlo neprikosnovenog kralja "bridger" kategorije, posebno mjesto u povijesnim knjigama hrvatskog sporta i - boksačku besmrtnost.
Pobijedi li opasnog Poljaka, Babić će postati prvi Hrvat s naslovom svjetskog profesionalnog prvaka nakon Stipe Drviša, koji je prije gotovo 16 godina (jednoglasnom sudačkom odlukom) u Oberhausenu slavio nad Talijanom Silvijom Brancom i osvojio titulu po WBA-u. Istovremeno, postat će i prvi hrvatski boksač s WBC-ovim pojasom oko struka još od legendarnog Mate Parlova, koji je prije punih 45 godina u Milanu nokautirao Argentinca Miguela Ángela Cuella i tako se okrunio naslovom "light heavyweight" prvaka prestižne federacije.
Sudar dvojice nokautera
Prošlog četvrtka Babić i Rozanski u Poljskoj su odradili prvo službeno sučeljavanje, a tom se prilikom napetost u prostoriji, u najmanju ruku, mogla "sjeći" mačetom. Dvojica neporaženih boksača fiksirali su jedan drugog smrtno ozbiljnim pogledima, ne trepćući ni u jednom trenutku tijekom trajanja "staredowna", a s obzirom na njihove slične, beskompromisne, boksačke stilove - bilo bi mudro da tijekom subotnjeg meča ne trepćemo ni mi. Od 11 pobjeda u profesionalnoj karijeri, Savage je do njih deset došao nokautom, dok je Rozanski nokautirao 13 od svojih 14 dosadašnjih protivnika, pa je za pretpostaviti da bi i u njihovom međusobnom obračunu, u kojem gotovo sigurno neće nedostajati otvorenih izmjena i unakrsne paljbe iz sveg raspoloživog oružja, jedan od boksača mogao "leći" prije posljednjeg gonga.
- Bit će to krvoproliće. Rozanskog smatram istinskim ratnikom. Poštujem ga, znam da će se doći potući, a to je sve što ja trebam. Obojica imamo omjer nokauta u dosadašnjim borbama viši od 90% i mislim da nećemo vidjeti mnogo rundi - rekao je 32-godišnji Rovinjanin za Sky Sports na dan sučeljavanja, pa se osvrnuo na činjenicu da će s Rozanskim boksati na njegovom terenu:
- Od prvog sam dana bio sretan što ću ići u Poljsku, u njegov grad, da se borim s njim. Ne bih došao u njegovo dvorište da nisam siguran u sebe. Sto posto sam siguran i mislim da će biti luda atmosfera. Svi će biti protiv mene i to mi se sviđa. Doći će i moji dečki ih Hrvatske i to je sve što mi treba.
Osim hrvatskih navijačkih trupa koje će biti prisutne u G2A Areni u Rzeszowu, Babića će u najvažnijem meču njegove dosadašnje karijere, ispred ekrana raznih dimenzija, zdušno podržavati i čitava vojska navijača u domovini, regiji, ali i Ujedinjenom Kraljevstvu gdje Savage uživa ogromnu popularnost.
"Savage show"
- Uvijek sam bio autsajder, svi koji znaju moju priču, znaju da sam došao iz ničega. Mogu se i vratiti nazad u ništa, to mi nije nikakav problem, ali prije toga želim osvojiti ovaj WBC-ov naslov. Meni to znači cijeli svijet, kao i mojoj zemlji, nismo imali prvaka po WBC-u 40 godina. Ovo je velika stvar i veliki korak za mene. Sve je savršeno isplanirano, on možda misli da je u prednosti, ali ja to vidim kao novi "Savage show" - odlučno je istaknuo hrvatski nokauter neposredno uoči meča.
Babićeva filmska priča, dakle, za vikend će doživjeti svoje veliko finale. Bivši redar, čovjek s iskustvom rada na baušteli, vječni autsajder i marginalac, unatoč svim otegotnim životnim okolnostima, nije odustajao od boksačkih snova, te si je svojim trudom, angažmanom, odricanjem, hrabrošću i karizmom, najzad, utabao put prema samom boksačkom vrhu. Na tom putu stoji mu još samo Rozanski, a na Babiću je da ga, kao i jedanaestoricu boksača prije njega, na sebi svojstven način poduči kako je najopasniji čovjek - upravo onaj koji nema što izgubiti.