Boksački će se obožavatelji vjerojatno sjetiti Zhilei Zhanga. Kineza koji je u kolovozu prošle godine na bodove izgubio od našeg Filipa Hrgovića u saudijskoj luci Džedi. Tada je Filip postao, temeljem te pobjede, službeno prvi izazivač svjetskog prvaka. Tako je to na papiru pisalo, iako pojmovi "službeni ili obvezni izazivač" u boksu su dosta fluidni.
To je uostalom i dokazano minule subote, šest mjeseci nakon bobe Hrgović - Zhang u Saudijskoj Arabiji. Naime, dok apsolutno nitko u svijetu boksa ne iskazuje zanimanje za borbu s Hrgovićem, Kinez Zhang koji je izgubio od Hrgovića (iako, borio se sjajno i bio gotovo pa ravnopravan) je - prvak svijeta! Naime, za razliku od "El Animala" s kojim nitko neće u ring, Kinez je puno poželjniji suparnik. Tako je u Londonu, sa subote na nedjelju Zhang ušao u ring s Englezom Joe Joyceom. Do subote navečer privremenim svjetskim prvakom po WBO. Napominjemo, do subote jer sada je taj pojas oko struka kineskog boksača. Zhilei Zhang je tehničkim nokautom u 6. rundi pobijedio Joea Joycea koji je cijelu borbu bo u podređenom položaju i koji je doista dobio "propisne batine" od Kineza.
Tako je danas boksač koji je izgubio od Hrgovića svjetski prvak, a naš Filip... Pa, više čak nije ni službeni obvezni izazivač po IBF-u jer mu je taj status ukinut prije koji tjedan. Kako je to moguće? Osim što je svijet profesionalnog boksa ne odveć razvidan, da ne pišemo transparentan, te u njemu pobjede ili omjer pobjeda ne moraju nužno biti presudan čimbenik, glavni razlog je... novac. I samo novac! Naime, Zhang Zhilei dolazi iz najmnogoljudnije države na svijetu, on je ondje dosta popularan. Ne baš kao najbolji stolnotenisači, ali pokoji milijunčić Kineza, recimo njih 20-ak milijuna od ukupno milijardu i pol, ga rado poprate, pogledaju u TV prijenosima sustava "plati-pa-gledaj". Uzmite to u obzir, pa onda logično izdašne sponzore kojima je dosta bitno reklamirati se na kineskom tržištu i... trebamo li dalje objašnjavati.
Čestitke Zhangu, a Hrgović na njegovu žalost i nesreću i dalje samo čeka, trenira, čeka, trenira... Možda jednog dana. On nije odustao, nismo ni mi, iako da nada pomalo kopni barem s naše strane, nećemo se lagati.
