Nije bilo zastava, navijača, transparenata, tamburaša. Nije bilo nikakvog “ludila”, spektakularnog dočeka. U biti, da nije bilo novinara, TV ekipa i fotoreportera bila bi to jedna sasvim mirna večer na Franji Tuđmanu. Rutinsko slijetanje i iskrcavanje putnika s nekog redovnog leta. Drukčiji je bio i on, Filip Hrgović. Nije da nije razvukao koji smiješak, ali je bio puno ozbiljniji, trezveniji, nije se razmetao šalama, čvrsto nogama na zemlji. Zlatko Dalić bi rekao “ponizniji”. Mi bi to malo drukčije “formulirali” - realan, smiren, lišen euforije jer njoj nema mjesta. Neovisno velikom sportskom rezultatu. Jer, imati izazivača za svjetskog boksačkog prvaka u teškoj kategoriji, i to iz malene Hrvatske... pa, ne događa se svako desetljeće baš. I puno rjeđe. Dosad je bilo samo jednom, dosad je to bio samo Željko Mavrović.

"Čuo sam za neka negodovanja, nešto publike u dvorani, nešto stranih komentatora o navodno kontroverznoj pobjedi, ali brojke su neumoljive i one sve govore. Dao sam puno više udaraca, puno više"; u početku će Filip na upit o komentarima, ne iz Hrvatske, već nekih inozemnih boksačkih stručnjaka.

"Ali, da je meč bio težak, jest. Malo je ljudi očekivalo, niti ja i ljudi iz mojeg tima, nismo očekivali tešku borbu. Zhang je dokazao da je tvrd orah, iznenadio me, krenuo je stvarno jako, čak me je i srušio u 1. rundi. Međutim, skupio sam snage i preokrenuo meč, zasluženo pobijedio. Sretan sam i ponosan."

Razjasnimo prvo ono o padu u prvoj rundi. Nakon meča ste rekli da ste se okliznuli, zapeli za Zhangovu nogu. Sada velite da vas je rušio.

Znam da sam ratnik

"Iskreno, okliznuo sam se. Moram pogledati snimku, ali nekako me zagradio svojom prednjom nogom, tu sam zapeo i on je u tom trenutku zadao udarac. To je točno, primio sam udarac, ali nije me on uzdrmao i nisam ga ni osjetio. Međutim, kako sam se okliznuo, rukavicama sam dotaknuo pod i po pravilima je to automatski 10-8 za njega. Tog sam bio svjestan. Manje bitno je li me uzdrmao ili nije. Napravio je veliku bodovnu razliku odmah u 1. rundi i to je ono što mi je prolazilo tada kroz glavu. Tu je on psihološki sigurno bio na dobitku, dobio je vjetar u leđa, a to me sigurno, neovisno što nisam pao zbog udarca, unazadilo. I psihološki i bodovno. Poslije sam u meču primio puno više jačih udaraca od tog na početku."

Najveća dvojba koja je postojala uoči ovog meča, a u svezi Filipa Hrgovića bila je - koliko Hrgović može primiti, koliko je čvrst? Naime, u svim dosadašnjim borbama Hrgović je bio taj koji je udarao, nokautirao, ali nije nikada naletio na “frajera” koji ga može ozbiljno uzdrmati. Što ste u Džedi po tom pitanju spoznali o sebi?

"Ja sam znao da sam ratnik. To sam pokazao u WSB (Svjetska boksačka serija), pa u amaterskom boksu. Imao sam “ratove u ringu” i znam da mogu iz sebe izvući puno, ali nisam mislio da će biti toliko potrebno već za ovaj meč. Mislio sam da će me takvo što čekati u kasnijem dijelu karijere."

Mogu puno bolje

Tu je Hrgović, kao rijetko kada ozbiljan i bez zafrkancije, rekao konačnu istinu.

"Gledajte, Zhang me je probudio. Prijašnje borbe koje sam imao ipak su me malo uspavale. To su bile borbe u kojima su svi unaprijed znali, pa i ja, da 99% pobjeđujem. E, ovo je sada bilo drukčije. Dalje, znam da nisam prikazao najbolji boks. To nije bila noć u kojoj sam bio idealan, to se tako dogodi, ali sam svejedno i u takvim uvjetima uspio. Mislim da je i to vrijednost. I znam koliko moram još puno raditi i na čemu, prvenstveno defenzivno. A nova borba? Do kraja godine se nadam i volio bih negdje u listopadu, ali to ne mora biti još za naslov. Borba za naslov može doći za 6 mjeseci ili godinu pol, ali sada je još rano o tomu. Tek sam obavio ovu."