Prekjučer Las Vegas, jučer London, danas Rijad. Boksački epicentar proteklih se desetljeća iz "grada grijeha" selio prema prijestolnici Ujedinjenog Kraljevstva, a potom se, nedavno vratio u pustinju, međutim ne Mojave - već Nafud. Saudijski petrodolari u kratkom su vremenu nanijeli neke sasvim nove nijanse ulja na platno svjetskog sportskog pejzaža, a ti su snažni potezi investicijskog kista, osim na nogometnoj, najznačajniji trag ostavili upravo na boksačkoj slici. Posebno jarke i žive boje Saudijci su pridodali teškoj kategoriji boksa - naširoko poznatoj kao kraljevskoj - čije se krunidbe više ne događaju u MGM Grandu ili na Wembleyju, nego - u Kingdom Areni.
Skica postojeće kompozicije nastala je u siječnju 2019., kada je najveći dio boksačkih fanova ostao iznenađen objavom da će se revanš između Anthonyja Joshue i Andyja Ruiza Jr.-a održati upravo na saudijskom tlu (Diraja). S obzirom na to da je u prvom meču "Destroyer" priredio svojevrsnu senzaciju, nokautiravši "AJ"-a i preotevši mu IBF, WBA i WBO pojaseve svjetskog prvaka, interes publike za uzvratni meč bio je ogroman, a upravo su taj trenutak Saudijci detektirali kao idealan za ubacivanje u "igru", pri čemu ih je "buy in" u vidu organizacije meča, prema navodima The Athletica, koštao 30 milijuna eura. Tri godine kasnije, u Džedi je uprizoren još jedan veliki meč za naslov(e) svjetskog prvaka, ponovno s Joshuom u jednoj od glavnih uloga, no ovaj put u revanšu protiv Oleksandra Usika, i ponovno s IBF, WBA i WBO pojasevima na stolu.
Novi odnosi moći
Nova saudijska ofenziva na boksačko tržište dogodila se lani, kada je Rijad ugostio, najprije, spektakularni "crossover" obračun između aktualnog WBC prvaka Tysona Furyja, i bivšeg vladara UFC-ove teške divizije Francisa Ngannoua, krajem listopada, a potom i dva mjeseca kasnije jednu od najvećih teškaških "pay per view" priredbi posljednjeg desetljeća - Dan obračuna. U ringu Kingdom Arene "zaplesali" su, među ostalima, Anthony Joshua i Otto Wallin, Deontay Wilder i Joseph Parker, Daniel Dubois i Jarrell Miller, te Arslanbek Mahmudov i Agit Kabayel, a predstavljalo je to gotovo tektonsku promjenu u "heavyweight" krajoliku, s obzirom na to da su boksački sladokusci diljem globusa u istoj večeri konačno mogli gledati toliko željene višestruke međusobne okršaje elitnih teškaša - i to s daleko većom dozom neizvjesnosti no što su to navikli dugo vremena unatrag. Broj vrhunskih borbi među elitnim teškašima (podjednakih izgleda) koji se te večeri dogodio u Rijadu praktično nadmašuje broj vrhunskih mečeva kraljevske divizije koje su britanski i američki promotori uspjeli organizirati u posljednje dvije do tri godine. Treba spomenuti da je, krajem veljače, u Diraji održan i "celebrity" boksački meč između Tommyja Furyja i Jakea Paula, čime su Saudijci privukli pozornost šire publike i dodatno pojačali svoju vidljivost na boksačkom nebu.
To da su odnosi moći u boksačkom svijetu radikalno i trajno promijenjeni potvrđuje i činjenica da će Rijad 18. svibnja biti poprište najznačajnijeg teškaškog meča u 21. stoljeću, a to je, dakako, onaj između Furyja i Usika, za povijesno ujedinjenje svih "heavyweight" titula. Samo dva tjedna kasnije, na istoj bi se lokaciji trebala održati i jedna od najiščekivanijih borbi današnjice, ona između Artura Beterbijeva i Dimitrija Bivola za naslov apsolutnog prvaka poluteške divizije, a uvertiru u navedene boksačke poslastice pružit će Joshua i Ngannou, koji će odmjeriti snage 8. ožujka (na istoj priredbi Parker i Zhang borit će se za titulu privremenog WBO prvaka, odnosno za poziciju obveznog izazivača te federacije).
"Sportswashing"
Saudijski prodor na svjetsko boksačko tržište savršeno se uklapa u cjelokupni državni projekt koji počiva na potrebi za stvaranjem "meke moći", odnosno na intenciji kreiranja pozitivnog globalnog imidža i sanaciji prethodne reputacijske štete preko sporta (takozvani "sportswashing"). S obzirom na tamošnje društveno-političko uređenje, kulturološke razlike i poglede na ljudska prava, spomen Saudijske Arabije na Zapadu ne izaziva osobito pozitivne konotacije, a "meka moć", u ovom konkretnom slučaju sport, Kraljevini služe kao svojevrsni alati za mijenjanje kritične percepcije. Istodobno, Saudijci, pored bazičnih, nastoje osnažiti i druge industrijske bazene kako bi, u budućnosti, spremni dočekali život bez nafte, a u tom pogledu zabava, turizam i sport imaju posebno važnu ulogu.
S ciljem što snažnijeg pozicioniranja na sportskoj karti svijeta, Saudijci su, pod prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom, enormnim ulaganjima kroz državni fond duboko zaronili u brojne sportske projekte (osnaživanje saudijske Pro lige dovođenjem nogometnih zvijezda, kupnjom Newcastlea, domaćinstvom nogometnog SP-a 2034., desetogodišnjim ugovorom s Formulom 1, LIV Golf, premijernom UFC priredbom...), a najveći uspjeh postigli su upravo na boksačkom polju. Prekinuli su monotoniju i tromost koja godinama vlada u profesionalnom, osobito teškaškom, boksu, publici počeli redovito pružati velike i atraktivne mečeve, a što im donosi sve veći broj simpatija među ljubiteljima "plemenite vještine".
Njegova Ekselencija
Zaštitno lice u procesu saudijskog preuzimanja dominantne pozicije na boksačkom tržištu jest Njegova Ekselencija Turki Alalshikh, posebni savjetnik saudijske kraljevske obitelji, u rangu ministra i prvi čovjek General Entertainment Authorityja, vladina ureda zaduženog za organizaciju sportsko-zabavnih priredbi. Alalshikh je prethodno godinama radio na pozicijama u saudijskoj vladi, uključujući ministarstvo obrane, ured ministra obrane, ured prijestolonasljednika, a 2017. unaprijeđen je u kraljevskog savjetnika. U prosincu 2018. imenovan je čelnikom GEA-e, a deset mjeseci kasnije počeo je s projektom "Riyadh Season" - godišnjim festivalom sporta i zabave, koji uključuje brojne atraktivne događaje; glazbene koncerte, umjetničke izložbe i - ono što je za ovu priču najvažnije - sportske, odnosno, boksačke megapriredbe. Otad do danas, Alalshikh se, uz bezrezervnu (financijsku) podršku kraljevske obitelji, isprofilirao u jednu od ključnih figura na svjetskoj boksačkoj sceni, te, u dijelu javnosti, stekao reputaciju reformatora, pa čak i "spasitelja" boksa.
- Sedamdesetih i osamdesetih godina boks je bio sport broj jedan u svijetu. Prema posljednjim rezultatima, prije nego što smo mi ušli dublje u priču, pao je na 14. mjesto. Mnogo je razloga, nema mnogo karizmatičnih i karakternih boksača, puno je problema s promotorima koji ne žele organizirati najjače mečeve jer to košta, a neki borci ni sami ne žele sudjelovati u najjačim borbama. Imamo četiri federacije, četiri pojasa... to je mnogo problema. Potrebno je, također, privući mlađe generacije, pružiti im dobar plakat, glazbu, promociju, "show". Slično kao što to radi UFC, a oni to rade zato što su jedina tvrtka u svom poslu - rekao je Alalshikh u nedavnom intervjuu za DAZN, pa s puno samopouzdanja dodao:
- Mi dolazimo s novom strategijom, novim idejama, i novom vizijom da tržištu isporučimo najbolje borbe za dobru cijenu, borbe koje ljudi žele vidjeti. Ja nemam magiju, ali imam nešto moćnije od magije. Iza mene su dvije planine kojima ne možete vidjeti vrh. To su kralj i princ koji podržavaju ono što radimo.
Hearn i Warren za istim stolom
U sklopu saudijskog državnog projekta, pored nogometa, Alalshikh je najveću pozornost dao boksu, argumentirajući to tvrdnjama da je od malih nogu strastveni ljubitelj boksa i fan ikona kao što su Muhammad Ali, Mike Tyson, Larry Holmes i Roberto Duran. O tome koliki je Alalshikhov utjecaj na današnji boks zorno svjedoči i činjenica da je uspio za isti stol postaviti dvojicu suprotstavljenih britanskih promotora, Eddieja Hearna (s čijim je Matchroom Sportom u partnerskom odnosu) i Franka Warrena (Queensberry Promotions), a što je, na kraju, rezultiralo potpisivanjem ugovora za priredbu na kojoj će se međusobno sučeliti po pet boraca iz njihovih promotorskih kuća i to, dakako, u Rijadu.
- Oni su dobri ljudi. Naravno, ovo je tržište, i ranije je bilo problema između njih, ali sada je ovdje brzi i snažni vlak, a oni imaju sjedala za prvi razred. Zašto ne bi ušli u taj vlak i došli do postaje naših snova? - retoričkim je pitanjem Njegova Ekselencija prokomentirala novonastalu poslovnu suradnju nekoć velikih suparnika.
Tijekom davanja intervjua DAZN-ovom Adeu Oladipu, Alalshikh je, također, slao izravne poruke zvijezdama lake, odnosno, superlake kategorije Shakuru Stevensonu i Billu Haneyju, govoreći im da želi organizirati njihove mečeve u Saudijskoj Arabiji. Korak dalje otišao je, pak, početkom veljače, kada je, gostujući u popularnom MMA Houru Ariela Helwanija, našem Filipu Hrgoviću u izravnom prijenosu ponudio borbu sa šestoricom potencijalnih protivnika; Daniela Duboisa, Martina Bakolea, Francka Sancheza, Jarrella Millera, Agita Kabayela i Jareda Andersona. Takav, poprilično slobodan, samouvjeren i nekonvencionalan, pristup također neizravno sugerira koliki utjecaj Alalshikh trenutačno ima na zbivanja u boksačkom svijetu, a indikativno je da je Dubois počeo prozivati najboljeg hrvatskog teškaša neposredno nakon što je 42-godišnji Saudijac javno licitirao njegovim imenom.
"El Animal" nije, barem ne javno, odgovorio ni Alalshikhu, ni Duboisu, vjerojatno procjenjujući da mu eventualni meč s opasnim 26-godišnjim Britancem u ovom trenutku predstavlja neisplativ rizik, osobito ako imamo u vidu njegovu poziciju obveznog IBF-ovog izazivača, no kristalno je jasno da poima Alalshikhijevu trenutnu važnost u boksačkom svijetu, što sugeriraju i njegove objave na društvenim mrežama, u kojima ga naziva "glavnim čovjekom boksa". Osim toga, Hrgović je krajem prošle godine, nakon što mu je prethodno istekao ugovor s njegovim dugogodišnjim promotorima, braćom Sauerland, promociju svojih borbi prepustio - upravo Saudijcima.
Što donosi budućnost?
Sve u svemu, neosporna je činjenica da su milijuni saudijskih petrodolara, personificirani u liku Turkija Alalshikha, u kratkom vremenu snažno zavrtjeli tromi i usporeni kotač profesionalnog, napose teškaškog, boksa. Dinamika zbivanja u gornjem domu "heavyweighta" pojačana je za nekoliko razina u odnosu na neka nedavna vremena kad su glavnu riječ vodile tradicionalne boksačke strukture, što je svakako pozitivno. Ono čemu bismo, nadalje, u bližoj ili daljoj budućnosti, mogli svjedočiti, jest to da mjerodavne federacije značajno izgube na važnosti, pa da, potencijalno, i potpuno padnu u drugi plan, odnosno da Alalshikh i Saudijci formiraju jedinstvenu organizaciju pod čijim će se okriljem - najbolji protiv najboljih - boriti za jedan pojas i honorare koje mogu dobiti samo na Bliskom istoku. Takav razvoj situacije djeluje pomalo neprirodno, ali novac u boksu već dugo diktira sva moguća gibanja, pa stoga i ne bi bilo čudno da oni koji ga najviše imaju i službeno postanu apsolutni kolovođe. Profesionalni boks odavno je izgubio sportsku dušu i sveo se na biznis, a s obzirom na tu i takvu zbilju, većini borilačkih fanova praktično je irelevantno hoće li se veliki i atraktivni mečevi događati u Vegasu, Londonu ili Rijadu - dok god se redovito događaju.