Upravo smo gledali jednog od najvećih svih vremena. Fantastična izvedba, savršeni udarci...on je majstor kojem samo mogu zapljeskati. Daniel Dubois bio je u ringu s najboljim teškašem ove generacije, s nekim koga će povijest pamtiti. Skinite tom čovjeku kapu, to je sve što možete napraviti.
S visokom dozom respekta, i divljenjem koje isijava iz svake rečenice, ovako je o Oleksandru Usiku (24-0) govorio Andy Lee, nekoć WBO prvak srednje kategorije, a danas trener Josepha Parkera, neposredno nakon što je iz prvih redova na Wembleyju svjedočio još jednom "masterclassu" kojim je neporaženi Ukrajinac potvrdio reputaciju doktora plemenite vještine, ponovno ujedinio sva četiri pojasa teške kategorije i zabetonirao svoj status najboljeg teškaša moderne ere, kao i mjesto u borilačkom panteonu.
Na pitanje o tome gdje bi točno Usika svrstao na vječnoj GOAT listi, Lee (inače i rođak Tysona Furyja u drugom koljenu) je odgovorio: - Teško je to uspoređivati, ali on definitivno pripada u sam vrh.
Besprijekoran boksački CV
O Usiku se, u kontekstu najvećih teškaša svih vremena, premda pomalo sramežljivo, govorilo i uoči subotnjeg meča, no nakon što je Duboisu pred 90.000 gledatelja na kultnom engleskom stadionu (i milijunskim auditorijem ispred ekrana različitih dimenzija) održao malu školu boksa, a onda ga u petoj rundi i brutalno nokautirao lijevim krošeom, te se upisao u povijest kao prvi dvostruki apsolutni "heavyweight" prvak u eri četiriju pojaseva, ta je tema postala broj jedan u borilačkim krugovima. Brojni boksači, treneri i analitičari intenzivno debatiraju o tome koja bi pozicija na vječnoj ljestvici bila adekvatna za aktualnog kralja teške divizije, a potaknuti time, i mi smo odlučili dati svoj obol ovoj gorućoj raspravi.
Da bismo, međutim, mogli ponuditi sveobuhvatan odgovor, potrebno je ukratko sažeti cijeli Usikov boksački put. Tijekom amaterske karijere (u kojoj je odradio 350 mečeva, te iz njih 335 izašao kao pobjednik), podsjetimo, ovaj maestralni boksač rođen u Simferopolju (Krim) osvojio je europsko (Liverpool 2008.), svjetsko (Baku 2011.) i olimpijsko (London 2012.) zlato.
U prijelaznoj fazi karijere, prije prelaska u profesionalce (između 2012. i 2013. godine), natjecao se u WSB ligi gdje je upisao šest pobjeda u isto toliko nastupa (gdje je, među ostalima, deklasirao i Joea Joycea), a onda nastavio trijumfalno ploviti i profesionalnim vodama u kojima je, najprije, ujedinio (i obranio) sva četiri pojasa u "cruiserweightu" da bi, potom, dvaput sjeo na tron apsolutnog kralja teške kategorije isporučivši na putu prema tom velebnom pothvatu duplu porciju batina Anthonyju Joshui, Tysonu Furyju i Danielu Duboisu (iako su mu mu 2019., kada se tek odlučio pridružiti teškaškoj konkurenciji, mnogi prognozirali neslavnu budućnost ocjenjujući kako je, kao prirodni kruzeraš, premali za okršaje s "velikim dečkima").
S obzirom na besprijekoran boksački CV nakrcan impresivnim referencama (među ostalim je i tek treći boksač u eri četiriju pojaseva, nakon Terencea Crawforda i Naoye Inouea, koji se okrunio statusom prvaka u dvije različite težinske kategorije, odnosno prvi koji je to napravio u kruzeru i "heavyweightu"), ali i fantastične boksačke kvalitete kojima i u 38. godini predstavlja zasebnu galaksiju u odnosu na konkurenciju, Usika nedvojbeno možemo - sada objektivno već i moramo - poimati kao najvećeg teškaša 21. stoljeća.
Istodobno, njegova ostavština i jedinstven boksački profil nude mu platinastu ulaznicu u GOAT klub sastavljen od legendi kraljevske divizije poput Muhammada Alija, Lennoxa Lewisa, Joea Louisa, Georgea Foremana, Rockyja Marciana, Larryja Holmesa, Mikea Tysona, Evandera Holyfielda, Riddicka Bowea i ostalih.
Vječna lista i romantična vremena
No, gdje točno svrstati 38-godišnjeg Ukrajinca koji, svojom brzinom, radom nogu, tehničkom superiornošću, borilačkom inteligencijom i besprijekornom tjelesnom pripremljenošću, odnosno izdržljivošću, djeluje kao optimalno uštimani boksački stroj sposoban gotovo s osmijehom na licu "samljeti" elitne teškaše koji su i do 15 centimetara viši, odnosno 25 kilograma teži od njega?
Kao što je uvodno spomenuti Lee rekao, teško je uspoređivati ere, kako u bilo kojem drugom sportu, tako i u boksu, te je gotovo nemoguće u obzir uzeti sve varijable kojima bismo mogli komparirati teškaške velikane, odnosno vremena u kojima su djelovali, a onda ih rangirati na vječnoj ljestvici. Ne postoji simulator koji bi mogao točno izračunati tko će iz koje virtualne borbe izaći kao pobjednik, poglavito u teškoj kategoriji gdje jedan udarac u svakom trenutku može odlučiti o ishodu borbe.
Ono što, međutim, možemo, jest uspoređivati stilove, i to lišeni emocija i nostalgije prema romantičnim sedamdesetim ili devedesetim godinama boksa, odnosno prema teškaškim "blockbusterima" koje danas sa sjetom gledamo isključivo na YouTubeu ili, eventualno, na TV Kalendaru. Da, to doista jesu bila zlatna "heavyweight" vremena. Klasici kao što su "Rumble In The Jungle" ili "Thrilla In Manilla" nikad se više neće, i ne mogu, ponoviti, kao što se neće ponoviti ni, primjerice, epska trilogija između Holyfielda i Bowea, ili, pak, 178 centimetara visok hodajući "Iron Mike" eksploziv koji detonacijama među konopcima diže ljude u zrak.
Svi su ti događaji, i njihovi glavni akteri, bili najbolje što su minula vremena iznjedrila, i kroz antologijske mečeve publici ubrizgavali gotovo nadrealne količine adrenalina, serotonina i dopamina, no stalna na ovome svijetu samo je promjena, pa se tako i boks, odnosno njegova teška kategorija, značajno transformirala kroz desetljeća i stigla do ere u kojoj su strategija, tehničko-taktički aspekt, tjelesna priprema, pa i medicinska znanost, odnosno nutricionizam, razvijeniji i zastupljeniji više nego ikada.
A najsavršeniji izdanak te i takve ere upravo je Usik kojeg, uz sve spomenute boksačke kvalitete, krase fanatična discipliniranost i posvećenost, te koji bi, zahvaljujući svemu što donosi u ring, gotovo sigurno, svakoj od navedenih teškaških ikona pružio pakleni meč, a mnoge od njih i pobijedio. To je, "de facto", u subotnjoj noći potvrdio i promotor Frank Warren istaknuvši da bi Usik bio sjajan u svakoj generaciji.
Uvijek je, dakako, realna mogućnost da bi kapitulirao pod projektilima, primjerice, Foremana, Louisa ili Tysona, no s druge je strane još izraženija vjerojatnost da bi njih trojica, kao i ostali s GOAT liste, imali ozbiljnih problema s Usikovim izvanserijskim "footworkom", munjevitim ulazima i izlazima, preciznošću, ali i činjenicom da je sposoban u jednako visokom ritmu odraditi prvu i posljednju rundu - što je njegova "differentia specifica" u odnosu na bilo kojeg teškaša koji je ikada kročio u ring.
Esencijalna boksačka vještina
Kad bismo, nadalje, iz priče izuzeli fizičke komponente, visinu, težinu i snagu udarca, odnosno takozvani "puncher‘s chance" (mogućnost da manje vještiji boksač nokautira suparnika jednim udarcem), te ovu analizu sveli isključivo na razinu esencijalne boksačke vještine, mnogi bi spomenuti "bombarderi" kvalitativno debelo zaostajali za Usikom - koji je "igru" doveo praktično do savršenstva.
Prema sudu potpisnika ovih redaka, jedini teškaši koji bi, hipotetski, na svom vrhuncu mogli parirati Usiku su Ali, čije primarno oružje u ringu također nije bila snaga već fantastičan "skill", brzina, rad nogu, tajming te boksački IQ, i Lewis, koji je također bio vrlo vješt i inteligentan teškaš, sposoban kontrolirati borbu direktom, ali i u svakom trenutku protivniku nanijeti štetu i nokautirati ga.
- Volio bih da sam i ja dio ove ere pa da mogu boksati s Usikom. On je najbolji teškaš ove generacije, a ja sam bio najbolji u svojoj - rekao je Lewis nakon Usikove pobjede nad Duboisom, a boksački sladokusci diljem planeta također bi voljeli da posljednji apsolutni prvak teške kategorije iz ere triju pojaseva, u svom "primeu", može izaći na megdan aktualnom "heavyweight" kralju koji u rukama po drugi put drži poker titula.
Bila bi to teškaška poslastica "par excellence", no ono što bi isti ti sladokusci vjerojatno još i više voljeli jest da mogu u svjedočiti okršaju Usika i Alija. "Najveći", međutim, od 2016. godine pleše isključivo nebeskim ringovima, a svima nama, zaljubljenicima u "plemenitu vještinu", preostaje samo maštati i spekulirati o fiktivnom sudaru dvojice boksačkih genijalaca koji su, slučajno ili ne, rođeni na isti datum (17. siječnja), imaju vrlo slične tjelesne gabarite i, svaki na svoj način, gotovo mesijansku karizmu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....