Završnica Europskih igara proteći će u znaku boksa. Danas u 15.45 na ring izlazi Gabriel Veočić (22). Medalja i plasman na Olimpijske igre su osigurani, sada valjda završiti posao. Plan je, čuli smo, "pozlatiti" medalju.
1. Što znate o Muratu Alahverdijevu, suparniku u polufinalu Europskih igara?
- Malo je manji i neiskusniji od mene, ima normalan gard. Gledao sam ga, pripremali smo se i neće mi predstavljati nikakav problem. Svaki boksač ima svoju tehniku, a on ima od svega pomalo što meni paše. Pobijedit ću bez velikih poteškoća. U finalu bi mi više odgovarao Talijan Cavallaro jer sam s njim sparirao, ali Ukrajinac Hižnjak je malo veći favorit u drugim polufinalu.
2. U hrvatskom sportu imali smo zadnjih desetljeća nekoliko situacija u kojima je netko od roditelja trener svom djetetu. Kako to funkcionira kod vas, što kada bi se, primjerice, najradije svom ocu požalili na svog trenera?
- Kod nas nikad nije bilo takvih situacija, funkcioniramo vrlo dobro. Sve se dogovaramo, kao tim. Možda su nečiji roditelji stroži, zabranjuju djeci sve živo, ali tako se ne funkcionira. Odnos oca i sina u sportu mora biti i prijateljski, a mi savršeno funkcioniramo. Znamo sve što treba i što ne treba, znamo i kada nešto treba, a kada ne treba.
3. Dvaput ste se za sezonu pripremali na Kubi. Kuba je boksačka velesila, ali u jako lošim uvjetima. Što ste najviše spoznali tamo?
- Rad, najviše sam naučio koliko se treba raditi. Svi misle da je boks njima prirodan, ali oni svakodnevno treniraju po pet, šest sati i nakon toga im počinje dan. Stekao sam disciplinu i shvatio koliko puno trebam raditi. I oko samog boksa smo naučili stvari koje nismo znali, na određeni način sam tamo i sazrio, posebno kod prelaska u polutešku kategoriju. Da, uvjeti su im loši jer je tamo sirotinja, ali nevjerojatno puno rade. Nogometaši kod nas imaju saune u dvorani, a mi u Brodu još nemamo tuševe u dvorani. Sada su u izgradnji. Dugo vremena smo imali samo zidove i ring koje smo sami financirali, ali u zadnje dvije godine ide na bolje.
4. Nakon izborenog plasmana na Olimpijske igre u Parizu rekli ste da je to samo početak, da je cilj postati olimpijski pobjednik. Otkud takva samouvjerenost? Ne bojite li se da bi vas neki mogli prozvati bahatim zbog toga, posebno ako to ne ostvarite…
- Ne. Znam da sam dosad davao sve od sebe i da ću tako nastaviti. Ako ne uspijem u Parizu, ići ću dalje. Bit ću takav sve dok ne postanem olimpijski pobjednik. Ako netko misli da sam bahat, onda me podcjenjuje. Svatko gura prema svom snu, tako i ja. Neki ih ne ostvare, ali ja ću nastaviti dok ga ne ostvarim.
5. Mladi ste, razmišljate li već o prelasku u profesionalni boks?
- Imam takvih ambicija, ali ne trenutačno. Sada sam posvećen samo Olimpijskim igrama i amaterskom boksu, ali sigurno ću nekad razmišljati i o profi-boksu. Iako, to je više politika i marketing, za razliku od amaterskog boksa. Ovo gdje sam sada, to je pravi sport, a u profesionalnom marketing i politika određuju tko će se s kim, kada i gdje boriti.