Gabrijel Veočić (22) nastavlja svoj put prema boksačkom Olimpu. U polufinalu Europskih igara jednogasnom odlukom sudaca pobijedio Azerbajdžanca Murada Alahverdijeva u polufinalu poluteške kategorije i u subotu će se od 19.15 boriti za zlato protiv olimpijskog doprvaka Ukrajinca Oleksandra Hižniaka (27) koji je u svom polufinalu bio dominantnan protiv Talijana Salvatorea Cavallara.
Bit će to prilika za peto hrvatsko zlato na najuspješnim Europskim igrama za hrvatski sport. Nakon polufinalnog trijumfa Veočić je podigao slavodobitno ruke u zrak. Bilo je više emocija nego nakon izborene medalje pobjedom u četvrtfinalu, ali vidjelo se da to još uvijek “nije to”.
- Nije jer sam došao po zlato, došao sam osvojiti turnir. I sad ću dati sve od sebe, na pošten način, da pobijedim u finalu… Dugo čekam ovu medalju, moj posao nije gotov - samouvjereno, kao i obično, pričao je Veočić.
‘Samo‘ još pobjeda protiv olimpijskog finalista
U subotu će na suprotnoj strani ringa u Nowom Targu stajati jedan od najboljih boraca u dosadašnjoj karijeri Kobre iz Broda. Oleksandr Hižniak osim olimpijskog srebra u riznici ima i naslov svjetskog prvaka iz 2017. godine te još dva europska zlata. Jedno od njih, osvojio je na prošlim Europskim igrama... Dakle, branitelj je naslova.
- Dat ću sve od sebe da osvojim ovo zlato za Hrvatsku. Hižniak je odličan borac, težak, ali ne sumnjam u svoju kvalitetu. Nismo se još međusobno borili, nikad se nismo sreli na turnirima, ali pratim ga dugo vremena. U Tokiju je izgubio zlato “lucky punchem”. Drago mi je da ćemo napokon ući u ring, da mogu pokazati svijetu tko sam. Njegov način borbe nije nimalo prijateljski, ali želim pobijediti. Ne sumnjam u svoju pobjedu - pričao nam je Veočić desetak minuta poslije borbe. Nasmijan, kao i tijekom većeg dijela meča.
Pozitivac...
- Prijateljski sam nastrojen prema svim borcima. Boks jest gladijatorstvo, ali je i sport. Treba biti velik i u pobjedi i u porazu i takav izaći iz ringa - naglasio je najbolji hrvatski amaterski boksač.
Polufinalne borbe u gradiću s tridesetak tisuća stanovnika koji se nalazi 80 km južno od Krakova blizu granice sa Slovačkom pratilo je manje gledatelja nego u četvrtfinalnom danu jer je bilo manje mečeva i samim time i manje repzentacija je imalo svoje predstavnike. A u Nowy Targ na boksačke mečeve dolaze samo oni, izravno zainteresirane. Što se tiče lokalaca, ovaj događaj kao da prolazi pored njih, a najviše za njega znaju po gužvi na cesti. Hokej na ledu je njihov sport.
‘Dugo čekam ovu medalju‘
Tijekom Veočićevog puta prema finalu u kojem je osigurao najmanje srebrnu medalju, a on vjeruje u zlati, azerski navijači bi brojniji i samom time glasniji, naravno u oba slučaju radi se o sportašima i članovima delegacije koji su još uvijek u Poljskoj. No, Alahverdijevu nije bilo pomoći. Veočić je ponudio sve potrebne argumente bodovnim sucima iz Japana, Kazahstana, Kirgistana, Irana i Maroka.
- Dogodilo se sve što sam naglasio u najavi borbe. Dobro poznajem momka, taktika i tehnika su bili pripremljen i čekala se samo realizacija u ringu. Dugo čekam ovu medalju i sad se nadam zlatu. Na kraju smo se samo pazili da se ne ozlijedimo, i njemu je bilo jasno da mi tehnički nije dorastao. Boks je sport s udarcima, ali ja svima prolazim i prijateljski.
Slično je o taktici u polufinalnoj borbi govorio i Gabrijelov otac i trener, Pero Veočić.
- Glatka pobjeda. Direkti, kretanje i aperkati u napadi i obrani. Gabi je u tome najopasniji, a kada je Azer to osjetio samo je povukao ručnu. Imali smo odličnu taktiku, a sada idemo spremati novu za Ukrajinca. Jako opasan borac, pet godina iskusniji od Gabija, ali je pobjediv.
Finale iz Veočićeve perspektive neće biti samo borba za zlato za koje i sam kaže da ga tako dugo očekuje, nego i za utvrđivanje statusa u svjetskim okvirima poluteške kategorije. Potencijalna pobjeda protiv Hižniaka bi itekako odjeknula...
- Znam svoju vrijednost, tko sam i što sam dobro znaju u Slavoniji, Hrvatskoj i Balkanu, a s pobjedom protiv Ukrajinca pokazao bih cijelom svijetu da sam kvaliteta za osvajanje olimpijskog zlata. Osim toga, očekujem i da bi mi ta pobjeda donijela status unutar prva četiri nositelja na olimpijskim turniru u Parizu i to mi je cilj - još jednom je podcrtao svoje ambicije.